Tko kaže da država nije spremna pomoći poduzetnicima u problemima? Štoviše, spremna je biti i više nego široke ruke - slučaj splitske tvrtke “Monter”, dijela propalog poslovnog carstva Bruna Orešara, tome je najbolji primjer, piše Slobodna Dalmacija.
U sklopu predstečajne nagodbe za “Monter Split”, zaključene 22. rujna, Ministarstvo financija velikodušno je oprostilo 70 posto potraživanja, da bi ostatak velikim dijelom prebilo “Monterovom” nekretninom u Metkoviću. Riječ je o 243,30 kvadrata, odnosno drugom katu zgrade u Industrijskoj ulici koja, po nagodbi, vrijedi - 3.387.655,31 kunu. Odnosno, nekoliko lipa manje od 14 tisuća kuna po kvadratu.
Usporedbe radi, i “Monter Projekt”, tvrtka kći “Montera” koja je završila u stečaju, pokušava prodati nekretninu u Metkoviću, na istoj adresi. Ovdje je riječ o 95 kvadrata u prizemlju, 105 na prvom i još 105 kvadrata na drugom katu. U rujnu je održano deveto ročište na kojem nije bilo zainteresiranih jer je minimalna cijena postavljena na 450.000 kuna, nešto više od 1000 kuna po kvadratu.
Ali nema veze, cijela ideja predstečajnih nagodbi je u spašavanju radnih mjesta, pa ako će država i odriješiti kesu, barem je u korist radnika koji u “Monteru” i tvrtkama kćerima nisu primili 10-ak plaća.
Nažalost, ništa ni od toga.
U tvrtki “Monter Split” predstečajnu je nagodbu dočekao direktor i 4 radnika. Zahvaljujući nagodbi sljedećih godinu dana vlasnik će na miru moći iznajmljivati nekretnine koje su ostale, a nakon toga bi u sljedeće tri godine trebao Ministarstvu vratiti 8,3 milijuna kuna, uz kamatu od 4,5 posto.
U tvrtki “Monter Projekt” u stečaju je završilo 50-ak radnika. Radnici “Montera” su prebačeni u tvrtke kćeri. Tako su matičnoj fimi ostale nekretnine, a tvrtkama kćerima radnici. Nekretnine su ili prodane ili preopterećene dugovima, a ono što je ostalo sljedećih će godina vlasnik na miru rentati – samo od “Ericssona Nikole Tesle” tu je prihodić od oko 350.000 kuna mjesečno.
Istovremeno, “Monter Projektu” nije bilo spasa, zbog duga od 113 milijuna kuna nije bilo nikakve šanse za nastavak djelatnosti. Najveći dio dugova imali su prema ostalim povezanim Orešarovim tvrtkama, no smrtni udarac zadao im je, zahtjevom za stečaj, tvrtka “Pastor inženjering”, HDZ-ove uzdanice za gospodarstvo Domagoja Miloševića. “Pastor inženjering” podnio je zahtjev 30. travnja 2012. zbog duga od 300.000 kuna.
Da se strpio još koji mjesec, država bi imala priliku iskazati se i prema radnicima “Monter Projekta”. Zakon o predstečajnim nagodbama stupio je na snagu prvog listopada 2012.. Ovako, “Projekt” je krenuo prema likvidaciji.
Apsurd je u tome da “Pastor” vrlo vjerojatno, s obzirom na potraživanja radnika i države koja uvelike premašuju imovinu tvrtke, nikada neće naplatiti 300.000 kuna. Imovina “Projekta” procijenjena je na 12 milijuna kuna.
Istovremeno, država temeljem neplaćenih doprinosa na plaće potražuje oko 40 milijuna kuna, a radnici barem još toliko na ime neisplaćenih plaća. Ministarstvo financija je pri tom u prvom isplatnom redu, kao i radnici - odnosno, država se čerupa s uništenim radnicima.
Da se rezmira ova pomalo komplicirana priča:
“Monter Split” - država oprostila dugove, nema radnika, gazdi ostale nekrentine.
“Monter Projekt” – radnici, glad, nenaplaćenih desetak plaća i milijuni neplaćenih poreza i doprinosa državi.