Svi su znali da se sprema masovno okupljanje Torcide i nitko nije reagirao. Zašto? Odgovor je jasan

Vrag je to ime - Split. Ono je poput usuda, jer što god bila tema: siva dnevna politika, sport ili komunala, partizani i ustaše, naši i vaši, Splićani su žestoko podijeljeni "za" i "protiv". I spremni zakrviti se s protivnicima oko svake od ovih tema. Verbalno i "na šake". Vruća je u nas krv, i kratki smo na fitilju, lako planemo. Riječ tolerancija za nas je tuđica koju rijetko duperamo, čije značenje jedva poznajemo, piše Slobodna Dalmacija.

Jednima je tako ovih dana Torcidin spektakl ravan karnevalu u Rio de Janeiru, drugi opet misle da je par tisuća mladića dva dana teroriziralo grad i riskiralo širenje koronavirusa ne poštujući nijednu od preporučenih mjera.

Velim; za jedne su ultrasi s Poljuda pripustili malo svjetla u tamnu svakodnevnicu i razveselili zabrinuti puk, a za druge dokazali kako se zabrane okupljanja mogu provoditi samo na ishlapjeloj starčadi i djeci, ali ne i na razularenoj omladini od koje pune gaće vlast u Banovini i policija.

Svi ih tapšu po ramenima da danas-sutra s njima ne bi imali problema, svi im se dodvoravaju, ulizuju, povlađuju ma što i kako izveli, koga obranili ili napali.

Bakljada Torcide na ulicama Splita

Tom Dubravec/Cropix

Vatromet nad Splitom jest bio veličanstven i vjerojatno tako nešto može izvesti samo Torcida, a iza "dimnijade" na Pjaci ostalo je sjajnih fotografija i videosnimki koje su u trenu obišle "zaključani" svijet pa se za njih otimao i jedan BBC; međutim, jasno je da je vlast dopustila navijačima ono što je zabranila drugima.

I jasno je da je grubo prekršila ustavno pravo jednakosti pred zakonom. I još jednom dokazala da za (ne)pravnu državu nismo svi isti i da je to naš najveći problem, da je tako uvijek bilo, i da će tako i ostati.

Mladencima se na piru ne smije okupiti više od pedeset ljudi, ali zato bez problema, "glavom uz glavu", Splitom mogu promarširati tisuće na najvećem korona-partyju u vrijeme COVIDA-a 19. Zašto? Zato što mladenci ili djeca koja bi obišla roditelje u staračkim domovima ili pjevači koji bi održali koncert jer više nemaju "ni za pod zub" vlastima ne znače ništa, ali Torcida, e, to je nešto drugo; to su tisuće glasova na izborima, to su tisuće mladih kojima se nije uputno zamjeriti pa makar stolovali u Banovini, Županiji i, na kraju, u PU splitsko-dalmatinskoj.

Torcida odavno nije više samo strah i trepet za protivničke navijače, već i za organe vlasti, pa je bolje u njih ne dirati; neka rade što i kako ih volja, ispuhat će se, proći će već to, valja s njima lukavo, nije se s rogatim bosti.

Samo, i koronavirus ima rogove. I on bi, zbog bakljade i dimnijade, i događanja naroda, mogao pokazati svoju razornu moć. Jaču i od huka Torcide sa sjeverne tribine. I ubojitiju. A onda odgovornost neće biti ni na Našem Hajduku ni na Klubu navijača Torcida, već na onima koji su procijenili da je u zemlji koja na dnevnoj bazi bilježi oko dvije tisuće zaraženih uputno zbog političkih i inih razloga dopustiti gomilanje po Pjaci, Rivi, duž Marmontove i Vukovarske...

COVID - 19(50) ne dopušta vječni život; ova strašna bolest sije smrt. Od nje se umire u mukama. I valjda smo svi suglasni oko toga: i Torcida, i vlast, i "novinari crvi", i onaj koji je "zadnji" u ovom društvu, kao i onaj "prvi". I valjda se nećemo i oko toga dijeliti?