U Pulu bi se nakon jako dugo vremena mogli vratiti ročnici na odsluženje vojnog roka. Mnogi takvu vijest pozdravljaju, tim više što se u Pulu nakon demilitarizacije vojska vratila 2019. godine kada je obnovljen dio nekadašnjih vojnih objekata na vojnom dijelu aerodroma. Tada je otvorena novouređena vojarna Hrvatski branitelji Istre, a u njoj je predviđen smještaj za 140 pripadnika Hrvatske vojske. Ondje se trenutno nalazi Središte za besposadne zrakoplovne sustave, Opslužništvo vojarne Zapovjedništva za potporu i zapovjedništvo 4. pričuvne pješačke pukovnije Kopnene vojske. Upravo to bi trebao biti jedan od centara za obuku ročnika. No, što s ostalim vojnim zonama koje bi se trebale privesti civilnoj svrsi o čemu se jako dugo govori. Pulski gradonačelnik Filip Zoričić smatra da povratak vojske neće biti u koliziji s ubrzanim razvojem turizma u glavnom istarskom gradu, tim više što u Puli neće vojni rok kao nekad u povijesti služiti velik broj vojnika.
- U Puli imamo vojarne koje su i dalje aktivne – vojska je još uvijek na Muzil i u vojarni Hrvatski branitelji Istre. I ako bude vojna obuka ovdje, vjerujem da će ona će biti na tim pozicijama. Ovo bi bila neka druga dimenzija vojske i puno manji broj vojnika nego prije i to je dobro. No, Puli gospodarski to neće nešto dodatno doprinijeti, ističe pulski gradonačelnik koji je za ovu informaciju saznao iz medija. Jer želja je grada već duže vrijeme od bivše vojne imovine koja još nije u funkciji, a to su dio Vallelunge, dio vojarne Vladimir Gortan u Šijani te Dom hrvatskih branitelja u centru grada privesti civilnoj svrsi. Naime, a Valellungi Grad Pula želi modelom obnove, sanacije, rekonstrukcije i revitalizacije stvoriti novi multifunkcionalan prostor - pulski inovacijski centar u kojem će se razvijati inovacije u zelenim i plavim tehnologijama. Projekt će se financirati kroz novi ITU mehanizam iz financijske perspektive 2014.-2022. za urbano područje Pula. U zgradi bivše vojarne Vladimir Gortan Grad ide u smjeru razvoja stambenog zadrugarstva, dok od Doma hrvatskih branitelja žele stvoriti centar kulture. No, za sve trebaju suglasnost države.
Program demilitarizacije
Istarski župan i bivši pulski gradonačelnik Boris Miletić uvijek je bio za demilitaritaciju, no nije protiv služenja vojnog roka u Puli.
- Jedan od motiva mog uključivanja u politiku je bio upravo program demilitarizacije Istre, posebice grada Pule, koji je dugi niz desetljeća bio jaka vojna utvrda pa je i o razvoju grada više odlučivala vojska nego civilna vlast. Držim da je dobro što je strateški, ulaskom Hrvatske u NATO i Europsku uniju, Pula demilitarizirana i današnji broj vojnih djelatnih osoba nije usporediv s onime od ranije. Također, danas živimo u sasvim drugim vremenima i smatram da nije loša ideja da se omogući služenje vojnog roka, a time i stjecanje određenih neophodnih znanja i vještina. Ne radi se o nekadašnjem služenju vojnog roka u trajanju od 9 do 12 mjeseci, već znatno kraćem. Stoga, ukoliko se takav zakon usvoji broj vojnih ročnika u Puli bi bio daleko manji u odnosu na nekada. U konačnici, na mjestu nekadašnjeg vojnog aerodroma u Puli, u vojarni Hrvatski branitelji Istre, danas imamo specijaliziran centar za bespilotne letjelice što je budućnost i jedna sasvim drukčija tema, smatra Miletić Dodaje da je za razliku od ostala tri centra, dakle Požege, Sinja i Bjelovara, Pula je grad na moru s daleko većim razvojnim mogućnostima pa bi na ovome području trebalo više pažnju usmjeriti na gospodarsku revitalizaciju i razvoj nekadašnjih vojnih zona.
- Sama vojarna, odnosno nekadašnji vojni aerodrom, je i danas u službi vojske pa ne vidim ništa loše u tome da se budući vojni ročnici na toj lokaciji obučavaju po pitanju bespilotnih letjelica i ono što taj dio oružanih snaga nudi, smatra Miletić.
U Puli se ne bismo trebali vratiti u stare vojarne, niti oh oživljavati. Isto mislim i za druge baze u Hrvatskoj, smatra nekadašnji ratni zapovjednik specijalne jedinice policije PU istarske Bak iz Pule, majstor taekwondoa, trener u specijalnoj policiji, koji je prošao i obavještajnu i protuobavještajnu službu, a sada je privatni savjetnik za sigurnost Slavko Jereb.
Dinamično okruženje i turisti
- Ja sam za to da jedna vojna baza za obuku ročnika baza bude u šumama, jedna na moru, jedna u planinama, jedna između. Što se tiče Pule koja ima više stoljetnu vojnu tradiciju, za to sam da mladi ljudi vide kako je živjeti na zapadu domovine i kada si u dinamičnom okružju koje ugošćuje turiste. No, volio bih da ročnici rotiraju i da prođu čitavu Hrvatsku, te da vide kako je na Velebitu, u Slavoniji, u Dalmatinskoj zagori, da prođu različitu specijalističku obuku. Isto tako, bilo bi dobro da mladi iz Pule, Zagreba ili Varaždina vide kako je to u Slavoniji ili Zagori. No, Dodaje da bi se u Puli, ali i drugim centrima za obuku ročnika trebalo pristupiti na skroz drugačiji način. A taj način, po njemu, znači kako skroz novu obuku koja neće imati nikakve veze s onime što je nekada bilo, tako i skroz nove prostore, bez obzira što je Pula nekada imala ogromnu vojnu infrastrukturu. Vjeruje da povratak na staro ne bi donio ništa dobro.
- U Puli su nekada bile tenkovske, pješadijske, zračne i pomorske snage. Bila je polivalentan prostor gdje se puno toga moglo napraviti. No, bilo bi bolje da se na 4-5 mjesta u Hrvatskoj na 2 do 3 četvorna kilometra prostora naprave nove vježbaonice, skladišta, garaže i da se krene u novu priču. Staviti u stare mješine novo vino, je kontraproduktivno. Treba napustiti staru infrastrukturu. Ona je bila možda dobra prije 100 godina, no sada je drugačija komunikacija način vršenja obuke. Stari prostori zazivaju neka druga vremena, a sada nama treba nešto ovo. I mladim ljudima treba dati neki novi sadržaj, smatra Jereb. Dodaje da bi obuka također trebala biti drugačija i da bi se mladima trebala ponuditi neka nova znanja koja će ih motivirati, a ne da jedva čekaju da prođe vojni rok.
Ogromna vojna infrastruktura
A Pula je još od doba Austrijske Monarhije, kasnije Austro-Ugarske, pa Italije i Jugoslavije bila izrazito vojni grad s ogromnom infrastrukturom. Pečat vojnom gradu dala je Austro-Ugarska koja je odlučila od Pule stvoriti glavnu ratnu luku. Tada je i izgrađena većina sve vojne infrastrukture koja postoji i danas i koju su kasnije naslijedile Italija, Jugoslavija i na posljetku Hrvatska. Zadnja vojarna koja je napuštena, bila je Muzil 2007. godine koji je još uvijek pod vojnom paskom. Odlaskom JNA taj je grad nastavio egzistirati kao vojno središte. Hrvatska je vojska jednostavno naslijedila Pulu onakvom kakvom su je za sobom ostavljale austrijska, mađarska, talijanska i jugoslavenska država – kao vojni grad. Kompleks na Muzilu tako je i u 90-ima, uz Sinj, Požegu, Koprivnicu i zagrebački Borongaj, bio jedno od pet hrvatskih središta za obuku vojnika. Mnogim su Puležanima još u glavi prisege vojnika još za vrijeme kada je u Puli bila JNA, a i kasnije kada je ovdje bilo Središte za obuku pješaštva "Muzil" Hrvatske vojske. Tada se moglo na prostor velike vojarne pratiti prisegu mladih vojnika, a autobusima bi se u okrug Muzila vozila rodbina i prijatelji.
- Vojarne i vojni objekti bili su smješteni po cijelom gradu. Glavna baza je bio Muzil i okolica Muzila, zatim Vallelunga, otok Katarina na drugoj strani pulskog zaljeva. Tu su bili razni fortovi, koji su ovisno o namjeni bili vojna spremišta. Izvan grada bilo je nekoliko bitnica koje su bile naoružane. Od kasarni tu je bila kasarna Karlo Rojc, Muzil, Vladimir Gortan, kasarne su bile na Vellelungi i Monumentima, ističe povjesničar Vedran Dukovski koji se bavio ovom tematikom.
Velik dio zgrada je već priveden novoj svrsi. U bivšoj vojarni Rojc je sjedište pulskih udruga, na prostoru bivšeg Vladimira Gortana danas su novi autobusni kolodvor, tržnica, kafići i trgovine, a u zgradama vojarne Vladimir Širola nalaze prostorije Porečko-pulske biskupije i Dom za umirovljene svećenike. U Mlinu je sjedište specijalne, prometne i pomorske policije, na Katarini i dijelu Monumenata Danko Končar uredio je novu marinu, a trenutno se gradi i ovi hotel. Muzil je napušten, no i dalje ga čuva vojska.
Inače, krajem 80-ih i na samom početku 90-ih godina u Puli bilo oko deset tisuća vojnika. Tu su bila smještena sva tri roda vojske: mornarica, zrakoplovstvo i kopnena vojska. Boravili su u čak 143 143 vojna objekta. Oko 2.200 vojnih stanova živjela su tadašnja vojna lica. Dio njih, uglavnom Slovenci, Srbi, Crnogorci, Makedonci i Bošnjaci. JNA je napustila Istru i Pulu u velikoj napetosti 16. prosinca 1991. godine.