Već dvije godine srijedom i subotom sam na Rebru. Naime, zbog bolesti bubrega moram na dijalizu, a to znači da ta dva dana više od četiri sata provedem u bolnici. Srećom, stanujem u blizini, ali oni koji dolaze iz nekih drugih mjesta gube jako puno vremena", kaže Dražen Pavičić, 54-godišnji Zagrepčanin.
"U sedam ujutro kreće dijaliza. Nas je petero u boksu, što znači da je zadnji prikopčan oko 7.30. Taj je već u startu ‘dobio‘ dodatnih pola sata. Nakon četiri sata liječenje je završeno, ali prije odlaska treba pričekati još 15 minuta da ne bi prokrvarila fistula. U najboljem slučaju, pet sati boravka u bolnici, dakako, bez putovanja. Za zaposlene je to jako puno vremena pa kad sam čuo za kućnu dijalizu, intenzivno sam je krenuo proučavati i vrlo brzo shvatio da bi za neke pacijente to bilo pravo rješenje", objašnjava Dražen svoj intenzivni angažman na uvođenju kućne dijalize u Hrvatsku.
I Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju drži da bi nekim pacijentima trebalo omogućiti kućnu dijalizu jer bi im to značilo veću samostalnost, odnosno neovisnost o centrima za dijalizu i bolnicama, ali - što je još važnije - dobili bi i kvalitetnije liječenje.
Jednostavniji uređaji
"Za teške pacijente sa zatajenjem rada bubrega dijaliza je prva opcija liječenja, no povezana je s nizom problema, i to ne samo medicinskih. Naime, ta vrsta liječenja prije svega traži odlazak u centre za dijalizu, nerijetko ovisnost o drugima, a posljedica je u pravilu i nezaposlenost. Sve su to razlozi što se sve većem broju pacijenata pokušava pomoći u njihovu domu pa je u svijetu sve popularnija tzv. kućna dijaliza. Na Novom Zalandu čak 15 posto pacijenta sa zatajenjem bubrežne funkcije koristi tu vrstu liječenja. Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju pokušava omogućiti pacijentima koji to žele da se liječe kod kuće, ali da bi se to i ostvarilo, treba učiniti niz koraka", kaže prof. dr. Karmela Altabas, pročelnica Zavoda za nefrologiju i dijalizu KBC-a Sestre milosrdnice.
Dodaje da mogućnost kućne dijalize postoji još od 1960., ali to je u početku bilo komplicirano i uključivalo je čak i nova postrojenja za vodu u stanu te prisutnost druge osobe kao pomoć. Novi uređaji značajno su jednostavniji, ne zahtijevaju čak ni posebnu pripremu vode, a pacijent može sam odraditi cijelu proceduru. Naravno, pacijent se mora educirati, a ta edukacija traje od tri tjedna do tri mjeseca, ovisno o programu i sposobnostima učenja pacijenta.
Prosječni godišnji trošak hemodijalize u centrima i bolnicama u Hrvatskoj po pacijentu je 22.226 eura, bez troškova prijevoza. Farmakoekonomski izračuni u zemljama EU pokazuju da je kućna dijaliza jeftinija tridesetak posto od ukupnih troškova dijalize u centrima i bolnicama, kad se uključi cijena prijevoza.
"Prednost ove vrste dijalize je individualizacija terapije, bolja kontrola krvnog tlaka, poboljšanje kod hipertrofije lijeve srčane klijetke, bolje uklanjanje fosfata i beta 2 mikroglobulina i, u konačnici, bolja kvaliteta života", kaže dr. Altabas. Dodaje da učestalija kućna hemodijaliza za 12 posto smanjuje masu lijeve klijetke, pacijenti trebaju 32 posto manje lijekova za snižavanje tlaka i 11 posto manje je hospitalizacija povezanih s kardiovaskularnim problemima.
Ističe da su Švicarci studijom u kojoj su se uspoređivali pacijenti na kućnoj i bolničkoj hemodijalizi pokazali da je petogodišnje preživljavanje s kućnom dijalizom 93 posto, a onih na dijalizi u centrima 64, desetogodišnje 72 posto, tj. 48, te dvadesetogodišnje 34, a u centrima 23 posto.Uz to, manji je i rizik od infekcija, a bolja je i kvaliteta života.
Samostalnost
"Dijaliza se tako može raditi češće i kraće vrijeme, a može se odraditi i navečer dok, primjerice, gledam film. U SAD-u već postoje i prijenosni uređaji, što znači bez brige otići na godišnji odmor", kaže Dražen.
"No, prije primjene kućne dijalize nužno je osigurati pravni okvir kako bi pacijentima bilo dopušteno provoditi postupak samostalno ili uz pomoć druge osobe u svom domu. U tijeku su razgovori u HZZO-u i MIZ-u. Prijedlog je da pacijent dobije uređaj na korištenje, kao i u drugim zemljama EU, a troškove plaća HZZO", zaključuje dr. Altabas.