On je tihi dečko iz susjedstva. Ne pozdravlja na ulici, ali to nije važno jer ga ionako nitko ne zamjećuje. Natprosječno je inteligentan i u školi je odlikaš. Ne druži se s ekipom i ima jako malo prijatelja u stvarnom svijetu. Njegov svijet nije veći od onih nekoliko kvadrata koliko ih ima njegova mračna soba s krevetom i stolom s računalom, ali to nije važno jer je taj svijet virtualan. Uživa u hakiranju, provaljivanju i njuškanju u tuđa računala i tuđe virtualne živote, gdje pravi nered. Krene kao znatiželja i zabava, ali vrlo brzo se može transformirati u kibernetički kriminal, zato što misli da je jako dobar i da ga nikada neće uhvatiti.
Hakiranje ga “puca” adrenalinom, kao što padobranca “puca” iskakanje iz aviona, samo što se ovo ne mjeri u...