Strašna tragedija u beogradskoj osnovnoj školi uzdrmala je cijelu regiju, tim više što se radi o 13-godišnjaku koji je pucao u svoje kolege i profesore te imao, prema svemu sudeći, i pakleni plan.
Mnoge je ova tragedija podsjetila na Breivikov masakr mladih u Norveškoj prije 12 godina kad je javnost bila uvjerena da je riječ o psihijatrijskom bolesniku, a onda je vještačenje pokazalo da se radi o teškom poremećaju ličnosti i sindromu malignog narcizma. Stručnjaci ne žele govoriti o ovom konkretnom beogradskom slučaju, ali naglašavaju da sve češći nedostatak empatije prema drugima može, među ostalim, rezultirati agresijom.
Četiri komponente
"Za mentalno zdravlje svakog čovjeka bitne su četiri komponente. Jedna je biološka, odnosno ono što smo naslijedili od predaka, duga je psihološka koja se dobiva odrastanjem, potom socijalna jer je čovjek i društveno biće, a četvrta je dubinska duhovna, kad čovjek dubinski spoznaje svoje ponašanje. Primijećeno je, a istraživanja su to potvrdila, da je u posljednjih desetak godina došlo do povećanja konzumerizma uz neoliberalni kapitalizam tako da se psihopatologija u mlađoj dobi sve više svodi na psihopatologiju ličnosti", objašnjava prof. dr. Darko Marčinko, predstojnik Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb.
"Upravo porast narcističkog modela ponašanja u našoj zapadnoj civilizaciji dovodi do porasta onoga što u psihodinamici nazivamo patološki narcizam u mlađoj populaciji. Nekada je razlika između tzv. celebrityja i prosječnog studenta bila puno veća, a danas istraživanja pokazuju da su studenti sve sličniji celebrityjima. U prilog tome govori i porast zahvata iz estetske kirurgije, što znači da se poremetila socijalna komponenta koja utječe na mentalno zdravlje, a u koju pripada i uporaba igrica", kaže prof. dr. Marčinko.
"Kod počinitelja teških kaznenih djela je često (ne odnosi se na djecu) u odrasloj dobi primijećen sindrom malignog narcizma. Takve osobe pate od teškog poremećaja ličnosti, paranoidnog osjećaja ugroženosti od okoline, agresije koju ne mogu kontrolirati, a koju koriste kako bi prikrili jak osjećaj srama i kompleksa.
Agresivno ponašanje
Reakcija na jaku posramljenost i duboke komplekse koje nose kod takvih je osoba agresija i nanošenje štete drugima jer ih simbolično doživljavaju kao svoje progonitelje. Nepodnošljiv osjećaj srama stvara nelagodu, što labilni ljudi rješavaju agresivnim ponašanjem prema osobama iz okoline.
Kod počinitelja teških kaznenih djela puno se češće radi o teškoj psihopatologiji ličnosti, a rijetko o duševnoj bolesti", zaključuje.