Gabriel Borić (35), čileanski ljevičar podrijetlom s Ugljana, najmlađi je predsjednik u povijesti te zemlje, ali i onaj koji je osvojio najviše glasova.
Posljednji put je domovinu posjetio 2010. godine kada je s braćom posjetio otok Ugljan. Kako su posvjedočili njegovi rođaci, govorio je tada da će postati predsjednik Čilea.
Gabrijelov pradjed Ive Borić se sa suprugom Božicom Crnošijom, također iz Ugljana, i bratom Šimom, prije 124 godine uputio u Južnu Ameriku. Ostalo je, kako kažu, povijest, koju sada ispisuje njegov praunuk, piše Slobodna Dalmacija.
Davne 1897. godinu, kad je Ive Borić pokupio obitelj, te se s Ugljana otputio za daleki Punta Arenas na jugu Čilea, vjerojatno gonjen siromaštvom i prijetnjom gladi nakon što je peronospora uništila dalmatinske vinograde.
Kako su nedavno za "Slobodnu" ispričali njihovi rođaci koji i danas žive na Ugljanu, braća su prvih čileanskih godina radila u rudnicima salitre, a potom kao kalafati i kopači zlata, sve dok se nisu posvadili i razišli: Šime je, naime, oženio domaću curu indijanskih korijena, što stariji brat nije mogao otrpjeti.
Ovdje svakako valja reći da Ivin praunuk u toj stvari nije na pradjeda: jedna od stavki Borićeva izbornog programa je i priznavanje prava domorodačkom indijanskom narodu Mapuche.
Kako bilo, Ive i Božica u Čileu su dobili još desetero djece, od kojih je sin Vladimiro (1905. – 1973.) postao prvi nadbiskup hrvatskih korijena u Punta Arenasu. Iz te prve generacije čileanskih Borića u ovoj nas priči, međutim, više zanima Ivino i Božičino sedmo dijete, sin Luis (1908. – 2001.). On je Gabrielov djed.
Luis Borić oženit će se u Punta Arenasu Magdalenom Scarpa Martinić (kćerkom dalmatinskih doseljenika s Brača), s kojom će imati četvero djece: dva sina i dvije kćeri. Najstarije dijete, sin Luis Javier Borić Scarpa oženit će čileansku Katalonku Soledad Font Aguilleru. U tom braku rodit će se 1986. naš predsjednički kandidat Gabriel, koji u službenoj biografiji navodi da ima "hrvatske i katalonske korijene".
Nekadašnji studentski aktivist politički je pozicioniran između lijevog centra i krajnje ljevice
Veza između ugljanskih i čileanskih Borića izgubljena je još 50-ih godina prošlog stoljeća, da bi se ponovno uspostavila 2007. godine zahvaljujući internetu: ugljanski ogranak obitelji postavio je na lokalpatriotskoj stranici Ugljan.org staru obiteljsku fotografiju na kojoj se, među skupinom partizana na Visu 1943. godine, nalazio i Ive Borić, nećak Gabrielova pradjeda koji je 1897. otišao u Čile (vjerojatno je nećak i dobio ime po stricu emigrantu).
Uskoro je na stranici osvanula poruka stanovitog Patricija Borića iz Čilea, koji je pitao je li taj Borić s fotografije možda s Ugljana. U daljnjoj komunikaciji pokazalo se da je Patricio unuk onog emigranta Ive Borića, odnosno rođeni brat Gabrielova oca Luisa Javiera, odnosno – Gabrielov stric. Tako je veza između dva obiteljska ogranka nakon gotovo šezdeset godina obnovljena, pa je 2010. na Ugljan došao i budući predsjednički kandidat Gabriel, skupa s mlađom braćom Simonom i Tomasom, ostavši na otoku nekoliko dana i družeći se s rodbinom.
– Bio je tu s braćom 2010. godine. Mlad i ambiciozan, ne previše emotivan. Doduše, već tada je bio vođa nekih studentskih prosvjeda. Držao se onako, imao je to nešto u sebi. Na taj njegov gard ja sam mu u šali rekla: "Kad postaneš predsjednik, poslat ćeš predsjednički avion po mene." I, eto ti ga na... – tako je nedavno na Ugljanu za "Slobodnu" govorila Zdenka Borić, Gabrielova rođakinja u trećem koljenu: pradjedovi su im bili braća, samo što je jedan brat 1897. otišao u Čile, a drugi je ostao na otoku – sin ovog potonjeg je onaj Ive čija je partizanska fotografija poslužila kao most za ponovno spajanje ugljanskih i čileanskih Borića.