Tajni ugovor: Dionice ipak ne bi dobili menadžeri, nego Podravka

ZAGREB - Darko Marinac kao predsjednik Uprave Podravke i Milan Horvat kao direktor Fime potpisali su 6. rujna 2007. godine sporazum kojim Fima Podravki osigurava pravo prvokupa njezinih dionica bude li ih ikad prodavala. Taj sporazum cementira obvezu Fime da, ne bude li Merrill Lynchu mogla vratiti 26,7 milijuna eura kredita, za koji je založila 576.880 dionica Podravke i 1500 dionica Fime Ami ltd., svoje tvrtke s Malte te dionice mora prvo ponuditi na prodaju Podravki. Ne Podravkinim menadžerima, nego samoj kompaniji.

Razlog za taj sporazum naveden je na početku, a glasi: “U slučaju nemogućnosti vraćanja kredita Merrill Lynchu od strane Fime moglo bi doći do nekontrolirane prodaje velikog paketa dionica Podravke na burzi, pri čemu bi predmetne dionice mogli steći nepoznati kupci, što nije u interesu Podravke kao najveće hrvatske prehrambene kompanije od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku koja je, preko Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Hrvatskog fonda za privatizaciju i Kapitalnog fonda, najveći dioničar Podravke s preko 25 posto udjela u temeljnom kapitalu”.

Pravo prvokupa

Da bi se spriječio takav scenarij, Fima se obvezuje dionice Podravke najprije ponuditi na prodaju Podravki, a obvezuje se i dionice društva Fima Ami, bude li ih prodavala, najprije ponuditi Podravki. Nadalje, dužna je pravodobno izvijestiti Podravku o namjeravanoj prodaji dionica i o uvjetima te prodaje te ponuditi Podravki da dionice kupi za istu cijenu i po istim ostalim uvjetima.

Primi li takvu obavijest od Fime, Podravka će u roku od 30 dana obavijestiti Fimu na pouzdan način o svojoj odluci da se koristi pravom prvokupa. Kad primi izjavu Podravke da kupuje dionice, Fima će s njom zaključiti kupoprodajni ugovor o prodaji dionica i prenijeti na Podravku sve dionice koje su bile predmet prodaje.

Takvo Podravkino pravo prvokupa traje pet godina, što znači da istječe u rujnu 2012. godine.

Sporazum otkriva da je u kupnji 576.880 dionica Podravke, koje je 2006. godine Fima kupila od PBZ-a i Francka, i sama ta brokerska kuća sudjelovala sa 42,6 milijuna kuna. O tome govori članak 3.2 gdje, među ostalim, stoji “... uvećano za vlastiti kapital Fime angažiran u transakciji stjecanja 576.880 dionica Podravke u iznosu od 42,6 milijuna kuna i troškove kredita u iznosu od 8 milijuna kuna”.

Optužbe padaju u vodu

Taj članak ujedno otkriva i da je 26,7 milijuna eura kredita, koji je Fima Ami 19. srpnja 2007. uzela od Merrill Lyncha da bi zatvorila ranije obveze za kupnju Podravkinih dionica, ovih dana odjednom narastao na 34,2 milijuna eura Podravkine obveze. Naime, kad se iznos Fimina angažiranog kapitala i troškovi kredita pribroje glavnici od 26,7 milijuna eura, koliko je Fima Ami 19. srpnja 2007. uzela od Merrill Lyncha da bi zatvorila ranije obveze za kupnju Podravkinih dionica, dobiva se iznos od otprilike 34 milijuna eura.

Ni u jednom retku na šest stranica sporazuma ne spominje se kupnja Podravkinih dionica Podravkinim novcem za njezine menadžere, na čelu s Darkom Marincem, štoviše iz dokumenta izvire samo namjera očuvanja 10,6 posto dionica Podravke za samu kompaniju. Prema tom sporazumu padaju u vodu sve optužbe da su Darko Marinac, Zdravko Šestak, Saša Romac i Josip Pavlović, uz niže menadžere, htjeli preuzeti kompaniju, a da su im u tome svesrdno pomagali Milan Horvat i Srđan Mladinić. Međutim, ono za što definitivno jesu krivi jest način na koji su sklopili sporazum, a možda i neke druge, koji nam za sada nisu dostupni.

Nezaustavljiv pad

O tome sporazumu ni Nadzorni odbor kompanije ni Skupština nisu imali pojma.

Da je prijedlog takvog sporazuma došao na Nadzorni odbor, on bi tražio pravnu ocjenu legalnosti takve akcije, model privatizacije koji se tom akcijom predlaže i jasnu definiciju što je u svemu tome moguća transakcija, to jest koliko će to Podravku koštati. Naravno, ta bi procedura trajala najmanje 6 mjeseci, a potpisnicima sporazuma se očito žurilo. Naime, nepuna dva mjeseca ranije dobili su kredit od Merrill Lyncha za plaćanje Podravkinih dionica, a banka je u zalog uzela upravo dionice Podravke.

Na dan 19. srpnja 2007., kad je odobren kredit, jedna je dionica stajala 570 kuna, što znači da je tih 576.880 dionica u tom trenutku vrijedilo oko 45 milijuna eura, znatno više od danog kredita. Na dan potpisivanja sporazuma, 6. rujna, dionica vrijedi 527,5 kuna. To je i dalje oko 42 milijuna eura, više od iznosa kredita, ali manje nego što su vrijedile dva mjeseca ranije. Dionice iz dana u dan vrijede sve manje, a pad se nastavlja do trenutka dok Podravka nije prvi put morala “utrčati” sa 110 milijuna kuna dodatnog novca jer vrijednost dionica nije više pokrivala dug.