Političari se posvuda po svijetu vole pozivati na Boga.
Donald Trump tvrdit će kako je zahvaljujući Božjoj pomoći došao u Bijelu kuću, Viktor Orban uvjerava nas da je borba protiv liberalne demokracije način spašavanja europskog kršćanstva, a čak je i liberal poput Tonyja Blaira pričao kako je poslije osobnog kontemplativnog razgovora s Bogom podržao intervenciju u Iraku, zbog koje dandanas umiru tamošnji stanovnici.
Hrvatska nije nikakav izuzetak. Još je Ante Starčević prigrlio krilaticu “Bog i Hrvati”, novoizabrani predsjednici Republike zaklinju se na Ustav uz obavezno “Tako mi Bog pomogao”, a prije svakih izbora u medijima se analizira koga će podržati biskupi ili poneki svećenik koji se voli eksponirati u javnosti.
Međutim, nikada do prošlog tjedna politika nije tako beskrupulozno uplela Boga u vlastite interese kao što je napravila Kolinda Grabar-Kitarović na dočeku posmrtnih ostataka vojnika Josipa Briškog, koji je poginuo u Afganistanu.
Predsjednica države doslovno je u govoru najavila kako će kod Stvoritelja urgirati za Briškog: “Znam da riječi ne mogu ublažiti vašu tugu i bol. Jedino vam mogu iskazati duboku sućut zbog gubitka vašeg sina, oca i brata te zamoliti Boga svemogućeg da vam pruži utjehu, a Josipa primi u Kraljevstvo Božje”, izjavila je KGK.
Situacija je žalosna jer je poginuo mlad čovjek, usto otac i suprug. Ali, baš zato je duboko problematično kada političari u ovakvim prilikama daju izjave poput gospođe Grabar-Kitarović. Kao da su kolege pa će “ona zamoliti Boga svemogućeg da Josipa primi u Kraljevstvo Božje“, izjava je koja predstavlja vrh neumjesnog populizma u očajničkoj borbi za još jedan mandat.
Inače, što su bliže izbori, to joj je Bog sve više na usnama. “Uvijek rado ponavljam onu doskočicu da kad je Bog dijelio zemlju, zaboravio je na Hrvate pa im je potom dao dio koji je namijenio sebi”, ispričala je nedavno na susretu s hrvatskim iseljenicima u Švicarskoj, da bi u intervjuu za Hrvatski katolički radio, na pitanje koliko u danu nađe vremena za Boga, predsjednica otkrila kako je to “obavezno ujutro i navečer prije spavanja” pa zapjevala “Krista na žalu”. Neupućeni promatrači pomislili bi kako Hrvatska ima predsjednicu koja je smjernija vjernica od trenutnih katoličkih vladara Poljske ili Mađarske.
I onda, fijasko. Umjesto crkvenog zagrljaja, Kolinda sve više doživljava prijekore. Najprije je nedavno na katoličkom portalu Bitno upozorena da se ne može predstavljati katolkinjom, a istovremeno braniti pravo žena na pobačaj, da bi je zbog - realno govoreći - potpuno nevine izjave kako voli jogu i meditaciju, koji je čine pripravnom za javne nastupe, od bizarnog, ali utjecajnog patera Ike Mandurića stigla optužba prema kojoj Kolinda “odvraća narod od katoličke vjere i tako puše u jedra trendu promicanja joge u škole, sport i svagdašnji život, koja se inače sve više nameće i katoličkoj djeci”.
Reklo bi se “tko se u kampanji križa laća, na izborima bi mogao završiti razapet”.
A i posljednja ispitivanja javnosti sugeriraju kako učestalo pozivanje na Boga nije pomoglo Kolindi Grabar-Kitarović. Prema IPSOS-u, predsjednica više nema potporu većine građana. Njezin rad ne odobrava 52 posto ispitanika, a odobrava ga 42 posto te u ovom trenutku Kolinda Grabar-Kitarović može računati samo na većinsku potporu birača HDZ-a, točnije njih 81 posto, dok joj ostatak nacije sve više okreće leđa. Oni koji stvarno žive u skladu s vjerom jako dobro prepoznaju što je fejk, a većini je Hrvata ionako dosta miješanja vjere i politike.