Gostujući u emisiji Veto na Jabuci TV dr. Branislav Kocman, voditelj transplantacijskog tima KB Merkur i jedan od vodećih transplantacijskih kirurga u svijetu, priznao je kako se zalaže za ideju da se poveća udio financiranja samog pacijenta u liječenju u Hrvatskoj.
- Ako ljudi mogu psa odvesti veterinaru i platiti više no što košta operacija žuči, mislim da trebaju biti solidarni i neke zahvate snositi sami kao pacijenti. Ljudi katkad olako shvaćaju sve ono što im sustav zdravstva u nas nudi. Naravno da treba zaštititi one koji su socijalni slučajevi, kao i slučajeve teških i malignih oboljenja čija su liječenja preskupa, ali treba napraviti rješenje financijske solidarnosti u kojem bi se pacijentu naplaćivali manji zahvati. Pogotovo onima koji imaju za održavanje dva automobila, dvije kuće i slično - rekao je dr. Kocman u emisiji Veto.
Rekao je kako smatra da je naš zdravstveni sustav zadovoljavajuć, no detektirao je neke, po njemu ključne probleme. - Razina zdravstvene zaštite u Hrvatskoj nije izbalansirana po čitavoj državi, ali mi smo mala zemlja, pa to nije ni moguće. Ipak, iznosi izdvajanja za zdravstvo su mala spram ostalih zemalja kojima težimo. Politika definira sve u zdravstvu. Ne samo da dovodi ravnatelje, politika ide i do odjelnih razina. Medicina je trom sistem. Treba postojati konsenzus za zdravstvo. Da, puno doktora odlazi u politiku. Neki su svoj posao radili izvrsno u struci, međutim kad se ljudi prime vlasti, teško se od toga odviknuti. Šteta - rekao je Kocman.
Ispričao je kako je u životu obavio između 300 i 400 transplantacija. Sve je počelo privatnim putem u Pariz prije 15 godina koji je sam platio godišnjom ušteđevinom. - Mogu reći da sam u to doba imao 40 godina. U Hrvatskoj je to doba kirurgija bila na nekim nižim razinama, praktički je nije ni bilo. Većina pacijanata kojima su trebali takvih zahvati išli su u Ljubljanu. Mi smo imali entuzijazam za pokrenuti nešto zasebno, pokušavali smo napraviti transplantaciju jetre. Transplantacija je u to doba bila u Hrvatskoj bauk, tj. velika stvar. Mi smo vidjeli da možemo nešto učiniti u po tom pitanju - prisjetio se Kocman početaka.
Kaže da su tada svi, pa i država, bili skeptični prema njihovom entuzijazmu. - Transplatacija nije ekskluziva zdravstva. U našoj državi je situacija takva da s čim god se krene, svi su skeptični po tom pitanju. Sve smo radili sami, pokuse, pribavljali kontakte. Država je bila prilično pasivna. Uključila se kad su rezultati već tu bili. Mi nismo možda i dovoljno iskomunicirani. Tek kada se političari maknu, mi smo javnosti zanimljivi – pojasnio je Kocman.
Danas su u samom vrhu po broju obavljenih transplantacija, ali i njihovih uspješnosti po podacima sustava Eurotransplanta. Ove godine su obavili već dvadeset posto više transplantacija nego lani u istom razdoblju.
- Ima trenutaka kada profesionalnost dođe u pitanje, posebice kada se radi o mladoj osobi. Fizički se može izdržati jer u početku smo transplantacije radili po 11 i pol sati, a danas to napravimo za četiri ili pet. Transplantacija je kraljica medicine, ali mi se ne osjećamo kraljevima toga. Epitete da smo heroji apstrahiram, meni je važniji rezultat. Godi kada se govori o tome, svi ti ljudi daju više od sebe, čovjeku je drago da se vidi taj trud, daje snagu, stimulaciju. I bez toga ne bi se ništa promijenilo. Ovaj posao traži predane ljude - rekao je Kocman koji bi sigurno bilo gdje na svijetu mogao dobiti posao.
No, o odlasku iz Hrvatske niti ne pomišlja, a to preporuča i mlađim doktorima unatoč većim početnim primanjima. - Bilo je ideja ići van, ali nema smisla. Odlazak iz Hrvatske je dvosjekli mač. Ako možeš živjeti normalno, odlazak van ima puno više negativnosti. Djeca se recimo nikad ne vraćaju. Bio sam u Parizu na edukaciji. Nije mi se dopala pozicija autsajdera. Mi imamo nacionalni ponos, nismo kozmopoliti. To je poruka i mladim doktorima, trud se isplati - rekao je doktor Kocman koji kaže da u njihovom timu ima i mladih kirurga koje educiraju za vrijeme kada će on i kolege koji su u ovome pioniri otići u mirovinu.
- Od mladih se očekuje težak rad. Četvero kolega je odustalo od transplantacije. To je težak posao i traži da čovjek bude od glave do pete u tome. Puno ovisi o prirodi ljudi, ali ne treba se brinuti - rekao je Kocman.
Na kraju je ipak priznao da mu je žao što nikada, osim Nagrade grada Zagreba nisu dobili još koje javno priznanje, poput odlikovanja predsjednika ili predsjednice. - Ja predstavljam ljude u timu, i ovo što govorim, nadam se da govorim u ime svih u timu. Ako se misli dati pozornost i nagrada kako bi nas se potaknulo kao tim na daljnji rad, to je u redu. Ali da to ide na pojedinačno na neku osobu, to ne bi bilo u redu - rekao je Kocman u emisiji Veto.