Nova pravila idu za tim da ne želi svaki nevjenčani par nakon tri zajedničke godine života preuzeti bračna prava i obaveze. To se, posebice, odnosi na starije parove koji ne žele promjene u tome tko će naslijediti njihovu imovinu
Nama papir nije važan, najčešći je odgovor nevjenčanih parova na pitanje zašto nisu sklopili brak. Prema sadašnjem Obiteljskom zakonu, izvanbračna i bračna zajednica u potpunosti su izjednačene, pa nevjenčanim partnerima koji su zajedno proveli najmanje tri godine papir u mnogim situacijama doista nije bio važan.
Ovjerena izjava
Međutim, prema novom Obiteljskom zakonu, koji je u izradi, budu li izvanbračni partneri željeli ostvariti bilo koje pravo koje imaju bračni drugovi, morat će se registrirati kod javnog bilježnika.
Tek nakon takve registracije smatrat će ih se izvanbračnom zajednicom. U slučaju da to ne žele učiniti, kako sada stvari stoje, za državu će imati sličan status kakav sada imaju sustanari: neće imati pravo jedan preko drugog ostvarivati zdravstveno osiguranje ili poreznu olakšicu, neće moći jedan od drugoga nasljeđivati, stjecati državljanstvo preko izvanbračnog druga itd.
Novinu o preciziranju pretpostavki po kojima će se zajednica žene i muškarca smatrati izvanbračnom najavila je jučer u intervjuu Večernjem listu dr. Dubravka Hrabar, dekanica zagrebačkog Pravnog fakulteta i voditeljica Radne skupine za izradu novog Obiteljskog zakona.
Žele li učinke izvanbračne zajednice, rekla je, partneri će trebati pred javnim bilježnikom dati ovjerenu zajedničku izjavu o njezinu nastanku.
Ovakvo je rješenje na tragu zaključaka iz doktorske disertacije dr. Nataše Lucić s Katedre obiteljsko-pravnih znanosti osječkog Pravnog fakulteta, koja je doktorat “Izvanbračna zajednica i pravna sigurnost” obranila kod članice Radne skupine dr. Aleksandre Korać-Graovac sa zagrebačkog Pravnog fakulteta.
Kako stoji u njezinu doktoratu, a što bi moglo iznenaditi širu javnost, Hrvatska se ubraja među države s najvećom razinom izjednačenosti izvanbračnih i bračnih zajednica u Europi. Prvi su put, u području imovinskih odnosa i uzdržavanja, izvanbračne i bračne zajednice u hrvatskom zakonodavstvu izjednačene još 1978. godine. Netom prije nas to je učinila Slovenija, a u idućim godinama i druge republike bivše Jugoslavije. U ostatku Europe u to vrijeme nešto takvo nije postojalo.
Njemačka, primjerice, ni danas nema institut izvanbračne zajednice kao takav.
U pojedinim zakonima, poput zakona o sprečavanju obiteljskog nasilja, izvanbračni partneri imaju zajamčenu zaštitu, ali - bez obzira koliko dugo zajedno živjeli - njihova zajednička imovina nakon raskida nikada se ne dijeli poput one bračnih partnera.
U Nizozemskoj i Francuskoj postoji mogućnost registracije izvanbračne zajednice, vrlo slična onoj koja se sada razmatra u Hrvatskoj.
Pravila u EU
U tim državama zajednicu mogu registrirati, na isti način, i istospolni i raznospolni parovi koji ne žele ući u brak. Neregistrirane zajednice, pak, imaju pojedina prava iz drugih zakona, ali ne i prema temeljnom zakonu.
Najdalje je otišla Švedska, u kojoj su izvanbračne zajednice u visokom stupnju izjednačene s bračnima bez ikakve obveze registracije. No, Švedska nudi svojim građanima mogućnost isključenja od tih prava ako ih ne žele koristiti.
Naime, neizjednačavanje izvanbračnih i bračnih zajednica u Nizozemskoj i drugim državama smatra se najvišom razinom prava osoba da odlučuju o tome na koji će način živjeti: ako nikada ne žele učinke braka, država ih ne smije na njih primjenjivati. Ako ih pak žele, mogu se registrirati ili vjenčati.
Postavlja se, naime, pitanje: žele li baš svi da nakon tri godine zajedničkog života, kako to propisuje hrvatski zakon, budu faktički u braku.
Posebno je to osjetljivo kod izvanbračnih zajednica starijih osoba koje, primjerice, žele živjeti zajedno, ali ne žele da ih partner nasljeđuje u slučaju smrti - žele da im jedini nasljednici budu djeca iz prethodnih veza. Sada, po sili zakona, nakon tri godine zajedničkog života partner im je nasljednik.
Izvanbračne zajednice zbog ovakvih su pitanja trenutno top-tema u Europskoj komisiji za obiteljsko pravo, čija je članica i dr. Branka Rešetar s osječkog Pravnog fakulteta.
- U tijeku su izrade smjernica za status izvanbračnih zajednica na nivou EU kako bi se praksa ujednačila i razmotrila sa svih aspekata ljudskih prava - kaže.
Pitanje raskida
Kad se uvede registracija izvanbračnih zajednica, prethodno trajanje takve zajednice (u Hrvatskoj su sada propisane tri godine) postaje irelevantno. Parovi je mogu registrirati nakon pet dana, ako to žele.
Raskid takve zajednice uvijek se obavlja kod tijela kod kojeg je i sklopljena - u ovom slučaju, kod javnog bilježnika.
Za raskid nije nužno da ga potpišu oba izvanbračna partnera, može ga potpisati samo jedan (kao što samo jedan bračni drug može pokrenuti razvod), ali drugi partner mora biti obaviješten o raskidu.
Kako će te odredbe konkretno izgledati u prijedlogu novog Obiteljskog zakona i, što je najvažnije, kako će se to odnositi na već postojeće izvanbračne zajednice (hoće li svi morati kod javnog bilježnika, bez obzira na zajednički “staž”) pokušali smo jučer doznati u Ministarstvu socijalne politike, nositelju izrade Obiteljskog zakona, no tamo su nam odgovorili da su “sve što su imali reći vezano uz teze Obiteljskog zakona već rekli”.