- Vlada gromoglasna tišina koja nas ne poziva na referendum. Dešava se napad na demokraciju. Ovo je jedini način da nas natjeraju da nas slušaju. Bez obzira jeste li za promjenu ili niste, vaše je pravo i odgovornost da izađete na referendum, poručila je večeras Ivana Nataša-Turković na javnoj tribini ‘Idemo na referendum 09. 10. ZA Lungomare‘ u Puli, u organizaciji inicijative građana za Referendum za Lungomare i Zelene Istre. Naime, u Puli će uskoro građani odlučivati hoće li se na tom području moći graditi turistički sadržaji ili ne. Ova tribina dio je njihove kampanje, a Turković kaže da se ovdje ne radi samo o jednom hotelu.
- Ovdje ne govorim samo o famoznim i fantomskom hotelu, ona se tiče cijelog Lungomarea koji je namijenjen našem sportu i rekreaciji. Skupili smo 12 tisuća potpisa građana, i to je jedina vjerodostojna anketa provedena na ovom području. Gradska vlast i dalje nas ne želi slušati. Zbog takvog manjka poštovanja građani su naknadno saznali o prenamjeni prostora na području Lungomarea. Gradska vlast ne vidi ništa sporno o privatizaciji na tom području, bez obzira na moguće nepravilnosti, napomenula je Turković na početku tribine.
Jedan od prvih GUP-ova u tadašnjoj Jugoslaviji
Breda Bizjak, predsjednica Društva arhitekata Istre (DAI – SAI) pojasnila je zašto se radna skupina Društva arhitekata Istre izjasnila protiv postojećeg urbanističkog plana i zašto ga treba mijenjati.
- Šezdesetih godina prošlog stoljeća donesen je GUP Pula, jedan od prvih GUP-ova u tadašnjoj Jugoslaviji. Nakon nekoliko godina istraživanja i analize ovog prostora, donesen je zaključak kako se gradski centar mora širiti, budući da je sjeverni dio Pule i veći dio pulskog zaljeva zauzet brodogradnjom ili vojnim područjima. Logičan slijed je bio odabir južne obale, gdje su se stvorile nove stambene četvrti Stoja, Vidikovac i Veruda. Lungomare je odabran kao sportsko rekreativna zona za ta naselja i izuzet je iz ostatka obale gdje se planirala turistička industrija. Planeri su već tada bili svjesni turizma kao vodeće gospodarske grane u cijeloj državi i ostavili su dio grada netaknut od turističke industrije, pojasnila je Bizjak povijest pulskog Lungomarea. Navela je da je tako bilo do 2006 i 2007. godine.
- Tada ulogu urbanista preuzima novi vlasnik, odnosno investitor, koji na malom području isprva planira skromnih 80 ležajeva, ali se kasnije taj broj popeo do 360 ležajeva, a hotel do 27 metara visine, do sedam nadzemnih i dvije podzemne etaže. To je kao hotel Pula ili kao hotel Histria. Dio ovog plana su i drugi elementi, a to je uređenje plaža i plažni objekti u šumici. Sukus svih elemenata je trajna promjena identiteta ovog prostora. Građani Pule od svog djetinjstva koriste taj prostor, koriste kao svoj drugi dnevni boravak, mjesto gdje u proveli svoju mladost ili starost. Smještaj jednog takvog velikog hotela i koncesioniranje plaža, nažalost, to mijenja. Koliko god mislite da se to neće desiti, to će se desiti. Dinamika takvih objekata je da privlači više ljudi. Promet će se povećati. Mi zagovaramo da se urbanistički kontinuitet mora zadržati kao bi građani mogli koristiti taj javni prostor, smatra Bizjak.
‘Referendum ima smisla‘
Enes Čerimagić, pravnik u Zelenoj akciji i jedan od voditelja inicijative građana ‘Srđ je naš!‘ pojasnio je da referendum ima smisla, iako je ministarstvo prostornog uređenja navelo da investitor može zatražiti dozvole jer je plan na snazi. Čerimagić smatra da to nije istina te da je investitor trebao lokacijsku dozvolu predati prije nego što je gradsko vijeće raspisalo referendum. Nakon toga mijenja se, smatra on, situacija jer se većina izjasni protiv, a onda je ta odluka obvezujuća.
Dragan Benčić, IT stručnjak specijaliziran za razvoj ljudskih potencijala, usporedio je pak Pulu s Rovinjem i njihovim hotelima. Kazao je da su prostori oko rovinjskih hotela otvoreni za javnost, ali da primjerice nitko ne šeta oko hotela Amarin, a da su na plaži podno hotela Lone ležaljke dnevno 300 kuna te da tamo kupači ne mogu slobodno doći u staviti svoje ručnike.
- Rovinježima to nije problem, jer je ta zona oduvijek tamo, ali Puležanima je. Ne kažem da će to nužno biti tako, ali kontekst koji se ispušta je vrijeme. Investitor može taj hotel prodati. Je li turizam jedini put za Pulu i jedini put ka blagostanju? Puno se Pula uspoređuje s Rovinjem. Znači li zaista da kada budemo imali 3 ili 10 hotela s 5 zvjezdica da će teći med i mlijeko?, pita se Benčić. Smatra da u Istri vlada klima da ništa ne funkcionara osim turizma.
- To nije istina. Ako pogledate Medulin, Rovinj ili Poreč - to su gradovi s monokulturom. Instalirati monokulturu u neki manji grad nije nikakav problem, ali Pula je drugo i ima nekakvu drugačiju tradiciju. Rovinj je zimi veća pustoš od Pule. Rovinj je bogatiji od Pule, ali ne zato što ljudi rade i imaju posla. Rovinj skoro 40 posto svojih prihoda ostvaruje od poreza na nekretnine i upravnih pristojbi. Grad čine građani, a ne građevine. Ljudi u Rovinju rade jer im je život uz Rovinju preskup. S turizmom se mijenja struktura stanovništva, kazao je Benčić.
Povjesničar Igor Duda podsjetio je na povijest ovog područja te kazao kako svi Puležani zajednički imaju pravo odgovoriti na neka pitanja.
- Pruža nam se prilika da vidimo prepoznajemo li problem. Daje nam se mogućnost da odlučimo želimo li da u zone za slobodno vrijeme i stambene zone dolaze veliki građevinski turistički projekti. Taj hotel je zgrada sa svim dodatnim sadržajima koji može promijeniti navike ljudi. Radi se o mikrolokaciji, ali je indikator što se može događati u budućnosti, zaključio je Duda.