Sud Europske unije u Luksemburgu u četvrtak je objavio za Hrvatsku važnu odluku: način na koji hrvatski Vrhovni sud i drugostupanjski sudovi ujednačuju sudsku praksu predstavlja zadiranje u sudačku neovisnost i suprotan je pravu EU.
Ugovor o Europskoj uniji svim državama članicama nalaže obavezu zaštite sudačke neovisnosti i prava građana na nepristran sudski postupak. Nakon ove odluke Suda EU, Hrvatska će morati odustati od dosadašnje prakse na Vrhovnom sudu i drugostupanjskim sudovima, prema kojoj sudac evidentičar sudske prakse, nakon što sudsko vijeće donose pravomoćnu presudu, može zaustaviti njezinu dostavu strankama u postupku ako ona sadržajem odudara od ranijih presuda toga suda u istim pravnim stvarima.
Tim se povodom priopćenjem oglasila udruga ‘Franak‘ koja je odluku nazvala sjajnim vijestima, a njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
- Sud EU donio je dvije važne presude koje se tiču konkretno Republike Hrvatske, a to su presude C-312/23 i C-554/21 i dr. te je Vrhovni sud RH promptno reagirao i javno potvrdio 11.7.24. da će u potpunosti primjenjivati pravo Unije, što nas opravdano ispunjava optimizmom vezano za skorašnju odluku o konvertiranim kreditima koja još uvijek nije donesena.
Presudom C-312/23, koju je inicirala Addiko banka putem Upravnog suda u Zagrebu, odlučeno je 27. svibnja 2024. da banke moraju dostaviti sve podatke koje njihovi klijenti zatraže, a koje banke vode u svojim knjigama. Konkretno, to znači da banke moraju dostaviti potrošačima podatke o kreditu potrebne za njihove tužbe. Poznato je kako su neke banke, između ostalih Addiko banka, pokušavale izbjeći obvezu dostavljanja kopija ugovora o kreditu, prometa po kreditu i obavijesti o promjenama kamatnih stopa, pa im je najprije AZOP naložio da to moraju učiniti, a sada je o tome na kraju odlučio i Sud EU.
Druga važna presuda od 11. srpnja 2024. po trima spojenim predmetima sličnog sadržaja, C-554/21, C-622/21 i 727/21, govori o usklađenosti prava Unije s načinom rada sudske evidencije na hrvatskim sudovima.
Ukratko, dosadašnji način rada sudske evidencije na hrvatskim sudovima je takav da u slučaju kada neko sudsko vijeće donese odluku drugačiju od odluke nekog prijašnjeg vijeća, sudac evidentičar ne dopušta otpremu takve presude, nego čini jednu od dviju mogućnosti:
1. Dostavlja presudu vijeću natrag na doradu.
2. Traži organiziranje sjednice odjela o određenom pravnom shvaćanju.
Sud EU odlučio je da takva sudska praksa nije u skladu s pravom Unije te je, ukratko, odlučio sljedeće:
1. Sudac evidentičar nema pravo vraćati odluku te niti cijeli odjel nema pravo pravnim shvaćanjem mijenjati već donesenu odluku.
2. Odluka bilo kojeg vijeća mora biti otpremljena i objavljena, bez obzira što je drugačija nego prijašnje odluke.
3. I dalje je moguće donositi pravna shvaćanja, ali se na temelju njih mogu donositi samo nove presude, a ne i mijenjati već donesene presude.
Zašto je to sada sve skupa važno za potrošače? Pa zbog pravnog shvaćanja VSRH o pravu na obeštećenje potrošača koji su konvertirali kredite. Sjetimo se da je u prosincu 2022. bila organizirana sjednica cijelog Građanskog odjela VSRH, jer su prethodno tri različita vijeća donijela tri različite odluke, jedna je bila u korist potrošača, druga je bila u korist banaka, i treća je bila kompromisna, gdje bi potrošači imali pravo samo na zatezne kamate, ali ne i na glavnicu obeštećenja. Ta sjednica bila je neuspješna, i pravno shvaćanje nije doneseno odnosno nikada nije objavljeno, jer je upravo sudska evidencija zatražila doradu.
Prema stavu Suda Unije, sve te tri odluke morale su biti objavljene, i tek nakon toga je VSRH mogao radi budućih odluka donijeti ujednačeno pravno shvaćanje. Drugim riječima, sudska procedura u Hrvatskoj nije usklađena s pravom Unije, i morat će se ubuduće uskladiti na opisani način.
Što to sada znači za same konverzije, ne možemo tvrditi, ali možemo pretpostaviti da će Vrhovni sud RH sada morati organizirati novu sjednicu Građanskog odjela VSRH ili proširenog vijeća i konačno ujednačiti pravno shvaćanje, i to prije nego ijedno drugo vijeće donese neku novu odluku. U međuvremenu su moguće nove odluke različitih vijeća, koje se mogu zaustaviti samo prekidom svih takvih postupaka do donošenja pravnog shvaćanja.
Druga mogućnost jest da se stvar prepusti kaosu, i da svako vijeće donosi odluke kakve hoće, pa će jedni odlučivati da potrošači imaju pravo, drugi da nemaju, a treći će im suditi samo pravo na zatezne kamate. Takav način djelovanja Vrhovnog suda ne čini nam se mogućim.
Krajnje je vrijeme da se to pitanje konvertiranih kredita konačno riješi ujednačavanjem sudske prakse potrebnim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela VSRH.
U konačnici pozdravljamo priopćenje Vrhovnog suda RH kako će provoditi pravna shvaćanja Suda Europske unije, jer se time zapravo ukazuje na to da će VSRH presude Suda Europske unije primijeniti i kod utvrđivanja prava na obeštećenje potrošača koji su konvertirali svoje kredite, a Sud Unije je već triput bio jasan po tomu pitanju – potrošači sa zakonskim konverzijama imaju pravo na obeštećenje, napisali su iz udruge ‘Franak‘.