Tri dana je spavala u autu, rodila je u sisačkoj bolnici, a onda se vratila u kamp-kućicu

Sanela Nikolić u novogodišnjoj je noći rodila djevojčicu Doru. Isti ju je dan, poslijepodne, iz sisačke bolnice odvela kući. U kamp-prikolicu u Glinu.

Sanela, suprug i njihova sad već četvrta curica od utorka 29. prosinca u kuću ne mogu. Dok nisu dobili prikolicu, trudnica, koja je svaki čas trebala roditi, spavala je zajedno s obitelji u automobilu.

Iz bolnice su ih poslali doma jer je, rekli su Saneli, u bolnici nesigurno.

Ovo joj je bio najlakši od četiri poroda.

- Nisam imala trudove. U 1 nakon ponoći puknuo mi je vodenjak, pozvali smo Hitnu i rodila sam u 4 sata ujutro. Bez bolova i problema - kaže mlada majka dok njezine ostale curice animiraju bebu. Ona se smije, gleda svijet oko sebe. U sat vremena našeg boravka nije zaplakala.

- Baš je dobra beba. Cijela je situacija oko njezina rođenja neobična i drugačija. Kao da je Bog znao da nam je i ovako dovoljno teško, pa je olakšao stvar - smije se Sanela.

Željko Hajdinjak/Cropix

Djeca zadovoljna

Svoju su kamp-kućicu uredili tako da se djeca u njoj osjećaju ugodno. Na prozorima zavjese s likovima iz dječjih priča, veliki krevet pun je mekanih deka i plišanih igračaka. Medo s natpisom "Trbuščić" im je najdraži.

Cure se smiju, lijepo im je.

Jel' im ljepše tu ili doma, pitamo, nesigurni u dječji um.

- Tu - odgovara Lucija.

I upravo kad smo odgovor namjeravali pripisati dječjoj strasti za avanturom, Lucija kaže:

- Tamo je potres - pokazuje prema kući.

Lana i Ana kimaju glavom.

Dora je majci na prsima. Na svijet je trebala doći 6. siječnja, no već gotovo tjedan dana dijeli kućicu sa roditeljima i sestricama.Sve je, kaže Sanela, bolje, od kuće u potresu.

- Kuća je iznutra ruševina, ne smijemo ni ući u nju. Veliki strah je to bio. Strah me je baš. Ne za mene, nego za djecu. I bojim se da će taj stres naškoditi djetetu - govorila je Sanela kada smo je posjetili dok je još brojala zadnje trudničke dane.

Darko Tomaš/Cropix

Krov nad glavom

Kuća im je uz cestu koja spaja Glinu i Topusko, pa su se posljednjih dana nagledali prometa kakav u životu nisu vidjeli. Cestom su prolazili kontejneri, građevinska i vatrogasna vozila, kolone kombija sa humanitarnom pomoći i vozila nakrcana ljudima koji žele na bilo koji način pomoći.

Kamp kućicu dovezla im je žena iz Istre, kojoj su beskrajno zahvalni. Neugodno im je, ne mogu se sjetiti imena. Misle da je Sandra. U buri emocija zaboravili su.

- Veliki je to prvo bio šok, a onda olakšanje kad nam je gospođa dovezla ovu kućicu i pružila nam krov nad glavom - pokazuje nam Sanela kućicu, kao da govori o vrhunskom dizajnu arhitekture.

Ova kućica za obitelj Nikolić to i jest. Unutra je peć, zbog dimnjaka je probijen limeni krov. Samo nek' je živa glava. I sad se naježi kad se sjeti.

- Kad je počelo drmati, nisam se mogla pomaknuti s kreveta. Kao da me nešto zakovalo. Obitelj je jela, baš je jako počelo tresti. Suprug je istrčao s dvije curice, izveo ih, pa se vratio po treću.