Nekadašnji pogon Borovo commerca i ove je godine bio mjesto prisjećanja na još jednu bolnu vukovarsku točku. U podrumu ovog pogona tijekom opsade grada 1991. godine bila je pričuvna bolnica u kojoj se 19. studenoga 1991., kada su je zauzeli pripadnici JNA i srpskih postrojbi, nalazilo oko 1000 ranjenika, hrvatskih branitelja i civila. Nakon sloma obrane Borova naselja i zauzimanja kombinata Borovo nad brojnima od njih počinjen je ratni zločin. Ubijena je 51 osoba, a 63 se i danas vode kao nestale.
- Još uvijek tragam za ocem Ivanom, pripadnikom PP Varaždin, koji su došli ovdje 11. rujna 1991. i ostali do kraja. Otac je ovdje završio kao ranjenik, a što se poslije dogodilo još ne znamo. Nosimo taj križ, kao i sve obitelji koje tragaju za svojim članovima, a majka mi je prije dvije godine preminula u 58. godini života, što je pretpostavljam posljedica te tragedije koju smo doživjeli – kazao je Dalibor Đurđek iz Varaždina, koji se i dalje nada "da će se pronaći barem jedna kost da ga ukopamo, da pronađemo svoj mir. Tuga i neizvjesnost ubijaju ljude, za nas rat na neki način još uvijek traje, agonija, patnja i bol još nisu završili." Mir je pronašla Anica Jugec.
- Ja sam u svoj toj nesreći imala sreću da sam pronašla sina Vjekoslava. Bilo mu je 19 godina kada je odveden iz Commercea, a onda je izdvojen iz kolone i strijeljan je na Trpinjskoj cesti, kod kuće broj 33. Pucano mu je u glavu – ispričala je gospođa Anica, koja je stigla iz Zagreba s buketom ruža.
- Ovo su crveno-bijele krvlju poškropljene ruže, za sve ubijene i nestale. Dolazit ću ovdje dok sam živa, dok mogu, dati podršku onima koji još traže svoje najmilije – poručila je ova žena, jedna od brojnih vukovarskih majki koje su izgubile svoje voljene. Sjećanje na ‘‘Žrtvu Borova naselja za Domovinu‘‘ se i održava u organizaciji udruge ‘‘Vukovarske majke‘‘ koje su se prvi put u Borovo commerceu okupile 19.11.1998., nakon povratka u Vukovar. Tada su se molile i upalile svijeće u devastiranom podrumu u kojem je bila pričuvna bolnica. Danas je taj prostor u potpunosti razrušen, ali sjećanje na ljude koji su u njemu bili tih jesenskih mjeseci i dalje živi.
- Ovdje je započela agonija naših najmilijih prije nego što su im krvnici oduzeli pravo na život, ali i agonija nas koji tražimo pravo na istinu i pravo na grob za naše najmilije – kazala je Manda Patko, predsjednica ‘‘Vukovarskih majki‘‘ i dodala:
- Ovdje 1991. nije bilo ustaša, ali je bilo četnika i JNA, bile su pomiješane zvijezde petokrake i kokarde na kacigama i šubarama, bili su i hrvatski branitelji, civili, ranjenici i djeca, od kojih su mnogi tog 19. studenog ubijeni samo zato što nisu imali ni zvijezdu petokraku ni kokardu, samo zato što su voljeli Vukovar i Hrvatsku. Dva dana ranije, 17.11., u selima oko Vukovara velikosrpski agresor, među kojima i mnogi naši susjedi, pripremali su se za ‘oslobođenje‘ Vukovara. ‘Oslobađali‘ su nas od 18. do 20. studenoga, pa i kasnije od naših sinova, kćeri, očeva, majki i muževa, braće i sestara, oslobađali su nas od života. Htjeli su nas osloboditi od svega, oduzeti nam sve i oduzeli su nam naše najmilije, ali ne i uspomene, ponos i ljubav, sjećanja na hrvatske branitelje i ranjenike, na sve koji su dali živote za domovinu – rekla je Patko.
Vukovarci, inače, tragaju za još 383 osobe, a među onima koji se na svoj način bore za istinu o nestalima su i hrabre ‘‘Žene u crnom‘‘ iz Srbije, koje već godinama dolaze na obilježavanje stradanja Vukovara, a s ‘‘Vukovarskim majkama‘‘ postale su istinske prijateljice.
- Neprekidno apeliramo da se utvrdi istina o nestalima, da se otvore arhivi u Srbiji. Patnja žrtava ne smije služiti za političke obračune, to je obaveza da se zadovolji pravda. Tražile smo i da se povedu istrage o logorima u Srbiji. Prekjučer smo u logoru Stajićevo postavile spomen ploču u znak poštovanja prema logorašima Stajićeva i svih logora u Srbiji, ali i kao čin otpora poricanju zločina počinjenih u naše ime u Srbiji. Pitali smo i ministra za manjinska i ljudska prava Tomislava Žigmanova hoće li i što učiniti da se sazna istina o logorima u Srbiji i pokrenu sudske istrage. Država iz koje dolazimo, na žalost, ne pokazuje nikakvu spremnost da se suoči s teretom zločina prošlosti i organiziranog zločina režima Slobodana Miloševića. Tražimo da se prestane sa slavljenjem ratnih zločinaca, poput Veselina Šljivančanina, koji je na žalost postao ugledna osoba u javnom životu. Državni vrh na čelu s Aleksandrom Vučićem ne samo da dopušta preispitivanje sudski utvrđenih činjenica, nego se pruža i prostor za falsificiranje činjenica o ratu i zločinima, posebno onima u Vukovaru – kazala je Staša Zajović u ime ‘‘Žena u crnom‘‘.