Zvonku je uništeno svih 10.000 jabuka na plantaži staroj 15 godina, Jurici na 60 hektara pod duhanom, pšenicom, kukuruzom, ječmom i sojom nije ostalo ništa, Josip je morao promijeniti 1600 komada crijepa na svome domu...
Mogli bismo unedogled nabrajati što je sve prošloga petka prouzročila nezapamćena ledena tuča koja je udarila na sve živo i neživo u Požeškoj kotlini, ali ne bi nam bile dovoljne ni cijele novine da ispričamo sve tužne priče, da nabrojimo sve što je uništeno, razbijeno, polomljeno...
Iako su sedam dana poslije gotovo na svakom koraku vidljivi tragovi katastrofe, jednako tako vidljivi su i pomaci, novi crveni krovovi, bijele i smeđe rolete krase neke od domova na kojima je sve to prošloga petka bilo razbijeno. Vrijedni slavonski čovjek nije čekao pomoć, nego se uhvatio posla.
- Noćas oko 1.30 morao sam na krov, jer je počela kiša, pa sam stavio najlon i nekoliko novih crepova koje nismo stigli složiti u srijedu - kaže nam Josip Ožbolt iz Dubrovačke ulice u Požegi, one koja je najteže stradala, u kojoj nema kuće koja nije oštećena.
S Josipom smo bili i u subotu, dan nakon oluje, kad nas je dočekao okružen hrpom leda koji se ni 24 sata nakon što je sišao na zemlju, nije bio otopio ni na 30 Celzijevih. Bio je naš sugovornik i izlijepljen flasterima kojima je prekrio rane na glavi i rukama od udaraca kugli leda velikih kao teniske loptice. Josip je morao zamijeniti 1600 komada crijepa na svojoj kući.
Poskupio materijal
- Uspio sam nabaviti nove. Nisam ih još ni platio. Gazda trgovine mi je rekao da samo vozim i da ćemo kasnije podvući crtu. Znam da je bilo 3,20 kuna po komadu. Sada čujem da je svuda poskupio sav građevinski materijal - kaže Josip s kojim razgovaramo nekoliko sati prije nego li će Vlada RH donijeti prvi paket mjera pomoći za Požeško-slavonsku županiju.
Samo u Općini Jakšić preliminarno je šteta procijenjena na 81 milijun kuna. Koja je potrebna svima, prije svih onima koji si ne mogu priuštiti da sami krenu u obnovu, nego su osuđeni "krpati" i čekati tuđu pomoć i milost.
- Teško mi je i zamisliti kako je tim ljudima. Nadam se da će im država pomoći, a ja iskreno ne znam što bih očekivao. Kao i obično, ništa. Štetu sam prijavio, čekam da dođe povjerenstvo i sve upiše, imam snimke, rekli su da se računi čuvaju... Nije da nisam optimist, ali ne očekujem previše.
Svaka kuna je dobrodošla, ali evo imamo primjer s nedavne poplave u Vidovcima, gdje je kod jedne žene utvrđena šteta od 12.000 kuna, a dobila je 5000. Nije ni to loše, što god dođe, dobro će doći - reče Josip. Slično razmišlja i voćar iz Eminovaca Zvonko Tilinger, kojemu je led potukao svih 10.000 voćaka gale, jonagolda, ajdareda, zlatnog delišesa i granny smitha.
- Imao sam godišnje od 150 do 180 tona, a sada više nemam ništa. Čekam da vidim što će mi reći stručnjaci, ali koliko se ja kužim, morat ću sve ovo povaditi, jer ne vjerujem da se ove voćke mogu oporaviti - pokazuje nam stabla gdje na svakome možeš izbrojati 50, 60 rana. Nije ostao list na listu. Zvonko ovako nešto ne pamti.
Pijemo normabele
- Kad je prošla oluja, nazvao me rođak koji živi ovdje i rekao mi da je bolje da ne dolazim odmah, jer je slika grozna. Naravno da sam morao doći i nisam mogao doći k sebi dok nisam popio dva normabela. Evo ni sada ne mogu doći k sebi.
To da je bio čovjek, ne znam kako bi preživio, kao da je netko ispaljivao rafale - priča očajni voćar, koji se nada nekoj pomoći države, ali svjestan je da ga to neće spasiti. - Predao sam zahtjev i nadam se nečemu. Šteta je 100 posto i znam da je ne mogu kompletnu nadomjestiti, ali što god dođe, dobro će doći - kaže Zvonko.
Potpuna je šteta i na 60 hektara duhana i ratarskih kultura poljoprivrednika Jurice Blima iz Treštanovaca. OPG hrani njegovu četveročlanu obitelj u kojoj su dva maloljetna sina.
- Nije nam ostalo ni hektara ničega - govori i pokazuje uništeni kukuruz do kojeg se dovezao u kombiju s razlupanim vjetrobranskim staklom, kakva su ovih dana standard u Požeštini, pa ni policija, svjesna situacije u kojoj su se ljudi našli, ne reagira. Jurica je zadužen kreditima, imao je i troškove za usjeve, a sada je ostao bez prihoda kojima bi to trebao vratiti.
- Teško je reći koliki je gubitak. Minimalno 100.000 eura, vjerojatno i milijun kuna. Otkupljivači nam nude pomoć, izlaze u susret, žele pomoći da idemo u presijavanje kukuruza, ali i to je opet rizik, jer ne znamo kakvo nas vrijeme čeka, hoće li uspjeti, za duhan nam otkupljivač nudi plaćanje radne snage da probamo očistiti koliko god se može, ali problem je što nemaš koga naći da to radi - zdvaja Jurica. I on je realan što se tiče pomoći od države.
Brzo rješenje
- Vjerujem da će nam nešto dati, ali koliko će to biti? Ozbiljno razmišljam o odlasku u inozemstvo - govori Jurica. Požegom su se razmiljeli vatrogasci i hitne službe iz svih krajeva.
Uklanjaju s krovova sve što bi se moglo srušiti na prolaznike. Interveniraju i na kućama u kojima nitko ne živi pa su jedan potpuno razbijeni krov pokrili i velikim plakatom jednog od kandidata na nedavnim lokalnim izborima. Eto, bar neka korist i od toga... Ivan Petrovicki s prijateljima sanira štetu na kući svog rođaka koji živi u Švicarskoj. I on vjeruje da će država pomoći.
- Očekujemo da će Vlada to riješiti brzo, ali trebamo i mi svi normalno razmišljati i ne o čekivati da se svima plati kompletna šteta. To ne može nitko očekivati - kaže ovaj mladić.