TOTALNI SLOM NEKAD MOĆNE DINASTIJE 'Svaki put kad dođu ovršitelji, on se iskrade i zbriše'

Nemamo gdje razgovarati osim na porti. Uredi i pogoni su zapečaćeni. Nije pitanje zašto je Dona uništena, nego kako je uopće mogla živjeti posljednjih deset godina. Ovo sad vam je kao rezanje šnicle na mrtvoj kravi, tim nas je riječima dočekao Mladen Škudar, direktor proizvodnje.

Dona trgovina levitira ni na nebu ni na zemlji već godinama. Pogone u Gornjoj Stubici 3. travnja zbog neplaćanja najma preuzela je Beta nekretnina. Andrija Klarić, vlasnik Dona trgovine, stavljanje ključa u bravu dočekao je slomljen u bolničkoj izolaciji u bolnici Rebro. Ni on sam, tvrde njegovi zaposlenici, više se ne može nositi s kaosom koji je stvorio svojim poslovanjem i dugovima niza tvrtki što ih je pokretao kao bypass kad mu je ona prva, Dona trgovina, još 2010. završila u blokadi.

Od tada je nije uspio dići iz mrtvih; manevrirao je na rubu zakona sve dok nije prešao i tu granicu, zbog čega je postao predmet istrage DORH-a. Više ga ni čudo, kažu, ne može spasiti od propasti. Radnici su poslani doma. Dona trgovina je pod opsadnim stanjem svih mogućih inspekcija, od sanitarne, zaštite na radu do porezne. DORH privodi kraju istragu o poslovnim makinacijama Andrije Klarića i njegova direktora Damira Piceka.

Napušteni, zastarjeli pogoni tvrtke na 18000 hektara nekoć vodećeg regionalnog prerađivača voća djeluju apokaliptično. Prava su kulisa za priču o usponu i padu Andrije Klarića, odmetnutog sina kontroverznog oca Jure Klarića - u najširoj javnosti znanog kao direktora tvrtke Klariko voće i poslovnog partnera Fikreta Abdića, sponzora pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, ali i Stjepana Mesića, koji je zahvaljujući političkoj podršci iz svih afera u desetljeću kriminalnih pretvorbi izašao neokrznut.

I sama Dona trgovina rodila se u nesređenim uvjetima - kad su tvrtke Klariko voće i Dona nagomilali dugove, Andrija Klarić poslovanje je prebacio na tvrtku Dona trgovina i Vopi.

Na fotografiji: Dona je u svojim najboljim danima bila pogon o kojem je ovisilo cijelo Zagorje . Jure Klarić godinama je pokrivao poslovanja svog sina Ante , a u isto vrijeme je obitelj Klarić financirala i kampanje Tuđmana i Mesića. Današnji pogon gotovo je potpuno napušten, a nitko od radnika nema pravo pristupa. FOTO: Boris Kovačev / CROPIX;

Trgovina voćem bila je obiteljski biznis Jure Klarića koji je on prepustio sinu Andriji početkom 2000. godine, ali tek nakon žestokih obiteljskih okršaja. Andrija se želio osloboditi iz čeličnog stiska oca. Smatrao je oca staromodnim. Želio je pokazati ocu da može sam. Sve do napuštanja obiteljske vile na Pantovčaku Andrija je znao samo za najbolje. Živio je lagodnim stilom zlatne mladeži, sa 18 godina vozio je sportski BMW 318, vrijedan tadašnjih 70 tisuća maraka. Kad je odlazio u rat, otac mu je kupio naoružanje, posebne pancirke i novi Jeep Grand Cherokee. Sa 24 Andrija je vozio Mercedes S 320. Draže mu je bilo ulaganje u vidljive simbole uspjeha i moći nego u obrazovanje. Nije poznato s kakvim se kvalifikacijama, osim moći svoga oca, Andrija Klarić otisnuo u poslovne avanture.

Otac je sve članove obitelji nastojao uključiti u biznis i držati ih pod kontrolom. Ta se želja - da obitelj ostane na okupu, čvrsto povezana - još više pojačala nakon što je mlađi sin i brat Jure poginuo u prometnoj nesreći vozeći se u BMW-u prema Ičićima. Andriji se to nije svidjelo i tražio je razduživanje: otac mu je prepustio vođenje pogona u Donjoj Stubici i Orahovici te poslovne prostore u Praškoj od 400 kvadrata.

U biznis je Andrija krenuo dižući astronomske iznose kredita. Upućeni tvrde da se radi o 15 milijuna eura.

Sa suprugom Irenom, kćeri pokojnog Joze Martinovića, prvoga hrvatskog ministra financija, osnovao je tvrtku Dona trgovina i Vopi. Kupio je stan u Jurišićevoj i postao otac troje djece. Iz tog se stana iselio lani jer mu se raspao i brak.

Jure Klarić ipak je sinu čuvao leđa: jamčio je svojom imovinom za njegove poslovne planove u bankama. Godinama je začepljivao rupe koje je Andrija ostavljao iza sebe.

Prije nekoliko godina zbog duga Croatia banci, sestri Tatjani Klarić Jurković stizale su obavijesti o ovrsi stana koji se formalno vodio na oca u Bulatovoj ulici i koji je bio procijenjen na 2,35 milijuna kuna.

Obitelj je uspjela izbjeći deložaciju, ali otad je zamrla komunikacija između njih i Andrije.

Međutim, Andriji su tatine tajne spretnog manevriranja u biznisu ostale nepoznate.

Ili, kako će reći njegov bivši suradnik: “Andrija je naivan, često je loše procjenjivao, donosio autodestruktivne odluke, sve mu se obilo o glavu. Kad bi jedna tvrtka završila u blokadi, on bi osnovao drugu, Adonai, Donec… A svi su u vlasti za to znali i nitko nije reagirao.

Volio je biti mecena pa je stipendirao zaposlenike koji su se htjeli dalje školovati. No, čim bi dobili diplomu, napustili bi i Andriju i tvrtku.

Znao sam ga pitati zašto to radi, a on bi rekao da mu je drago što je sudjelovao u njihovu napretku. Nije bio antipatični gazda, nije bio arogantan. On je sam sebi najgori neprijatelj.”

Dona je ljudima u Zagorju važna, smatraju je motorom razvoja svoga kraja. Uostalom, izrasla je na temeljima zadruge 30-ih godina prošlog stoljeća koju mještani i danas pamte kao Voćarsku - isprva skladište za voće, koje je šezdesetih postalo prvi proizvodni pogon, priča Škudar, cijeli život vezan za Donu, u kojoj su mu radili i roditelji.

“Mi vam tu znamo reći da je zagorska cura Stubičanka otišla u Zagreb, gdje su je iskoristili”, kaže on i nastavlja:

“Dona je bila i ostala politički projekt, u socijalizmu ogledni primjer tvornice, u kojoj se razvijala tehnologija, ali bez zdrave osnove, jer je 90 posto sirovine potjecalo iz Srbije. Osamdesetih smo doživjeli bum, prerađivali smo koncentrate, paste, marmelade. Onda je krenula megalomanija, pokrenuta je linijska proizvodnja sirupa i marmelada koja je mogla proizvoditi 8000 komada po satu.

U najboljim godinama Dona je zapošljavala 370 ljudi, proizvodili smo i do 14 milijuna jedinica proizvoda. Klarić je htio pokrenuti liniju tetrapaka, ali nije imao čvrstu podlogu. Ušao je u golemu investiciju, linija ima velike kapacitete i ako ne radi optimalno, stvara goleme gubitke; na sat bi mogla proizvoditi 8000 paketa od litre ili 5500 od 1,5… Nije bilo dovoljno ugovora i linija je ostala sa samo 20 posto kapaciteta. Smjenjivali su se direktori, mijenjali su se poslovni planovi.

Na fotografiji: obitelj Klarić je financirala Mesićevu kampanju

Dona je, zapravo, već tri i pol godine u blokadi, ljudi su funkcionirali u strahu za osobnu egzistenciju. Svi se sad s krokodilskom suzama opravdavaju da su tako radili zato što im je bilo stalo da ljudi rade, a nije tako”, zdvojno priča Mladen Škudar koji vjeruje da u Doni postoji zdrav potencijal za proizvodnju.

To se teško može reći za poslovanje Andrije Klarića. Iz zapisnika kontrole Porezne uprave Ministarstva financija o nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza moguće je rekonstruirati fragmente njegova upravljanja. Porezna je samo u isplatama plaća otkrila niz nezakonitosti.

Primjerice, 460.712, 09 kuna, za koje, osim isplatnica iz blagajni, računa za gorivo temeljem kojih je knjiženo potraživanje, nema dokumentacije iz koje bi se nedvojbeno i vjerodostojno moglo utvrditi koji se troškovi odnose na poslovanje.”

Najsporniji dio je isplata paušala od 35.000 mjesečno u ime licence za korištenje žiga Dona. Financijski direktor Damir Picek dizao je gotovinu i tvrdio da je to naknada za žig, ali inspektorima nije mogao dati dokaze o uplati. Sama po sebi, cifra nije da se padne u nesvijest, ali od 1. srpnja 2008. do 30. lipnja 2012., kako su istražitelji izračunali, iz tvrtke su izvučena gotovo dva milijuna kuna.

Istraga tek treba dokazati je li to dovoljno za dizanje optužnice protiv Piceka i Klarića zbog zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju. Picek je 1. veljače 2005. godine kao financijski direktor društva EL ELA LLC, registriranog u Delawareu, sklopio ugovor o kupoprodaji i prijenosu žiga s Andrijom Klarićem kao vlasnikom žiga. A zatim godinama dizao gotovinu u ime troškova licence.

Sumnja se i da su čudnim akrobacijama isplate plaća oštetili državni proračun, neplativši doprinose i poreze. Na listi se vide isplate akontacija bez pokrića i valjanih dokaza; 2010. Picek je na blagajni, primjerice, 4. listopada podigao 10.000 kuna, 6. listopada 70.000 kuna, 29. listopada 50.000 kuna, dan poslije -2040,00.

Od srpnja do prosinca ukupno 388.244 kune. Tvrdio je da je to za plaće ljudi koji nisu zaposleni. Kako god, nije plaćen porez.

Inspekcija je otkrila i da se troškovi telefona, interneta i mobitela ne odnose na troškove poreznog obveznika. Tu su sporni i troškovi uporabe vlastitog automobila u službene svrhe i iznos od 717.338,89 kuna. Nadzor obračuna poreza pokazuje i isplate na račun Andriji Klariću, primjerice, u lipnju - 171.309,84 kune.

Damir Picek i danas tvrdi da je novac dizao da bi mogao plaćati radnike. Godinama je bio desna ruka Andriji Klariću, od vozača je napredovao do direktora, a onda je Klariću lani u prosincu otkazao poslušnost. Picek ne želi odgovarati na pitanja koja su predmet istrage i ne pokušava prikriti zabrinutost: “Ljudi me zovu i traže pomoć, a sad bi meni trebalo pomoći. Radio sam sve da spasim firmu i da ljudi dobiju plaće, makar me to koštalo i moje slobode. Ponosan sam na liniju tetrapaka koju smo pokrenuli, uspjeh je u onakvim groznim uvjetima osposobiti prehranu.”

Upravo ih je ta linija koštala kraha, vjeruje Picek. Planirali su novu, vrhunski opremljenu halu, Picek ne zna točno koliko vrijednu, banka im je obećala kredit: “Banka nam je dala samo dio novca i ostalo uskratila. Zaglavili smo s investicijom, a morali smo je dovršiti pa smo uzimali kapital iz obrtnih sredstava za taj dugoročni projekt, a to je poslovna smrt.

Kad je pogon dovršen, tržište se urušilo; jako je pala vrijednost naših dva milijuna eura vrijednih koncentrata.

Tržište u Poljskoj je puklo, tamo su banke zatvorile vodeće tvornice, ljudi su se počeli ubijati kad je litra sa 1,50 pala 0,75 centi. Potkraj 2013. godine HBOR nam je obećao pa uskratio kredit. To nas je moglo izvući, imali smo i podršku Vlade i ministarstava, ali su povukli obećanje. I to je bio kraj”, ispričao je Damir Picek.

Beta nekretnine zabranile su im pristup; od 80-ak zaposlenih, sedmorica radnika dobila su pravo ograničenog kretanja po pogonima, brinu se da ne dođe do ekološkog incidenta u amonijačnim postrojenjima.

Procjenjuje se da su se Klarićevi dugovi popeli na 38 milijuna kuna, a toj svoti treba pribrojiti i više od 15 milijuna kuna poreznog duga - prvi su na popisu poreznih dužnika u Krapinsko-zagorskoj županiji. Za struju duguju 1,4 milijuna, a za plin 1,3 milijuna.

Već godinama postoji razlog za stečaj, a ovaj petak najavili su ga i sami radnici. To je bilanca Andrije Klarića, sina moćnoga poduzetnika koji je puno htio, malo napravio i sve protratio.