TKO JE MALA DJEVOJČICA (3) IZ DOMA U NAZOROVOJ KOJA GOVORISAMO JEZIK URDU? Ostavili je prije 30 dana u parku, nitko je ne traži...

Već mjesec dana trogodišnja djevojčica, pronađena početkom listopada na klupi u parku u Velikoj Gorici, živi u domu u Nazorovoj ulici. Govori nepoznatim jezikom, najvjerojatnije urdu, ima iznimne manire i očaravajući osmijeh. Pretpostavlja se da je ostavljena tijekom izbjegličkog vala, no za sada je nitko ne traži.

- Budući da je pronađena izvan uobičajenih izbjegličkih ruta, u prvom trenutku nismo bili sigurni da je povezana s izbjeglicama. Nije govorila hrvatski, no nismo isključivali da govori romski. Međutim, ta je mogućnost vrlo brzo eliminirana - kaže Maja Sporiš, zamjenica ministrice socijalne politike i članica Nacionalnog stožera za izbjeglice zadužena za područje socijalne skrbi.

Sama u parku

Djevojčicu, koja se u sustavu vodi kao djevojčica N. N., pronašla je jedna gospođa iz Velike Gorice kojoj je bilo neobično da tako malo dijete tako dugo samo boravi u parku. Kako dijete nije odgovaralo na njezina pitanja, alarmila je Centar za socijalnu skrb i policiju, koji su dijete zbrinuli u Dječjem domu Zagreb u Nazorovoj ulici.

- Dijete, koje se besprijekorno služi toaletom, imalo je na sebi sasvim suhu pelenu, kao da je zbrinuto prije nego je ostavljeno. Ponašala se iznimno pristojno, neuobičajeno za svoju dob, i nije razumjelo ni riječi hrvatskog jezika. Imenovan joj je posebni skrbnik te su alarmirane institucije za spajanje obitelji, ne samo europske, već i međunarodne. Njezina je fotografija objavljena na svim zaštićenim stranicama na kojima se traže članovi obitelji, a provjereni su i slučajevi u kojima obitelj traga za malom djevojčicom. Ni nakon mjesec dana, nju nitko ne traži - kaže Sporiš, koja se još uvijek nada da će se pojaviti njezina obitelj. Ne dogodi li se to u skorije vrijeme, djevojčica će biti uvedena u hrvatski sustav.

- Tete u domu nadjenule su joj privremeno ime, no ona mora dobiti službeno ime i prezime te druga prava. Ipak se nadamo da će pronaći obitelj - kaže Sporiš.

Razgovara s lutkama

Nakon dolaska u dom, angažirani su prevoditelji za romski, arapski i turski jezik, no dijete nije reagiralo ni na jedan od njih.

- Jedino na što je reagirala je arapska riječ za ljubav - kaže Sporiš.

Prvu pravu reakciju kod djevojčice je izazvao dječak pakistanskog porijekla Karim, koji također živi u domu, a koji je dobar dio života proveo u Pakistanu.

- Jako je pozitivno reagirala već i na njegov lik, a kimanjem glave odgovarala je na njegova pitanja koja je postavljao na jeziku urdu. Međutim, nije ništa odgovarala, iako je inače brbljava djevojčica, koja često i mnogo razgovara s lutkama i drugim igračkama - kaže Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Dječjeg doma Zagreb. Stručnjaci iz doma sada među studentima strancima u Zagrebu traže govornike urdu jezika, koji bi imali vremena i volje družiti se s djevojčicom, kako bi joj boravak u Nazorovoj učinili domaćijim i ugodnijim.

- Inače se djevojčica jako dobro prilagodila, začuđujuće dobro i brzo, i na nove osobe i na novu sredinu. Imala je nekoliko ožiljaka od ogrebotina te je napravljen kompletan pedijatrijski pregled, koji je pokazao da je djevojčica zdrava i njegovana te da je o njoj netko redovito brinuo - kaže Ćurković Kelava.

Šokirani manirama

Ono što posebno upada u oči kad je u pitanju ta sitna i vesela djevojčica širokog osmijeha i guste, kovrčave kose jest njezina uvježbanost te maniri i samokontrola krajnje neuobičajeni za njezinu dob, koja je procijenjena na tri godine.

- Kad god u prostoriju uđe nova osoba, ona se osmjehne, ali ne iskreno, već uvježbano. Kad odlazi, mahne. I stalno posprema za sobom: čim završi s nekom radnjom, pospremi. Uzme olovku i papir, crta, i čim završi, vraća olovku u kutiju, a papir na mjesto za papire. Svaka igračka uvijek ide na svoje mjesto, bez ikakvih upozorenja. Ona to čini automatski - kaže ravnateljica. Nakon što se Karim poigrao s njom, zaključio je da je “iz dobre kuće”: uobičajeno je da se djevojčice u dobrim pakistanskim kućama od najranije dobi uče iznimnoj pristojnosti i urednosti te nije neobično da se tako ponašaju već s tri godine.

- Unatoč jezičnoj barijeri, djeca su je lijepo prihvatila, no ona se najviše voli igrati sama. Najdraže joj je igrati se telefonima. Odlično barata iPhoenom, često ode na brojčanik i prtlja po brojevima pa razgovara, kao da nekoga zove i nada se da će joj se jednom javiti - kaže ravnateljica Doma.

Vrlo brzo usvaja i hrvatske riječi, a bez problema daje tetama do znanja što želi, pokazujući ručicama. Dobro spava i jede i - nikad ne plače, čak ni kad se udari.

- Doista se začuđujuće kontrolira, ostavlja dojam djeteta koje je uvježbano do maksimuma - kaže ravnateljica.

Traži se obitelj

Hrvatski sustav, kao i međunarodne organizacije, i dalje intenzivno tragaju za njezinom obitelji. Za dijete brine nadležni centar za socijalnu skrb, koji, kaže Ćurković Kelava, odrađuje sve po protokolima za spajanje obitelji.

- Mi, na žalost, još uvijek nemamo odgovor odakle je djevojčica stigla ni kako je dospjela u park u Veliku Goricu. Policija odrađuje izvrstan posao oko spajanja obitelji, kao i naši socijalni radnici, osobito iz Vinkovaca, Županje i Vukovara koji - kaže Maja Sporiš.