Tko su akteri neuspjelog puča u HDZ-u

ZAGREB - Kad se preko televizije oglasio Ivan Jarnjak telefonskim priopćenjem u kojem se distancira od Sanadera, bilo je jasno da puč u HDZ-u nema ozbiljnu političku pozadinu niti potencijal da se pretvori u frakcijski rat u vladajućoj stranci.

Sanaderova premoć ranije se zasnivala na objedinjavanju dviju regionalnih komponenti - splitsko-dalmatinske i zagrebačko-varaždinske; pa su njegovi ključni igrači, ljudi s kojima je, dok je bio na vlasti, razvijao personalne, političke i financijske kombinacije, dolazili su iz te dvije kadrovske baze. Jednu je držao barba Luka, a drugu Ivan Jarnjak. Direktori svih ključnih javnih poduzeća preko kojih se budžetski novac transferirao iz proračuna u povezana privatna poduzeća regrutirali su se iz te dvije regije, kao i činovnici Vladinog i političkog aparata stranke.

Ili si napisao pismo barba Luki u Zagreb, pa te on smjestio u neku državnu tvrtku, gdje bi ubrzo magistrirao na ekonomiji uz pomoć uslužnog dekana Tipurića, koji je organizirao masovne postdiplomske ljetne radne akcije, ili si se javio Jarnjaku preko dobrovoljnog vatrogasnog društva, koje u malim zagorskim mjestima funkcionira kao ogranak HDZ-e, te ubrzo postao manja ili srednja birokratska šarža u nekom od bezbroj državnih ureda u Zagrebu. Taj zagorsko-dalmatinski lobi bio je jezgro Sanaderove stranačke formacije.

Poslovne relacije on je pak razvijao preko svog kabineta ili kroz privatni krug ljudi koji su ušli u stranku, ali u njoj nisu imali važniju ulogu kao autentični hadezeovci, terenski agitatori - to je sve ekipa koja ti se prišljamči kad se već uspinješ na vlast.

Figure u skupini

Ako, dakle, Sanader ne može računati ni na Jarnjaka, s kojim je složio cijelu tu konstrukciju kad je porazio Pašalića pošto su mu Šeks i Glavaš dali presudnu podršku na izbornom saboru stranke, on nema politički kapacitet da preuzme vlast, nego je jedino može uzdrmati, oslanjajući se na ljude s kojima je u bliskim privatnim, a ne u interesnim odnosima na kojima se dugoročna politička akcija zasniva... Kako je došlo do takvog osipanja i zašto se Sanader odlučio na takav dešperterski pothvat, kad svaki amater može lako izračunati kako ni u jednoj društvenoj sferi - politici, biznisu, medijima - ne uživa podršku što bi mu omogućila da ostvari neki uspjeh?

Njegova pučistička konferencija za tisak upriličena je tjedan dana uoči drugog izbornog kruga za predsjednika, kao posljednji očajnički pokušaj pružanja podrške kandidatu Milanu Bandiću. Kad su se svi društveni blokovi svrstali uz Ivu Josipovića, u posljednji čas nastupila je Crkva, ne bi li nekako osovila desnicu, pa Bozanić prima čovjeka s kojim je Kaptol odavna u tijesnim poslovnim odnosima i u dosluhu - kad su se kardinal i stari partijac bili susreli u Sesvetama, na zajedničkom gradilištu, nadbiskup mu je rekao: “Napravite vi hrvatsku socijaldemokratsku stranku, pa nam onda dođite...”

Stranačka kabala

U isti čas, koordinirano, Sanader kreće u rušenje hadezeovske Vlade, premijerke koju je sam nominirao, i to zbog neuspjeha predsjedničkog kandidata Hebranga - a i njega je osobno odabrao te predložio stranačkoj konvenciji, iako im je Šeks lijepo govorio: “Uzmimo Nadana, on ima izgleda!” Može čovjek o Šeksu misliti što hoće, ali on nije glup i, matematički, Nadanov i Hebrangov rezultat iz prvog kruga bio bi impresivnih dvadeset i nešto posto, gotovo dvostruko više od Bandića, pa bi finale u ovom času izgledao sasvim drukčije!

Od važnijih političkih figura u njegovoj su skupini ministrica Matković, njegova bivša sekretarica, koja je diplomirala uz rad u Ministarstvu vanjskih poslova. Nitko ne zna što sad radi u Vladi. S Biancom, odnosno s njezinim ocem, Sanader je, zapravo, povezan personalno - to su neke nezaboravljene dugobapske priče. Nadalje, tu je barba Luka, čovjek u srcu svih sanaderovskih afera koje su izbile u postsanaderovskom razdoblju. Politički je praktično mrtav, a pošto njegovo mjesto priželjkuje Šeks, očito je kako će se postaviti taj najmoćniji kumir u hadezeovskoj stranačkoj kabali.

Osim ovih “političkih” likova, uz Sanadera su se našli njegovi zavičajni pajtaši, bliski prijatelji, drugovi i drugari, s kojima je povezan vezama jačim od politike ili običnog prijateljstva. Najduže je frend s Perom Selemom, zvanim Šljivotres, splitskim kazališnim režiserom i zagrebačkim egiptologom, gradskim patricijem Veloga mista, iz dobre, stare klerikalne familije, koji se s aspirirajućim Vlajom odgovarajuće vanjštine upoznao i počeo družiti tek kad je ovaj postao intandant splitskog HNK. Nije to, dakle, nikakvo sentimentalno prijateljstvo iz djetinjstva - onakve kao mali Ivo sigurno nisu pripuštali u fincikontinijevski vrt vile Selemovih. Drugi je istaknuti pripadnik iste sljedbe - Jerko Rošin.

Ćorak-tvrtka

On je u poznoj dobi ušao u HDZ i politiku jer je, kako je rekao u jednom nezaboravnom intervjuuu Globusu - “sebe odlučio dati Sanaderu”. Provincijski estet i inteligent, arhitekt koji se prije politike bavio glazbom, pa pjevao, svirao i komponirao, a onda iz građanskog oportuniteta postao profesor, iako je, zapravo, htio biti crooner, taj je postariji galeb u Splitu odigrao ključnu ulogu za Sanaderov HDZ: s tajnom podrškom vlasti, lansirao je u politiku Željka Keruma, gradonačelnika koji je splitsku provincijsku metropolu nepovratno transformirao u najveće hrvatsko selo. No, nema toga što Rošin ne bi učinio za Sanadera - a i ovaj je njemu puno dao: sad Rošin u samom centru grada podiže vlastiti shopping mall, gdje je ne samo projektant nego i investitor!

Dr. Mario Zubović u Zagrebu je Sanaderu ono što mu je Rošin u Splitu. Liječnik, bio je blizak s Tuđmanovima - kad je Ankica jednom pobjegla od muža, k njemu se doselila, dok je nisu nagovorili da se vrati doma i nastavi obnašati dužnosti vrhovničke naočarke.

Zubović je postao predsjednik zagrebačkog HDZ-a jer stranka u gradu nije imala nikakve reprezentativne ljude otkako su “tehnomenadžeri” izgubili povjerenje Politbiroa na Pantovčaku, pa se isticalo zaslužnike iz predsjedničkog konvoja. Čim se na obzoru pojavio Sanader, Zubović mu je odmah ušao u brazdu, pa su stali razvijati političke, prijateljske i povjerljive odnose. Toliko su bliski da je u Zubovićevoj ordinaciji sin drugog Sanaderova bliskog prijatelja osnovao ćorak-tvrtku u kojoj je registrirana jahta “Malo vitra”, kojom plovi Sanader, kad se zasiti kopnenog krstarenja.

Povezani ljudi

Ukratko, sve su to bliski, intimno povezani ljudi, jedna mala Sanaderova sekta, koja nema nikakav politički legitimitet u HDZ-u. Kad mu daju nogu, a ostalo društvo razjure, neće ni oni svi baš sto posto prijeći u saborsku oporbu. Tu ima ljudi koji bez Sanadera ništa ne znače i onih koji s njim mogu previše izgubiti, jer su upleteni u iste zemljišne i nekretninske spekulacije (Zubović na Braču, Rošin u Splitu).

Ali Pero - zašto bi Pero Selem, recimo, toliko riskirao? Čim vidi da se Božo Biškupić, njegov državni mecena, drži podalje, i Pero bi mogao dvaput promisliti - nije on Radames da zbog nerazumne ljubavi iznevjeri očekivanja Vrhovne svećenice! No ta je splitska opera zapravo opereta, komična opera s libretom koji je, u stvari, politička farsa. Sasvim je moguće da do idućeg tjedna s političke pozornice nestanu i Sanader i Bandić, te da se pokaže kako je cijeli puč ono što se i sad čini - potez očajnika.