TAJNO PISMO O 'LEX PERKOVIĆ' Prvi otkrivamo što su Bruxellesu pisali Milanović i Miljenić

Hrvatska Vlada će poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se zakon o pravosudnoj suradnjii u kaznenim stvarima sa državama članicama EU, u pogledu vremenskog ograničenja primjene Eropskog uhidbenog naloga, uskladio s pravnom stečevinom kako je prihvaćena tijekom pregovora, piše između ostalog u pismu što ga je ministar pravosuđa Orsat Miljenić jučer poslao europskoj povjerenici za pravosuđe Vivien Reding, a koje je Jutarnji list dobio na uvid.

To znači da će Vlada u dogledno vrijeme promijeniti sporni zakon, odnosno ukinuti datum koji je priječio izručivanje hrvatskih državljana za kaznena djela počinjena prije 2002. godine.

EUROPSKA KOMISIJA POTVRDILA PISANJE JUTARNJEG Slučaj 'Lex Perković' pri kraju?

Također, Jutarnji list je i u posjedu pisma koje je premijer Milanović uputio predsjedniku Europske komisije Joseu Manuelu Barrosu.

Pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovani gospodine predsjedniče,

ne znam je li Vam poznato da postoje razlike u tumačenju provedbe Europskog uhidbenog naloga (EUN - Okvirna odluka 2002/584/JHA) između nadležne Opće uprave i Hrvatske vezane uz suverenu jednakost država članica EU, te osjećam neophodnim izvijestiti Vas o zadnjim događajima s tim u svezi. Ističem kako se ne radi o nespremnosti Hrvatske da provede EUN, već o različitom tumačenju prava svake države članice EU na punu ravnopravnost u odnosu na ostale. Kad je riječ o EUN i načinu njegove primjene, to nažalost nije slučaj.

Potpredsjednica Reding zatražila je 29. srpnja 2013. od Hrvatske pojašnjenje našeg stava, što je ministar pravosuđa i učinio svojim pismom od 26. kolovoza. U pismu, ministar Miljenić je izvijestio potpredsjednicu o trenutnom stanju provedbe Uhidbenog naloga. U ovom kratkom razdoblju Hrvatska je već izvršila 19 od 119 zaprimljenih naloga. Neke države članice svojevremeno su stavile trajna vremenska ograničenja na provedbu EUN. Hrvatska je stoga osobito zabrinuta zbog činjenice da se EUN ne provodi jednako na čitavom teritoriju Europske unije, te se građani država članica u istim pravnim situacijama tretiraju na različiti način što u konačnici dovodi do pravne nesigurnosti.

'MILANOVIĆ HRVATSKOJ NANOSI NEVIĐENU ŠTETU' Crkva traži ostavku premijera i Vlade

Ministar zaključno u ime moje Vlade ističe kako će Hrvatska poduzeti potrebne mjere da bi Zakon o pravosudnoj suradnji uskladila s pravnom stečevinom prihvaćenom u vrijeme pristupnih pregovora.

U ovom stadiju ne bih Vam se niti obraćao da nas jučer nije šokirala izjava glasnogovornice potpredsjednice Reding, koja je službenoj dopisnici Hrvatske izvještajne agencije u Bruxellesu rekla kako se "kriminalci, osumnjičeni za ubojstvo hrvatskih disidenata u drugim zemljama EU za vrijeme komunističkog režima, mogu nastaviti skrivati iza granica Hrvatske". Isto tako, ona je zaprijetila sankcijama i primjenom čl. 39 Pristupnog ugovora zaključujući da "hrvatski postupci predstavljaju ozbiljno kršenje EU prava". Kad bi tome bilo tako, onda bi RATIONAE MATERIAE jedan značajan broj država članica bio u istom prekršaju.

OBRAT U SLUČAJU LEX PERKOVIĆ Otkrivamo tajno pismo Vlade Europskoj uniji

Nažalost, od Vas kao predsjednika EK moram zatražiti zaštitu, ali i obrazloženje, kako je moguće da se jedna država članica EU izravno optužuje da štiti "komunističke ubojice i kriminalce". Želim Vas u tom kontekstu izvijestiti kako već mjesecima upravo moja Vlada nastoji okupiti parlamentarnu većinu kako bi se u Ustavu Republike Hrvatske ukinula zastara upravo za kaznena djela političkih ubojstava, kako bi se preživjelim počiniteljima moglo suditi. Toliko o motivima "zaštite komunističkih ubojica". S obzirom da i Vi i ja dobro znamo da glasnogovornici ne govore u osobno ime, dodatno me zabrinjava rječnik predstavnice potpredsjednice Reding koji je istovjetan rječniku hrvatske političke oporbe. Želim vjerovati da se radilo o neovlaštenom istupu učinjenom bez znanja gđe. potpredsjednice.

Hrvatska ima dugu povijest dobrog, sadržajnog i partnerskog dijaloga s Komisijom - te nema nikakvog razloga da tako ne bude i u ovom pitanju. Uvjeren sam da se taj dijalog mora odvijati u izravnim kontaktima između nadležnih dužnosnika i stručnih službi dviju strana, a što je moguće manje u javnoj domeni. Hrvatska je svoje obveze uvijek ispunjavala i ispunjavat će ih - naše članstvo u EU tome je najbolji dokaz. Istovremeno očekujemo i razumijevanje za hrvatsku zainteresiranost da se ista pravila primjenjuju na isti način na sve države članice.

Jednako tako, međutim, Hrvatska očekuje takav odnos s članovima Komisije koji dolikuje uvriježenom dijalogu Komisije i Vijeća, odnosno države članice.

S poštovanjem, Zoran Milanović

Prenosimo u cijelosti i pismo ministra pravosuđa Orsata miljenića upućeno povjerenici za pravosuđe Vivien Reding:

Želio bih Vam zahvaliti na Vašem pismu od 29. srpnja 2013. godine i konzultativnom sastanku između naših stručnjaka održanom 25. srpnja 2013. godine. U pogledu zamjerki koje ste stavili na implementaciju Europskog uhidbenog naloga u Republici Hrvatskoj, odnosno na određivanje vremenskog ograničenja razdoblja primjene tog instituta, ukazao bih na određene činjenice za koje vjerujemo da upozoravaju na općenite nedostatke u primjeni Europskog uhidbenog naloga te iznijeti stav hrvatske Vlade o rješavanju nastalih problema.

Odredbom članka 32. Okvirne odluke 2002/584/JHA od 13. lipnja 2002. godine, omogućeno je državama članicama da mogu izraziti rezervu u pogledu vremenskog ograničenja za primjenu Europskog uhidbenog naloga, što su neke države i iskoristile. Praktična posljedica navedene odredbe Okvirne odluke i stavljenih rezervi jest da pojedine članice, u istim pravnim situacijama i za ista kaznena djela počinjena u isto vrijeme, ne moraju drugim članicama izručivati svoje državljane. Istodobno, druge države članice koje nisu stavile tu rezervu moraju izručivati svoje državljane, između ostalim i državama koje ne izručuju.

Ovakvo rješenje dovodi do nejednakosti među državama članicama što je u suprotnosti s člankom 4. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji. Budući da se Europski uhidbeni nalog ne provodi jednako na teritoriju Europske unije, građani država članica se u istim pravnim situacijama tretiraju na različiti način što u konačnici dovodi do pravne nesigurnosti i nije u skladu s načelom pravednosti.

Republika Hrvatska uvijek je inzistirala i inzistirat će da hrvatski građani budu u potpunosti ravnopravni s drugim građanima Europske unije pa i kad je u pitanju provedba Europskog uhidbenog naloga.

Istovremeno, smatram da je Europski uhidbeni nalog iznimno bitno sredstvo u borbi protiv svih oblika kriminala. Republika Hrvatska ga podržava i provodi od prvog dana ulaska u Europsku uniju. Sukladno postojećem zakonskom rješenju, od 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska zaprimila je 119 uhidbenih naloga prema hrvatskim državljanima od čega ih je do sada realizirano 19.

Slijedom navedenog, ne bih se mogao složiti s tezom da vremensko ograničenje primjene, koje je istovjetno rješenjima u nekim drugim članicama Europske unije, predstavlja ozbiljni nedostatak u prenošenju pravne stečevine ili provedbi akata koje su donijele europske institucije. Kada bi tomu bilo tako, onda bi se moglo zaključiti da i druge zemlje članice koje imaju ova ograničenja u bitnome povređuju sustav Europskog uhidbenog naloga iako na to imaju formalno pravo. Stoga je, po našem sudu, neprihvatljivo pozivanje na članak 39. Ugovora i pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, osobito kada se uzme u obzir da Republika Hrvatska, osim ovog vremenskog ograničenja koje imaju i druge države članice, u cijelosti ispunjava svoje obveze po Okvirnoj odluci 2002/584/JHA od 13. lipnja 2002. godine.

Međutim, prihvaćam Vaš stav da je, formalno, pitanje postavljanja rezerve u pogledu implementacije Europskog uhidbenog naloga trebalo pokrenuti tijekom pristupnih pregovora u okviru poglavlja 24, što nažalost nije učinjeno. S druge strane, unatoč navedenom ograničenju iz Okvirne odluke, osjećam potrebu ponoviti da je člankom 4. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji izričito propisano da "Unija poštuje jednakost država članica pred Ugovorima".

Stoga, uzimajući u obzir gore navedeno, hrvatska Vlada će poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima sa državama članicama EU, u pogledu vremenskog ograničenja primjene Europskog uhidbenog naloga, uskladio s pravnom stečevinom kako je prihvaćena tijekom pregovora.

Istodobno, Vlada Republike Hrvatske koristi ovu priliku predložiti Europskoj komisiji pokretanje inicijative za jednaku primjenu europskog uhidbenog naloga u svim državama članicama, a zbog uspostave jednakosti među građanima Europske unije i jačanja pravne sigurnosti. U tom smislu spremni smo Vam pružiti svaku podršku.

Ukoliko smatrate potrebnim bilo kakva dodatna objašnjenja naših stavova, stojim Vam na raspolaganju.