SVI ŽALE ZA MOSOROM Josipović: Bio je velik i dobroćudan, britak i lucidan; Kerum: Uh, Split je puno izgubio...

Stjepan Mesić, bivši hrvatski predsjednik:

Za mene je ovo posebno tužno, bio sam s njim u dobrim prijateljskim odnosima. Poznavao je sport, pisanje, politiku, bio je vrlo obrazovan. Nema dugo otkako sam saznao da je u Zagrebu zbog zdravstvenih problema. Zvao sam liječnike koji su mi rekli da mu je stanje teško, ali računao sam da ću ga posjetiti. No, bio je u težem zdravstvenom stanju nego što su pretpostavljali nakon prvog pregleda. Liječniku je otišao rutinski, jer mu se bilo teško penjati na viši kat. Za mene je njegova smrt iznenađenje, jer sam mislio da je čeličnoga zdravlja. Volio je život i ljude, a osobno mislim da nije imao neprijatelja. Svi su cijenili njegovo znanje, a kada se radilo o politici – i njegovu hrabrost. Bio je čovjek principa. Žao mi je da sam izgubio takvog prijatelja.

Željko Kerum, gradonačelnik Splita:

Mosor je bio čovik dobrog srca i duše, dobri duh ovog grada. Nije imao neprijatelje, već samo prijatelje! Uvik je radio za dobrobit svog grada, imao puno dobre volje, širio nadu i slogu, brinija se za dobrobit svih. Bio je taj Mosor pozitivan lik, bez sukoba, i u svom radu i u svom privatnom životu. I onaj njegov humor, uvik je sve imalo tu dozu njegovog, Mosorovog humora! Kojim nije štedio nikoga. Pravi čovik! Uh, Split je izgubio puno.

Aleksandar Stanković, TV-voditelj:

Naravno da će mi Mosor ostati u lijepom sjećanju, izvanredno smo surađivali i bili smo dobri kolege. Pamtit ću ga po vedrom duhu i optimizmu koji je uvijek širio na ljude oko sebe. Bio je jedan od najvećih zafrkanata, da ne kažem zajebanata koje sam poznavao, uvijek je bio spreman na psinu, ali to je bilo dobronamjerno s njegove strane. On sam, kako je jednom prilikom rekao, ne bi volio da ga se oplakuje i žali za njim, već da ga se sjeća upravo takvog. Ja ću ga se zato takvoga i sjećati.

Ivica Flesch, novinar:

Ma još uvik mislin da će izać iza kantuna, krepat od smija i reć da je sve ovo velika zajebancija. Drugačije ne mogu shvatit. Znamo se odavno, od njegovih novinarskih početaka, bilo je to prijateljstvo puno smija i veselja. Ne mogu opisat šta osjećan, ništa šta bi reka za drugoga ovakvim povodon za Mosora ne važi.

Feđa Klarić, fotoreporter:

Ljudina, jedina rič koja ga opisuje. Svaki čovik ostavlja iza sebe sjenu toliku kolika je bila svitlost koja mu je za života dopirala iz duše.Mosorova duša bila je ka cila Dalmacija!

Lepa Smoje:

Ritko dobar čovik, talentiran za novinarstvo i za nasmijat ljude. A humor je najbliži čoviku, uvik u isti čas tragičan i smišan. Nije stvar same smrti, ona je uvik tu, ali Mosor je zaslužija još...

Seid Serdarević:

Prvi susret s Mosorom bio je kada smo počeli raditi njegovu legendarnu knjigu o splitskim šezdesetima “Zakon Pjace”. Mosor je bio čovjek koji je prije svega volio život, ljude, dobričina kakvih danas gotovo više da i nema. Mosorov je odlazak nenadoknadiv gubitak jer samo je on u svemu vidio bolju, ljepšu, svjetliju stranu. Njegov smisao za humor, baze koje je smišljao bile su i ostat će nezaboravne, njegovi tekstovi sačuvat će i njega i duh Splita. Bez Mosora ova zemlja je zasigurno tužnija i neveselija, ali Mosorov duh i duhovitost ostaju s nama.