Izokrenuta nastava (engl. Flipped Classroom) je upravo to - izokrenuta. Podrazumijeva da učenici ono što bi tradicionalno radili u školi sada rade doma, a ono što bi radili doma da rade u školi. Primjerice, nastavnik učeniku pošalje lekciju u Powerpointu ili videopredavanje na mail. Učenik te materijale prouči, a nastava onda služi za postavljanje pitanja (učenik prema učitelju, a ne obrnuto), praksu, eksperimente i projekte koji se toga gradiva tiču.
Taj nastavni model, koji su u zadnjem desetljeću naveliko počele primjenjivati uglavnom američke škole (kako bi se obračunale s problemom učenika koji ne završavaju srednju školu, u SAD-u ih je oko dva milijuna svake godine), na naša je vrata pokucao kao potencijalno rješenje za “kriznu” nastavu u vrijeme epidemije.
Miroslav Mađarić, predavač na Algebri i jedan od domaćih pionira nastavne metode “izokrenute nastave”, smatra da bi to bio idealan model za onu “mješovitu” nastavu koju je spominjalo i naše Ministarstvo obrazovanja kao jedno od mogućih scenarija za početak škole u rujnu.
- Učenik dobije materijale za, recimo, lekciju iz biologije. Nakon lekcije on ima kviz kojim se može ustanoviti koliko je dobro lekciju usvojio, a onda se na nastavu dolazi s pitanjima, problemima, raditi projekte i eksperimente. To ne mora nužno biti puni školski sat, može se napraviti puno kraće i tako jedan razred podijeliti u nekoliko grupa zadovoljavajući epidemiološke mjere - objašnjava Mađarić koji, kako kaže, jedini u Hrvatskoj, prema njegovom saznanju, službeno koristi izokrenutu nastavu na svojim predavanjima.
Međutim, kako to obično biva, situacija nije tako jednostavna. Kada bi se “izokrenuta nastava” primijenila na sve, a Hrvatska ima oko pola milijuna učenika i još 50 tisuća nastavnika, snašli bi nas problemi, oni tehničke prirode, prvenstveno. Nedostaje nam infrastruktura, ističe Mađarić. CARNET-ova mreža ne može izdržati ni 20 posto prijava na svojim serverima, a nemamo ni kreiranih lekcija niti sadržaja za online podučavanje, iako u okviru CARNET-a postoji Moodle, sustav za e-učenje. A tu je, naravno, i pitanje opreme. Oko 10 do 15 posto učenika doma nema računalo, laptop ili tablet. No to su sve problemi koji se mogu riješiti, drži Mađarić.
Dehumanizacija obrazovanja
- Država, ako doista drži do obrazovanja, može dijelu učenika omogućiti opremu, CARNET može uložiti u nove servere, a online lekcije, po mojoj računici, trebalo bi nam oko 17.000 lekcija za 12 razreda škole, može napraviti dobro utrenirana grupa iskusnih nastavnika u nekoliko mjeseci - prepričava Mađarić. Prema njemu, već u listopadu bismo mogli imati “izokrenutu nastavu” u našim školama. Naravno, kaže, da za to ima političke volje.
- Dok premijer Plenković ne stigne čestitati našim učenicima koji se u Hrvatsku vraćaju s medaljama s informatičke olimpijade, ali stigne čestitati Miočiću, ne moram ništa više govoriti - oštar je Mađarić.
Na pitanje, ipak, ne vodi li izokrenuta nastava, konkretnije online nastava, prema još većoj dehumanizaciji obrazovanja i treba li djeci koja su i tako većinu komunikacije prebacila u online sferu, još i obrazovanje “ispred ekrana”, Mađarić smatra da je to neminovno i da “cijeli svijet ide prema online nastavi”.
- Uloga nastavnika više nije ista kao i prije. Njegova funkcija više nije ista ni u izokrenutoj nastavi, on je mentor, a time se ne ukida njegova uloga, već njegov posao postaje kreativniji. Osim toga, takav bi oblik nastave omogućio istu kvalitetu i, najvažnije, dostupnost gradiva nekome iz Zagreba i nekome iz zadnjeg hrvatskog sela - tvrdi Mađarić.
S druge strane, u “izokrenutoj nastavi” se okušao i profesor Predrag Pale, inače osnivač CARNET-a i predavač na zagrebačkom FER-u, ali s drugačijim rezultatima. Kaže da ishodi takve nastave, za njega, “nisu bili dobri”.
- Samoorganizirani i motivirani studenti su prosperirali u tom modelu, bilo im je bolje od klasične nastave. Studenti na drugom kraju spektra su nazadovali, jer ne znaju sami učiti i trebaju stalno svakodnevno vodstvo. Moj savjet bio bi da se izokrenuta nastava može primijeniti u “sredini” predmeta, odnosno sredini semestra, a da početak i kraj predmeta trebaju biti klasični - dijeli svoja iskustva Pale.
Ipak, govoreći o budućnosti obrazovanja, i Pale vjeruje da online nastavu nećemo moći izbjeći kao dominantni nastavni model. Ali, upozorava, tehnologiju u obrazovanju treba koristiti samo kada je to zbilja potrebno, a nikad zato što je “moderno”.
- Svaki put kada idemo na internet tražiti informacije, mi i tada učimo, i učimo sami. No i dalje je najbolje učenje od izvrsnog i motiviranog učitelja. Ali, mi sada učitelja više ne trebamo da nam daje informacije niti da nam kaže kako da mislimo, već da nas vodi u razmišljanju, otkrivanju znanja, da diskutiramo i kritički promatramo, svijet i sebe - napominje.
Za Palea nema dileme da je nužno uvesti promjene u naš sustav odgoja i obrazovanja, ali, kako kaže, “one su spore, traže iznimni dodatni angažman, koštaju i neminovno će uz put biti grešaka”.
S time se slaže i Ante Kolak, profesor na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prema njegovu mišljenju, online ili mješoviti oblik nastave može biti dobar u specifičnim okolnostima, ali ne i za sve dobi učenika.
- Što je niža dob učenika (što su učenici mlađi), to je manja i učenička samostalnost. Krajnji cilj pedagoškog djelovanja svakog učitelja je da sebe učine nepotrebnim subjektu tj. učeniku te da ga osposobe za samostalno djelovanje. Stoga, nastava na daljinu dugoročno nije najpogodnije rješenje za osnovnoškolce, a posebno ne za učenika razredne nastave - govori.
Roditelji, zamjenski učitelji
Nastava na daljinu koja se provodila u prošloj školskoj godini, prema njemu, bila je adekvatna zamjena s obzirom na okolnosti, ali njezina uspješnost ovisi o još puno faktora. Među ostalim, o stupnju obrazovanja roditelja, spolu djeteta, tehničkim i materijalnim uvjetima rada...
Ne smijemo ignorirati činjenicu, napominje, da su u nastavi na daljinu roditelji bili ti koji su preuzeli ulogu “zamjenskog učitelja”, nastavnici su se morali prilagođavati na nove oblike rada, a učenici su bili zakinuti za međuvršnjačke odnose.
- Razmišljajući o manjkavostima koje iskaču u prvi plan, iz pedagoške perspektive moramo se zapitati stavljamo li pred učenike, učitelje i roditelje prevelike zahtjeve i jesu li u novonastaloj situaciji svima njima potrebnije brojnije aktivnosti, zadaci i obveze ili kvalitetniji odnosi? - pita se Kolak.
Ipak, ma što mislili o online nastavi, ne može se poreći da ima potencijal omogućiti jednako gradivo svima. Uz to, već sada videopredavanja premašuju ona fizička u mogućnostima ilustracija, grafova, slikovitosti. No, Kolak se ne slaže. Kaže da je ideal pod kojim online nastava nastupa, “isto obrazovanje za sve”, već debelo zastarjeli koncept.
- Nastava usmjerena svakom učeniku uvažavajući njegove individualne specifičnosti je put kojem težimo. Nastava na daljinu može uvažavati različite individualne specifičnosti i posebne potrebe svih učenika, ali to ne može učiniti jedan učitelj za sve učenike u Republici Hrvatskoj - smatra Kolak.
Na pitanje može li onda pedagoška struka (iako pedagoga nema u novoj Radnoj skupini ministra obrazovanja Radovana Fuchsa) ponuditi neko rješenje kako organizirati nastavu za novu školsku godinu, Kolak odgovara da u ovoj situaciji “preporuke koje daje medicina trebaju imati prednost pred pedagoškim preporukama”. Siguran je, međutim, da nakon ovog odgojno-obrazovni sustav neće biti isti.
- Postoji mogućnost da neki od roditelja zaključe kako njihovoj djeci i njima samima školovanje kod kuće odgovara više nego školovanje u javnoj ustanovi te potaknu promišljanja znanstvene i stručne javnosti o mogućnostima legaliziranja homeschoolinga u Hrvatskoj - daje prijedlog Kolak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....