Počasni konzul Ukrajine u Hrvatskoj Ivica Pirić se čak malo i naljutio kada smo konstatirali da ga u zadnje vrijeme nema u medijskom prostoru, niti znamo što on radi za zemlju koju predstavlja u Hrvatskoj, piše Slobodna Dalmacija.
Rekao je da radi puno toga, a nakon kraćeg nagovaranja nam je otvorio dušu i ispričao gdje je bio i što je radio cijelu ovu godinu agresije s molbom da to ne ispadne kao njegovo hvaljenje ili humanitarni podvig nego kao obaveza prema zemlji u kojoj je igrao i živio i koju neizmjerno voli.
Pomoć stradalnicima
- Od kada je počela agresija na Ukrajinu, fizički sam tamo bio šest puta, i to po više dana. Od toga su tri boravka bila pod stalnom zračnom uzbunom. Čak sam dva puta skoro i poginuo kada su eksplodirale granate pored hotela “Hilton” i hotela “Opera” u Kijevu, gdje odsjedam.
Jednostavno, moj vozač Ante i ja sjednemo u moj automobil i odemo u Ukrajinu, ali uvijek s nekom pomoći i s nekim konkretnim ciljem, manje-više u dogovoru s ukrajinskim veleposlanstvom u Zagrebu.
Princip je jednostavan: veleposlanstvo kontaktira direktno ukrajinsko Ministarstvo obrane, koje ima sve podatke i o poginulima i udovicama i djeci branitelja. Kažem da smo učinili jako puno, ali to sada neću nabrajati jer nije u redu da dok drugi ginu ja nešto puno pričam.
U Hrvatskoj je trenutno 30 tisuća ukrajinskih izbjeglica, vjerujte da sam s većinom osobno kontaktirao i obišao ih, nalazio smještaj, hranu. Doveo sam 200 sportaša Ukrajine u Hrvatsku od početka agresije: od džudaša, preko vaterpolista do nogometaša.
U Ukrajinu se i vratilo stotinjak ljudi, a neki koji su došli u Hrvatsku su počeli otvarati i svoje biznise.
Osobno sam nosio svoj novac u Ukrajinu jer je poginulo šezdeset mojih prijatelja, s čijim sam se obiteljima družio dok sam igrao u kijevskom Arsenalu. Tužno je slušati da netko tko je živio odlično sada nema za dva kila kruha i tri litre mlijeka.
Od tih šest puta, sa mnom je za Ukrajinu putovao i državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Tugomir Majdak. Ne znam trebali li pričati i o tome, pita nas Pirić.
Kada sam mu rekao da je ovo njegova ispovijest povodom jednogodišnje agresije i da nas zanima apsolutno sve, Pirića su preplavile emocije.
Divni ljudi
- Moram zahvaliti splitskom poduzetniku Jali Sikirici koji je svoj hotel u Biogradu mjesecima dao na korištenje ukrajinskim izbjeglicama, a bilo ih je osamdesetak. Takvih divnih ljudi ima na stotine po Hrvatskoj, a ja i ovom prilikom pozivam sve koji mogu pomoći Ukrajini da u tome ne posustaju.
Ako imaju direktne kontakte, mogu uplatiti novac preko banke osobama koje poznaju u Ukrajini, novac normalno stiže, a mogu skupiti i humanitarnu pomoć koja ide i preko mene ili preko ukrajinskog veleposlanstva. Velike humanitarne pošiljke šaljemo iz Dugopolja i na sve druge načine. Za materijalne donacije koje nisu osobne prirode možete kontaktirati ukrajinsko veleposlanstvo u Zagrebu.
Neke čudi kako u tako bogatoj zemlji neki ljudi nemaju što jesti i kako se o tome država ne brine. Ukrajina brani više od tisuću kilometara svoga teritorija i to nije nimalo lako, a nisu više ni bogata zemlja jer ne mogu proizvoditi. Da vam ne objašnjavam kad znate i sami, govori Pirić.
Zanimalo nas je što je radio Majdak s njim u Kijevu.
- Posjetili smo Yurija Kosjuka, ukrajinskog biznismena i vlasnika MHP holdinga, koji nije izišao iz Ukrajine od početka rata nego je stalno tamo. On je vlasnik tvrtke “Pipo Čakovec”, “Perutnine Ptuj” i niza firmi po Europi, a na Banovini planira otvoriti pogone za uzgoj i preradu peradi, gdje će uložiti oko 400 milijuna eura i zaposliti oko dvije i pol tisuće tamošnjih naših ljudi.
Impresionirao ga general Marchenko
I biznismen Rinat Ahmetov također planira uložiti u Hrvatsku oko 600 milijuna eura u energetske projekte u Križevcima. Jedan je već realiziran, a ubrzo slijedi i drugi projekt.
Unatoč ratu, u Hrvatsku će se sliti oko milijardu eura ukrajinskog kapitala. Dakle, vidite da nešto radimo, nasmijao se Pirić.
S Vasiljem Kiriličem, veleposlanikom Ukrajine, čuje se na dnevnoj bazi, kaže da se divi tom čovjeku. U Ukrajini je obišao i ratne veterane i ukrajinske borce, bio je i na sastanku s braćom Vitalijom i Vladimirom Kličkom, a posebno ga je impresionirao general Dmytro Marchenko, zapovjednik obrane Hersona.
Zahvala Plenkoviću
- Ja za Ukrajinu živim i nastojim pomoći i mojoj Hrvatskoj, ali i mojoj drugoj domovini. Nemate pojma kako im je teško i koliko pate, ali će pobijediti. Zato im pomozite, nemojte se umoriti ni štedjeti u pomoći Ukrajini!
Ne zaboravite, Ukrajina nas je priznala među prvima kao nezavisnu državu. Kao konzul Ukrajine mogu slobodno reći da u ime ukrajinskog naroda zahvaljujem Vladi i premijeru Andreju Plenkoviću na svemu što su učinili za Ukrajinu. Zahvaljujući takvoj suradnji bit će dobrih i uspješnih investicija i s hrvatske i s ukrajinske strane, kazao je Pirić.
O Piriću je Ministarstvo obrane u Ukrajini snimilo i film jer je iz Ukrajine izveo i humanitarno zbrinuo 3300 djece, ratne siročadi, od kada je postao prije pet i po godina počasni konzul te zemlje.
- Ukrajinci su kao i mi. Nismo ni mi išli u Srbiju niti su oni išli u Rusiju osvajati tuđe, nego smo branili svoja ognjišta, svoje žene i djecu i svoju slobodu. Ukrajinski duh je jači od bilo kojeg ruskog oružja, kao i naš. Zato ja znam da će Ukrajina pobijediti - zaključuje Pirić.