Tamna slika rashodne strane državnih financija: Hrvatska porezima oštro suprotnim smjerom od EU

Višegodišnja kriza uvelike je promijenila proračunsku politiku i u Hrvatskoj i u članicama EU. Zajednički je nazivnik tim promjenama povećanje poreznog opterećenja, kojim države pokušavaju pokrpati sve dublje proračunske rupe.

No, dok se u EU, općenito govoreći, izmjene u poreznim sustavima kreću u pravcu većeg oporezivanja potrošnje, oličenog u povećanju PDV-a i trošarina u većini članica, te istodobnog smanjenja oporezivanja dohotka od rada i kapitala, u Hrvatskoj je na djelu uglavnom povećanje poreza, posebno na potrošnju, dok paralelnog zamjetnijeg smanjenja poreza kod drugih kategorija nema ili su zanemarive.

Hrvati tako od ove godine, umjesto nulte stope, plaćaju pet posto PDV-a na kruh, mlijeko, lijekove, ortopedska pomagala i knjige.

Otvoreno pitanje

Doduše, snižena stopa PDV-a od 10 posto od ove se godine obračunava na ugostiteljske usluge, povećan je i prag ulaska u sustav tog poreza s dosadašnjih 85.000 na 230.000 kuna, a ukinute su i trošarine na bunde, nakit i ostala luksuzna dobra, no sve to pada u sjenu zbog povećanja trošarina na cigarete i skorog uvođenja trošarina na energente. Posebna priča je porez na nekretnine, čije je uvođenje najavljeno za travanj, a koji će znatno opteretiti džepove građana.

- Otvoreno je pitanje bi li ovakve izmjene uopće bile potrebne da početkom 2000-ih nije krenula kontinuirana praksa mijenjanja postojećeg poreznog sustava, osobito uvođenjem brojnih olakšica, oslobođenja, povlastica i izuzeća, kojima je poremećena konzistentnost, transparentnost, učikovitost i stabilnost poreznog sustava. Ujedno se, u cilju konsolidacije hrvatskih javnih financija, mnogo - osim hvalevrijednog i dobrodošlog smanjenja doprinosa poslodavaca - propušta napraviti na znatno problematičnijoj rashodovnoj strani proračuna - upozorava Vjekoslav Bratić s Instituta za javne financije u najnovijem Newletteru tog instituta, u kojem se obrađuje porezna reforma u EU.

U Uniji su se stvari ipak odvijale u drugom pravcu. Mnoge članice morale su, pod teretom dužničke krize, smanjivati potrošnju i manjkove u svojim proračunima. Povećanje poreza koje je pratilo taj proces bilo je samo jedan segment u procesu fiskalne konsolidacije.

Porez na dobit

Pritom su se kao najpogodnije za promjenu pokazale trošarine za okoliš, struju, alkohol i duhan, koje su povećane u većini članica. Sličnu sudbinu doživjela je i opća stopa PDV-a. U većini zemalja povećani su i doprinosi, kao i porez na imovinu. S druge strane, samo blago povećanje dogodilo se kod oporezivanja dohotka, a u većini članica smanjen je porez na dobit.