Transrodni muškarac iz udruge koja organizira Zagreb Pride: ‘Zašto mislim da Pernaru zapravo treba pomoći!

„Tranzicija spašava živote. Jako puno ljudi pomišlja na suicid ili su ga napravili upravo zbog toga što nisu dobili potrebnu pomoć. U zadnjih godinu dana u Hrvatskoj imamo sve češće ispade transfobije uključi i od političara. Zato danas trans osobama nije lako outati se i zatražiti pomoć”, tvrdi u Briefingu transrodni muškarac Espi Tomičić, aktivist udruge KolekTIRV koja promiče prava transrodnih, interspolnih i rodno varijantnih osoba, a koja je i glavni organizator ovogodišnjeg Zagreb Pridea koji se održava u subotu.

Ističe da se zbog svega što se događa u javnom prostoru ti ljudi ne osjećaju nesigurno. Na prvom Zagreb Prideu 2002. godine svjedočili smo, podsjeća, brojnim nasilnim ispadima. Nasilje se kroz godine maknulo s ulice, ali se ono, dodaje, i dalje provodi kroz institucije, a neravnopravnost se vidi i na drugim područjima.

„Nitko ne bi poželio biti marginaliziran i stigmatiziran. Održavanjem Pridea se provodi edukacija mladih da prihvaćaju ljude oko sebe takvima kakvi jesu. Na Prideu se ne događa ništa loše za mlade kao ni za druge ljude koji ga dolaze podržati, a nisu iz LGBT zajednice. Rodna disforija je stanje koje osjećaju osobe čiji se rodni identitet ne poklapa sa spolom dodijeljenim pri rođenju. To stanje zahtjeva medicinske procese i to nije nikakav hir. Neki mladi žele isprobati neke rodne uloge koje nisu toliko binarne kao što su bile prije 20 godina, ali to nije transrodnost nego sloboda da radimo ono što želimo i kako se osjećamo, da nije plava boja za muškarce, a roza za djevojčice kao što se to prije gledalo”, govori Tomičić.

CIJELU EPIZODU ‘BRIEFINGA‘ S ESPIJEM TOMIČIĆEM POGLEDAJTE NA KRAJU TEKSTA

Interspolnost je, objašnjava, medicinsko stanje kod osoba rođenih s primarnim i sekundarnim obilježjima oba spola.

„Velik je problem kod interspolnosti što se još uvijek na malim bebama rade prisilne operacije. To je trenutak kada roditelji nisu sigurni što treba napraviti i onda medicinsko osoblje odlučuje za njih bez edukacije. Interspolnim bebama bi se trebalo dopustiti da u trenutku kada to žele izaberu što će napraviti sa svojim tijelom jer se ovako često napravi operacija da dijete bude muško ili žensko, i onda imamo transrodnu osobu koja se ne osjeća dobro u vlastitom tijelu”, naglašava Tomičić koji je prošao tranziciju kojom je potpuno zadovoljan.

„Cijeli svoj život gledam prije i nakon tranzicije. Kada imate takvu vrstu stresa i distresa u životu i odrastanju, fokusirani ste isključivo na to, kao što ljudi koji imaju depresiju ne vide ništa osim toga. Tako da se sada napokon bavim i sobom kao osobom, a ne isključivo svojim stanjem”, kaže Tomičić, dodajući kako u Hrvatskoj nema evidentiranih slučajeva osoba koje su požalile zbog tranzicije.

Objašnjava da tranzicija ne podrazumijeva nužno i operaciju na spolnim organima. Takve se operacije u Hrvatskoj ni ne izvode, a u inozemstvu su jako skupe. On smatra da bi država trans osobama trebala pokrivati troškove tih operacija jer je riječ o medicinskom stanju. Prednošću života u Hrvatskoj smatra činjenicu da nam je zdravstvo dostupno neovisno o tome koliko netko ima novca.

Transrodne osobe su, napominje, trenutno na tapeti onih političara koji prikupljaju političke bodove na zagovaranju dokidana prava određenih skupina. Problem je da i kada se ta kampanja završi, ostaje stigma na prozivanim zajednicama.

„Ivana Pernara mi je prvenstveno žao. Ne znam ima li on djecu. I ako ima što radi u Zambiji? Gospodin Pernar je slao komentare zambijskim vlastima i prozivao transrodne osobe. Tu stavljam granicu između političke karijere i ljudskosti i tu sam odlučio da se neću baviti Ivanom Pernarom”, govori nam Tomičić pa odgovara na pitanje što misli hoće li LGBT organizacije Pernaru ispuniti želju da bude proglašen homofobom godine.

„Mislim da je i transfob i homofob godine. Možda nije jedini jer ima još kandidata. Mislim da treba čovjeku pomoći na neki način jer nisam siguran kamo ide ta njegova karijera i što on točno radi”, otkriva nam Tomičić svoje privatno mišljenje.

Smatra da svaka osoba na svijetu mora imati pravo na obiteljski život kao što i svako dijete zaslužuje dom pun ljubavi.

„Često se može čuti stav da ljudi nemaju ništa protiv toga da LGBT osobe usvajaju djecu, ali ih brine što će reći okolina. Možda je vrijeme da počnemo mijenjati okolinu”, kaže Tomičić i priznaje da i sam mnogo razmišlja o tome želi li postati otac.

„Jako volim djecu, družim se s djecom svojih prijatelja i čuvam ih. Svakako bih htio imati djecu, ali u trenutku kada na to budem spreman i kada ću im iz egzistencijalne perspektive moći priskrbiti sve što mislim da trebam”, zaključuje Tomičić.