Ima tri dana da je Robert Jarni u razgovoru za Večernji list rekao što je rekao. A telefonska sjednica Izvršnog odbora, dogodila se nakon, mislilo se, benigne presice Dinama u Sevilli. Nakon svega pitanje je, dakle, sljedeće: je li Jarnija s mjesta izbornika reprezentacije U17 smijenio HNS, ili, ipak - Bruno Petković?
Nema nikakve dileme da je Jarni prešao liniju. Kao čovjek s funkcijom unutar HNS-a, koja ujedno nosi i pedagošku vrijednost, morao je znati da su takve izjave neprimjerene. Da ih, jednostavno, ne smije izreći, iako tako mislio ili osjećao. A njegova emocija u ovome slučaju ne može biti kriva. Ta, igrao je za taj klub, tamo se ostvario, postao ime i ikona. Kako bi, recimo, iskreno do srži odgovorio veliki Thierry Henry, danas izbornik mlade francuske reprezentacije, da se PSG sučeli njegovu Arsenalu. Ili, hipotetski, da Luka Modrić zasjedne na mjesto neke naše selekcije, a ždrijeb, eto, spoji, ne znam, Osijek i madridski Real?
Politička korektnost uzima maha, nema spora, no u moru tih bezličnih izjava, eto, dogodi se - Robert Jarni. I krene halabuka. Koja, u hrvatskom primjeru, ujedno otvori i Pandorinu kutiju. Jer, hoće li se onda retrogradno kazniti i Vedran Ćorluka, koji je, u funkciji Dalićeva pomoćnika, kazao da je dinamovac i da mu je kao takvom Oršić bolji od Livaje? Nema smisla...
Slučajem Jarni bavili su se u četvrtak i španjolski mediji, smatrajući to nevjerojatnim nonsensom, no ovoga puta zadržat ćemo se samo u hrvatskim gabaritima. I pitati je li se nakon desetljeća pluralizma vratio verbalni delikt? Nema nikakva spora da je Jarni, dakle, morao znati bolje. Upakirati svoje mišljenje u neku umivenu izjavu i sve bi bilo u redu. No, je li moguće da je, nakon svega, HNS reagirao tek nakon što je Bruno Petković rekao to što je rekao. I je li se stvar mogla spasiti nekim priopćenjem u kojem se Jarni posipa pepelom, da je sve neprimjereno i da idemo, obiteljski, dalje? I je li, nema dvojbe, i Petković ipak zaslužio kaznu jer se obrušio na čovjeka koji je nositelj nekakvih nacionalnih ordena, vlasnik ‘vatrene‘ bronce, čovjek koji je, ra razliku od Dinamova asa, igrao i za Real i Juventus, pa bi samim time trebao dobiti neko poštovanje?
I je li, konačno, živimo u svijetu potpune auto-cenzure, u kojem o rubnim stvarima ne smijemo doista iskazati vlastito mišljenje, stav, emociju, kvragu? I ako je tako, dokle u cijeloj priči možemo ići? Nakon svega, Robert Jarni definitivno nije bio mudar, ali još nepošteniji ipak je ispao Savez. Zbog čekanja, a onda i odluke. treba li se Jarniju suditi po rezultatima, treba li ga cijeniti po onome što je kao trener (!) dao mladim selekcijama, ili po tome što je rekao na račun utakmice Betis - Dinamo? Hoćemo li onda, doista, krenuti vaditi sve izjave svih izbornika i dužnosnika Saveza, konačno članova Izvršnog odbora i krenuti u sječu? Internet je opaka stvar, naime, netko je, recimo, izvukao i izjavu Tomislava Svetine kako Hajduk ima želju isključivo raditi nered unutar sustava HNS-a. Možda tada i nije bio dopredsjednik Saveza, ali internet je zapamtio tu izjavu. I, što sad? Hoćemo li ga osuditi i isključiti iz organizacije. Hoće li Savez uvesti moralnu policiju pa krenuti češljati arhive da vidimo što su kroz povijest na osnovi klupske pripadnosti znali reći, štajaznam, Damir Mišković ili netko peti? Pitanja su, na kraju, hipotetska...