SVJEDOK IZNUTRA: FRATAR PROGOVORIO O BLUDU U SPLITSKOM SAMOSTANU 'Crkva za pedofila iz Sv. Frane zna godinama, ja sam ispovijedao jednu njegovu žrtvu'

- Redovita reakcija klera kad se radi o skandalima, pa i pedofilskima, jest nijekanje. Da, oni su (Hrvatska Provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca sa sjedištem u Zagrebu – op.a.) još od 2011. znali za prijavu jedne od žrtava, da ga je fratar samostana Sv. Frane seksualno zlostavljao.

No, oni su proglasili da je to laž jer je netko, ne znam tko, rekao da je žrtva došla i pitala novac i slično. Sistem samoobrane je jak i, naravno, kad se ovako nešto pojavi, da je napad najbolja obrana: on je kriv, on laže, on traži novac, stan... – govori Slobodnoj Dalmaciji jedan od fratara navedenog reda koji je svećenik više desetaka godina, a u splitskom samostanu službovao je nekoliko godina.

Razgovor s njim vođen je u povodu pedofilskog skandala koji je sablaznio i podijelio javnost te pokrenuo i splitsku policiju da započne istragu i utvrdi ima li osnovane sumnje da je 78-godišnji fratar, kojeg je nadbiskup Barišić suspendirao, tijekom više desetaka godina zlostavljao dječake.

Neugodno iznenađeni

Fratar s kojim smo komunicirali tvrdi da sve do veljače ove godine nije znao da je suspendirani fratar pedofil, no znao je, kaže, da je homoseksualac te je to svojedobno i prijavio crkvenim poglavarima.

Iz razumljivih razloga naš je sugovornik želio ostati anoniman, ali je vrlo otvoreno govorio o tome kako su fratri njegova reda reagirali na ovu aferu.

– Za ovaj slučaj pedofilije koji je prijavljen u prosincu prošle godine saznao sam krajem veljače ove godine, kad nas je imenovani crkveni sudac istražitelj pitao znamo li koga tko je bio zlostavljan od strane tog fratra jer da je on suspendiran. Tad je bilo prisutno 50-ak fratara i svi su se neugodno iznenadili. No, tema kao takva nije bila donesena na javnu diskusiju, naravno.

Morali su čuvati tajnu, a neki koji su možda nešto i znali, nisu htjeli reći jer i sami možda imaju "putra na glavi".

Ja sam tada rekao da znam za jednu žrtvu koju sam ispovijedao, a o saznanjima u ispovijedi ja ne mogu govoriti, i istražitelj me pitao bih li ga kontaktirao, hoće li pristati na razgovor. Kazao sam to žrtvi, a on mi je rekao da ne želi otvarati svoje rane, što sam ja istražitelju i rekao. Kad je žrtva čula da je fratar suspendiran, reagirao je burno i odlučio da će progovoriti. Govorio sam mu da štiti svoju osobnost jer će sigurno biti stigmatiziran ako ljudi saznaju da je on prijavio.

U Provinciji nikad nisu shvatili da je okrivljeni psihički bolesna osoba. Kad se sve pojavilo u novinama. zavladala je panika, svi su tvrdili da nisu znali za te njegove sklonosti. Pogreška je bila što ga tada, prije sedam godina, nisu izolirali, jer kad je to počelo, on je trebao biti maknut iz Splita. Naša uprava definitivno je abortirala svoju dužnost jer glavni ordinarijat tom fratru je Provincijalat, ali oni su htjeli maknuti taj "vrući krumpir" i prebacili su ga nadbiskupu. Provincijal ga je morao suspendirati prije nadbiskupa, to je jasno. No, psihološka karakteristika tadašnjeg provincijala je da se ne želi suočiti s istinom, uvijek nađe drugoga pa je tako poslao i delegata u Rim, znači opet je išao netko drugi.

Provincija je još tada, jer je sumnja bila očita, morala porazgovarati s biskupom i napraviti korake koji jesu. No, budući da se optužbe govore provincijalu koji nije spreman suočiti se s istinom, onda se to stavlja po strani – govori naš sugovornik i dodaje da su poglavari, kad su saznali za taj slučaj 2011. godine, prezentirali sve kao da je to bila ucjena žrtve, da je ona tražila nešto u zamjenu za šutnju. No, tvrdi, ucjena je bila to što je tadašnji provincijal pitao žrtvu je li – ako za optužbe kaže prozvanom fratru, koji je bolestan, i ovaj od šoka umre – spreman primiti tu odgovornost.

Nije ga mučila savjest

Priča i o životnoj pozadini danas suspendiranog fratra.

– On je kao dijete došao u samostan, završio je osnovnu i srednju školu, a fakultet u SAD-u. Nije htio tamo ostati i provincijal ga je povukao. U Splitu je imao dobar život, četiri dana tjedno bio je ribar, imao je brod... Nisam ga vidio osobno, ali čuo sam da je taj brod imao desetak metara i da je bio dobro opremljen za ribolov. Koliko ja mogu procijeniti, sigurno mu nije bilo teško živjeti s onim što radi žrtvama, ali nije shvatio da je psihički obolio i da maltretira te mlade ljude. Nadam se sad, kad je to izbilo van, da će više ljudi doći i svjedočiti. Znam da je uvijek imao svoj auto, pravdao se da mu je nećak to dao, pa tako i taj brod. On je, na neki način, bio slavan i poznat, išao je svugdje po svijetu s dječacima, dobar je propovjednik, formirao je i zbor, donio je jedan određeni životni stil, ali je jako dobro shvaćao tko bi mu od dječaka pružio najmanje otpora i tu je "upirao" – pojašnjava fratar i iznosi svoje viđenje problema koji uvijek iznova, kad se ovakvi slučajevi probiju do šire javnosti, uznemiruje crkvenu zajednicu.

– Prisutnost istospolnog osoblja u jednom prostoru kao što su samostan, sjemenište, samostani časnih sestara i slično nešto je što definitivno utječe na mentalitet i psihozu ljudi. Mi smo ljudi koji griješimo, ljudi koji se upleću u neke stvari u kojima jednostavno zanemarimo ono za što smo pozvani i onda skrenemo s puta. Problem samoće je veliki problem klera, bilo redovničkog ili dijecezanskog. Mi smo ljudi koji nemaju nikoga tko nas istinski voli i to je jedan veliki problem. Ako si svjestan toga, onda tražiš jednu ljubav koju ne smiješ sebi priuštiti. Problem je kako živjeti s tim, a istovremeno biti čist i prihvatiti i reći: "Bože, hvala ti za moju spolnost!" – objašnjava, te nastavlja:

– Postoji fama da su svećenici posebni ljudi, da bi trebali biti sveti, ali mi smo samo dio društva i kod nas su problemi kao i u društvu. I mi svećenici smo stvoreni za ljubav kao sva Božja stvorenja, a odlučili smo se živjeti za jednu drugu ljubav. Problem je u našem odgoju što se dečki primaju, a da ne prođu osnovne psihološke analize iz kojih bi se vidjelo može li dotični kandidat biti u zajednici ili ne.

Nikad se to u našoj provinciji nije činilo da bi se prosudilo, nego tek kad netko napravi pogrešku, onda reagiraju. Većina mladih fratara su dobri i otvoreni, stariji se pravdaju starošću i ne žele biti upleteni. No, ovakve se situacije moraju rješavati odmah kad se pojave, a ne ih gurati u stranu – zaključuje sugovornik Slobodne Dalmacije.