Ustavni sud je u srijedu popodne objavio odluku kojom je odbio ustavnu tužbu Tomislava Horvatinčića. Rječ je o ustavnoj tužbi kojom je Horvatinčić pokušao srušiti pravomoćnu presudu kojom je prije dvije godine osuđen na četiri godine i 10 mjeseci zatvora za pomorsku nesreću u kojoj je u naletu njegove jahte smrtno stradao talijanski bračni par Salpietro. Odluka Ustavnog suda objavljena je odmah nakon što su mediji, ne znajući detalje te odluke, javili da je negativna za Horvatinčića i da je donesena još 26. listopada, dakle prije više od 20 dana.
Odlukom Ustavnog suda kojom je njegova ustavna tužba odbijena pala je u vodu zadnja Horvatinčićeva nada u rušenje osuđujuće presude.
Što dakle piše u toj odluci Ustavnog suda koja ima 26 stranica? Dugačak je spisak razloga kojima je Horvatinčić pokušao uvjeriti Ustavni sud da mu je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje. Od toga da su Općinski sud u Šibeniku i Županijski u Zadru presudu temeljili na nezakonitim dokazima kao što je njegova vlastoručna skica nesreće koju je, neposredno nakon što se dogodila nacrtao na zahtjev inspektora sigurnosti plovidbe, preko toga da je šibenski općinski sud bio nenadležan da mu sudi, do toga da je općinski sudac u Šibeniku, Ivan Jurišić koji ga je osudio bio pristran i da ga je trebalo izuzeti jer mu je supruga zaposlena kao zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku, ili da je tijekom suđenja bio "žrtva medijskog nasilja"...Sve odreda su odbijene, a ovdje ćemo se pozabaviti načinom na koji je Ustavni sud odbio Horvatinčićevu tezu da su ga Ooćinski sud u Šibeniku i Županijski u Zadru osudili jer su bili pod snažnim dojmom "medijske hajke" i "negativna medijska kampanja" kojoj je bio izložen.
Stajališta koja je Ustavni sud zauzeo u slučaju Horvatinčić važna su i za sve ostale kaznene postupke koji izazivaju veliku pažnju medija. Ali i za suce koji zbog kritičkog pisanja medija o njima dižu tužbe protiv nakladnika i novinara.
Tako je Ustavni sud, odbacujući Horvatinčićeve tvrdnje da je na osuđujući presudu u njegovom slučaju utjecala medijska hajka naveo sljedeće: "Iako su sudovi jedini pozvani da donesu sud o okrivljenikovoj krivnji, oni ipak ne djeluju u izolaciji, te je stoga prihvatljivo da se o predmetu kaznenih postupaka raspravlja i drugdje, kao na primjer u specijaliziranim publikacijama, dnevnim i drugim novinama ili u javnosti općenito".
Ustavni je sud ustvrdio da "izvještavanje o sudskim postupcima, uključujući komentiranje, pridonosi javnosti tih postupaka i u potpunom je skladu sa zahtjevima Ustava i Europske konvencije koji sudove obvezuju na javnost u njihovu radu" (Ustavni sud, nažalost, taj kriterij ne primjenjuje u vlastitom slučaju jer je većina u tome sudu odlučila da će sve sjednice biti zatvorene za javnost, op. a.).
Odbacujući Horvatinčićeve tvrdnje da su mediji utjecali na osuđujuću presudu, Ustavni sud je naglasio da suci sude na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih izvora prava i postupaju neovisno. To podrazumijeva, tvrdi dalje Ustavni sud, da suci uz stručne kapacitete imaju sposobnost odolijevati kritikama, javnim prosvjedima, pritiscima medija ili nekim drugim pristranim interesima. Ustavni je sud Horvatinčiću objasnio i da ga ne treba čuditi interes medija za njegovo suđenje jer je on "poznat javnosti po svojim poslovnim aktivnostima o kojima se često pisalo u medijima i od kojih su neki bili predmet kontroverzi i javnih prosvjeda, primjerice izgradnja garaže u Varšavskoj ulici u Zagrebu... Razumljivo je da je stoga kazneni postupak protiv podnositelja privukao pozornost javnosti i medija".
Ustavni sud ističe kako je raširena pojava da novinari prate i komentiraju sudske postupke, ponekad i senzacionalistički pretjerano, s izrazito negativnim prikazom bilo okrivljenoga, bilo sudskog postupka. "Međutim, ne može se prihvatiti tvrdnja da bi takvi prikazi u medijima imali utjecaj na pravičnost sudskog postupka jer je pravičnost kaznenog postupka u rukama sudova koji odlučuju, a ne u rukama novinara i medija", konstatira u svojoj odluci Ustavni sud.