U Italiji zaklao Hrvaticu, njezina ljubavnika i na kraju sebi prerezao vrat

Zoran Joksimović (28), navodno državljanin Srbije, zaklao je nasred ulice Katarinu Marković (24), navodno hrvatsku državljanku, smrtno ranivši istim nožem i njezina momka Salvatorea Ciantiju (32), Talijana sa Sicilije. Pobjegao je svojoj kući, gdje je prerezao vrat i samome sebi. Policija ga je potražila, razbila vrata, ali ga je našla u agoniji, a izdahnuo je prije nego je prenesen u bolnicu.

U ovome vrelom srpnju to je već šesti sličan zločin iz ljubomore u Italiji. Katarina Marković je, dakle, šesta mlada žena (najmlađa je imala samo 16 godina) koju je udvarač ili bivši partner odlučio ubiti da ne bude ničija, kad već neće biti njegova, da bi zatim i sam sebi presudio. Poneki to nazivaju „ljubavnom tragedijom“, ali tu od ljubavi nema ni „lj“: posrijedi je samo želja narcisoidne ličnosti za posjedovanjem, koja je spremna razoriti i predmet svoje želje i samoga sebe, jer ne može nadživjeti uvredu da nije najpoželjniji na svijetu - a nije ni dovoljno razborit ad ubije prvo (i jedino) sebe, računajući da će mu poslije ionako biti svejedno. Ne, mora svoj „testament“ zapečatiti tuđom ljudskom krvlju.

Ipak, od svih tih šest zločina iz ljubomore, brutalnih koliko i banalnih, ovaj preksinoćni bio je najbrutalniji, i po broju žrtava, i po tehnici ubojstva i samoubojstva.

Poprište zločina je Ceva, dosad većini uglavnom nepoznato mjestašce od 6000 stanovnika u kotaru Cuneo u jugozapadnom Pijemontu, na samoj granici s Ligurijm. Preciznije, via Nazionale u tom mjestu, cesta koja vodi prema Savoni na ligurskoj obali, prema kupalištima i ljetnoj razbibrizi.

Joksimović je u ponedjeljak uvečer ondje, ispred Ciantijina stana, sačekao par koji mu se zamjerio, oko 23 sata ih je spazio, započeo bučnu svađu, a zatim svoju navodnu ljubljenu zaklao jednim potezom noža, ostavivši je da iskrvari na pločniku ispred Restorana Italija, kao janje - pripovijedaju užasnuti očevici, koji su pošli vidjeti uzrok galame i vriske. Sljedeći udarac nožem dobio je Ciantia, zidar iz Piazze Arnerine, koji je pokušao spasiti žrtvu.

Autopsija će pokazati je li istina ono što se tvrdi: da je razjarenome Joksimoviću bio dovoljan također samo jedan potez da zakolje sam sebe, kao što je prethodno likvidirao Katarinu, ili je pak točno da je iskrvario od brojnih udaraca nožem u samoga sebe. Uzalud je prispjela prva pomoć: sjajan nepromočivi pokrivač, namijenjen utopljavanju žrtava u šoku, poslužio je samo kao pokrov njezina tijela, izloženoga televizijskim kamerama dok je trajao očevid.

Podaci koje su istražitelji pokupili u utorak i koji su se cijedili u agencije i glasila bili su fragmentarni i uvelike međusobno proturječni.

Katarinu su mještani donekle znali, znali su da je radila kao njegovateljica starije sumještanke, što joj je priskrbilo urednu boravišnu dozvolu, da je poslije smrti poslodavke ostala bez posla i prihoda i da se zbližila sa sicilijanskim zidarom, otišavši živjeti s njime.

Čulo se da je Joksimović bivši momak, da ju je navodno on i doveo prije osam godina, ali se čulo i da to nije istina, da je došao prije nekoliko mjeseci i da mu je Katarina Marković pomogla naći stan, u kojemu je potom nađen na samrti. Je li ona njegova bivša cura koju „nije mogao prežaliti“ ili je sehbi naprosto uvrtio u glavu da „mora biti njegova ili ničija“ - vjerojatno će utvrditi istraga, zapravo izlišna - žrtve su mrtve, ubojica također.

Utvrdit će se i državljanstvo ubojice: prvo se tvrdilo da je Hrvat, pa da je Srbijanac, a ni za Katarinu Marković nije baš jasno odakle je (iako bi barem to policija morala znati po prijavi boravka, ali onima daleko od naših granica još nije posve jasno gdje je koja država. Što je također nebitno, jer je barem jasno da ubojstva nisu bila nacionalno motivirana, premda ni zbiljski motiv nije ništa pametniji, ako uopće ima pametnog motiva za ubojstvo.