U selima sunjske Posavine zbog pandemijskih mjera ne radi nijedan "saloon", i to je zapravo jedina suštinska razlika između "divljeg zapada" zapadno od rijeke Save u Bobovcu, Strmenu i Crkvenom Boku danas u Hrvatskoj i "divljeg zapada" zapadno od rijeke Mississippi u Americi prije 150 godina. Oružjem se odavno više ne zvecka, ono se poteže, brzo i lako. Za sada stradavaju samo konji, u zadnjih 15 godina ubijeno je više od 30 grla, nedavno u dva navrata osam. Kada će pasti prva ljudska glava, pitanje je vremena, to nam mještani otvoreno kažu. Odgovor na pitanje tko ubija konje jednako je važan kao i odgovor na pitanje zašto? Mi smo dolje došli po oba.
Netom otopljen snijeg sva je dvorišta pretvorio u živo blatu u koje upadate skoro do koljena. Ružno godišnje doba skriva ljepotu kraja. Sve su kuće smještene na desnoj strani, Sava je lijevo. Jedno je selo katoličko, onda su dva pravoslavna, to je bilo bitno devedesetih godina, više nije nikome. Pitamo za konje i za štetu koju prave, a suzdržani seljani upućuju na dva prezimena - Ovanin i Mačak.
Ovanin je Zlatko. Mislili smo da ćemo ga sresti u Strmenu, ali doznajemo da je to zagrebački arhitekt s uredom u Masarykovoj koji ovdje dolazi vikendom. Imanje mu je djedovina i na njemu nema nikoga. Na blatnjavom terenu iza kuće je oko 100 konja, a još 50 negdje luta. Mačak je Josip. Živi u Bobovcu i najveći je poljoprivrednik u kraju. Ima najnoviji kombajn i traktore. Zlatko i Josip nisu samo suparnici nego su i najveći neprijatelji koje možete zamisliti. Zlatko ga sumnjiči da je on taj koji puca po konjima, Josip tvrdi da nije, pa krivi Zlatka da svojom nebrigom oko životinja ugrožava svima opstanak. Godinama su na sudu i godinama jedan drugog prijavljuju inspekcijama i policiji, ali još uvije nitko nije službeno dokazao tko je prav, a tko kriv. Nedavno su se natjeravali selom, Josip je bio u traktoru a Zlatko ga je ganjao terencem. Zlatko nam kaže da je Josipa uhvatio s puškom na polju i snimio ga, a Josip kaže da mu je Zlatko prijetio svojom puškom pokazujući je na stražnjem sjedalu vozila, te da je Zlatko stao tek nakon što je ovaj uletio u dvorište i zaprijetio mu "sabljom kojom bi mu odsjekao glavu".
Pobrojava nam Josip Mačak redom Vladu, Sabor, sudove, Poljoprivrednu komoru, Brisel sve žive kojima je poslao pisma i traži od njih da "zaustave zlo koje terorizira selo dvadeset godina." Daje do znanja da je moćan i imućan, govori da je dugo radio u Njemačkoj. Ratni je zapovjednik sela i općinski vijećnik.
- Konstantno od 2000. godine taj čovjek nas sotonizira. Uništava nas. Evo, sada je 15 njegovih konja na mojoj pšenici. Tu su mi spavali pod baščom. Upadaju u dvorište. Ne možeš živjet, čovjeku su razvalili bale sijena, Antunu Miluniću, Zoranu Mazalici, Peri Lončareviću, ponište im ograde, a meni žito - u dahu nam priča Josip Mačak.
- Pa jeste li kada prijavili to? - pitamo ga.
- Ma jesam, 150 puta, 200 možda. Policija dođe tamo, konj nema markicu već je čipiran. A da bi očitao čip moraš uhvatiti konja, da bi ga uhvatio moraš biti kaskader, četvorica takvih. I onda nema dokaza, a suca na sudu samo to zanima. Da ovaj ljudima nešto sitno, 100 eura za štetu. A gdje će mene namirit, pa do sada imam 60.000 kuna štete, svih ovih godina sigurno 4 do 5 milijuna kuna. Ne možeš više živjet, došlo je da...uh- ogorčen je Mačak.
- Jeste li direktno popričali za Zlatkom? - pitamo Josipa.
- Ma kako ne. Rekao sam mu i prošle godine. Gledajte, ja nisam nepismen čovjek i ne mogu dozvoliti da me jedan takav zamajava i da pravi od mene budalu. Jedan od razloga zašto to radi su i poticaji, 3000 kuna po komadu, pa puta 150 komada, dobiješ matematiku ni oreš ni kopaš, pa prodaš nešto od te stoke, to ti je 100.000 eura godišnje u džep. Pa, molim lijepo, kome toliko ostane čistoga - računa Mačak.
Josip Mačak peti puta je osumnjičen da je pucao u konje, zato su mu isto toliko puta pretresli kuću.
- Traže oružje kojim su ubijani konji. Pazi, ja tamo orem, vozim se, rastjerava ih po žitu, vide moje tragove traktora i misle da ja to ubijam iz traktora. Došlo mi je prošli petak devet policajaca i Siska, Zagreba, Kostajnice. Sve su pretresli, od tavana do garaže, štale, dvorište, traktor i džip. Ja sam lovac, imam oružje, ali ne ubijam konje. Maltretiraju mi obitelj, kćer i unuka. Pazi, ja neću više dozvoliti da moja obitelj trpi, ako se to ne riješi. On me je kazneno prijavio da sam počinitelj, a on je taj koji je meni prijetio puškom - priča Josip Mačak.
Što mislite tko puca u konje? - pitamo osumnjičenoga Mačka.
- Gledaj, tu ima ne jedan, nego masa ljudi koja su debelo u crvenom već. Odvest ću vas kod ljudi, pa se sami uvjerite - govori on. Vozimo se prema Crkvenom Boku i zastajemo u još jednom blatnjavom dvorištu. Domaćin Zoran Pralica je rođak Zlatka Ovanina čijih desetak konja mu je iza kuće u vrtu i nekoliko kilometara daleko od svojega korala.
-Uvijek zaostane jedno, dvoje, pet grla. Pa ga zovem, on kaže ne mogu sada žurim za Zagreb, pa onda kaže da i njegovi konji moraju nešto jesti. Zvao sam ga do sada barem sto puta. I kaže da će platit, a nikad ništa nije platio. Ma čak ja nikad ne bi ni uzeo. Onda kaže da se neće to više događati. Od jednog komada djeteline prošle godine nisam pet bala pokupio, trebao bih imati 50, a više zgaze nego pojedu. Ne može se to promijeniti ako on na to nije spreman - govori nam Zoran Pralica.
Kaže da će zbog ovoga što govori sutra imati posljedice. Pitamo ga kakve.
- Doći će mi bar tri, četiri kontrole, jer će me Zlatko prijaviti za bilo što. Ja do sada nisam istupao, uvijek sam išao linijom manjeg otpora, sada očekujem osvetu. To mu je najlakši način borbe. Njegovi konji su u potrazi za hranom kao divlje životinje, država to stimulira poticajima, a i Općina koja mu je dala zemlju u najam - govori Zoran.
Manja tri odlutala krda od po desetak konja su na tri lokacije, a jedno od nekih 25 je ostalo zarobljeno na otoku kraj Save. Tamo su bili na ispaši, kažu naši sugovornici, nakon čega se digla voda i odsjekla životinje. Već ih je jednom izvlačio HGSS, a nekada ih zna odnijeti rijeka. Onda smo obišli drugu Ovaninovu žrtvu - Stevu Beča, koji je ostao bez polja kukuruza.
- Ove godine me uništio skroz, tri tone kukuruza sam ubrao a trebao sam dobiti oko 16. Ja sam ograđen, goveda kad naiđu boje se struje i neće probiti, a konj kad udari u stampedu provali. On se meni vadi da je to pojela divljač. Zovem ga svaki put. Dao mi je tisuću kuna i zovem ga pred Božić: Alo Braco, i meni dolazi Božić. Onda mi je dao još tisuću, znači sve skupa dvije tisuće, a realna šteta je najmanje 16.000 kuna. Da njemu nitko u ovoj državi ne može stati na kraj? Pazi, narod priča svašta, ići će se s njim obračunat. On će nastradati. Od mene neće, ja ima 70 godina, ali on će od nekoga nastradati - upozorava Stevo Beč.
Sa Zlatkom Ovaninom razgovarali smo telefonski, odmah nam je dao do znanja da zna da smo došli Mazdom karlovačkih oznaka i da nas je "Mačak vodao po selu k svojim ljudima, a Mačak je njegov najveći neprijatelj". Ne sporimo to, ali Zlatko ne zna da smo u tim selima proveli dobrih šest sati i pritom obišli i "njegove" ljude. Dotakao se odmah slučaja Steve Beča. Kaže da mu je platio 2.000 kuna, iako nisu samo konji pravili štetu već i divlje svinje. Ne poriče da mu konji bježe iz korala, ali tvrdi da ne prave štetu u tako velikim količinama, navodi da podmiruje većinu i na druge načine pomaže seljacima, navodi da je kao arhitekt napravio 70 legalizacija u selu ispod cijene ili besplatno. Boji se da će ovakvi tekstovi u kojima ga se proziva ohrabriti ubojice konja da pucaju još više.
- Ne bježim od problema. Imao sam dva čovjeka zaposlena, Matiju Hrena i njegova oca. Otac je obolio i sin mora sada paziti na njega. Radili su mi tri godine. No i kada sam ostao bez njih dolje sam bio skoro čitav lockdown s konjima. I meni pobjegnu i da stavim ne znam kakvu ogradu, pobjeći će opet. Je li to razlog da ih se ubija? To radi jedan čovjek, zna se tko je osumnjičeni, to je čovjek bolesna stava koji misli biti načelnik općine, a ja sam jedini koji mu u tome smeta. Prošle godine je netko otrovao dvije krave čovjeku, pitam se tko. Ali rekao sam, ubij mi svih 150 konja, ja ću kupiti novih 150. Nije istina da sve olako shvaćam, kupio sam novih 500 stupaca za ogradu, ugradili smo 300. U zadnje tri godine nemam nijednu prijavu protiv nedržanja stoke pod nadzorom, a garantiram da od 150 poziva policiji 148 ih je od Josipa Mačka - govori nam Zlatko Ovanin, koji strahuje da bi ubojica konja mogao zapucati i na čovjeka, potencijalnog svjedoka koji bi ga uhvatio kako puca u konje.
- Ja ispadam zlikovac. Platio sam sigurno 15 kazni za nedržanje stoke pod nadzorom, a svaka je između 4 i 8 tisuća kuna. Prigovaraju mi za poticaje, no ja sam ih držao i kada nije bilo poticaja. Pričaju da ih ne hranim, a godišnje napravim 800 bala sijena i zasijem 10 hektara kukuruza, pravim 60.000 kilometara iz Zagreba. Ubili su mi više od 30 konja, a kolika je moja šteta - pita se Ovanin.
Za Josipa Mačka kaže da je zao do boli, da gleda samo svoj interes i da bi najradije da svi isele i da onda on može obrađivati sam svu zemlju. Navodi da ne prave štetu samo njegovi konji, no "on uvijek preuzme svu odgovornost".
Jedan od "njegovih" ljudi je Matija Hren, njegov bivši zaposlenik. On isto kaže da su konji znali izaći van, ali navodi i da se događalo da su ljudi znali trgati ogradu kojom su konji bili ograđeni.
- Mi bi ih vratili u roku jednog sata. Jedino kada bi pobjegli noću, onda smo ih hvatali izjutra. Zlatko je stvarno dolazio svaki vikend. Stalno smo bili na vezi. trudio se. Hrane smo ima pripremali i više nego dovoljno. Kad bi i napravili neku štetu, uvijek bi se dogovorili s ljudima, gazda bi refundirao. Ne znam što ti ljudi hoće? - pita se Matija.
Na imanju Ovanina rođak Marko Zlokapa hvata ždrijebe koje je izašlo van ograde, što nikako nije lako po blatu. S ocem Boškom pomagao je izvlačiti leševe ubijenih konja. Boško kaže da nije u redu da konji tumaraju tuđim njivama, ali ni da ih se ubija.
- Prave štetu, namiri Zlatko to, ali nije ugodno ljudima. To smo mi sve ogradili prije 15 godina, ali treba to i održavati. Samo da se napravi čvrsta ograda ne bi bilo ni izlijetanja, a ni ubijanja. Ovako, ljudi se zamjeraju jedni drugima, nekome pukne filma i onda u afektu svašta može uraditi - govori Boško Zlokapa.
Načelnik Sunje Grga Dragičević kaže da je to problem koji pokušava riješiti već osam godina, te da trpi veliki pritisak od strane institucija.
- Imam volju i želju, ali nemam ljude koji bi ih pohvatali i zbrinuli. Kontaktirao sam sklonište za životinje u Karlovcu, čekamo njihovu ponudu, spremni smo platiti hvatanje konja, koje bi odvezli na smještaj, očitavaju se čipovi, a sve se naplaćuje od prodaje samih životinja - kaže načelnik.
Iz Državnog inspektorata su nam potvrdili da je od 2016. godine na Ovaninovu posjedu veterinarska inspekcija obavila šest inspekcijskih nadzora, na osnovu čega je izdala dva rješenja, dva optužna prijedloga i podnijela jednu kaznenu prijavu. Neslužbeno doznajemo da su iz toga okončana tri prekršajna postupka s manjim novčanim kaznama.