Samo dan nakon što se pojavila prva verzija izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti na koji će svoje primjedbe dati članovi radne skupine za izradu zakona podigla se poprilična bura gotovo u svakom segmentu sustava.
Naime, mnogi su vjerovali da će prije zakonskih izmjena na stol doći reforma zdravstva, a stigla je tek promjena vlasništva zdravstvenih ustanova. Mnogi tvrde da je riječ samo o centralizaciji sustava koja neće rezultirati očekivanim uštedama i stabilizacijom poslovanja. Tim više što ove prijedloge ne prati ozbiljna analiza koja bi pokazala ciljeve koji će se postići.
Loša pozicija
Naime, izmjenama bi se prije svega promijenilo vlasništvo nad 34 opće i 22 specijalne bolnice, odnosno županije više ne bi bile vlasnice tih ustanova.
Također bi se ukinuli županijski zavodi za javno zdravstvo, a ostao bi jedino Hrvatski zavod za javno zdravstvo koji bi trebao upravljati s oko 4000 zaposlenika i koordinirati posao. Isto bi se dogodilo i sa Županijskim zavodima za hitnu medicinu, a postojao bi samo krovni Hrvatski zavod.
Liječnici privatnici u domovima zdravlja ubuduće bi morali dežurati u hitnoj medicinskoj skrbi, a i ravnatelji bi od njih mogli tražiti da obavljaju one poslove koje u nekom trenutku traži organizacija rada. Također domovi zdravlja mogli bi imati više od 25 posto svojih ordinacija. Na sve to primjedbi je poprilično.
"Nije dobro rješenje ukidanje županijskih zavoda, ali je i činjenica da HZJZ mora imati mogućnost subordinacije nad županijskim zavodima u nekim slučajevima kao što je pandemija koronavirusa. Valja istaknuti da ti zavodi i više od 50 posto prihoda ostvaruju na tržištu odnosno zarađuju za svoje poslovanje.
U slučaju njihova ukidanja, laboratoriji bi, primjerice, došli u lošu poziciju poglavito u odnosnu na privatnike koji bi preuzeli njihov posao, a onda će biti upitna i kvaliteta rezultata koji se dobivaju poglavito o kvaliteti hrane ili vode”, smatra dr. Dražen Jurković, predsjednik UPUZ-a (Udruga poslodavaca u zdravstvu).
Dodaje da su se županijski zavodi izborili za taj posao na tržištu i da štite javni interes svojim radom. Naglašava da oni moraju zadržati pravnu osobnost, a da se treba naći kompromis kojim bi i HZJZ imao ovlasti nad njima koje trenutno nema.
"Problem bi mogli biti i europski projekti, ali i akreditacije za rad koje su izdane na ime tih zavoda. Osim toga, županije ubuduće neće investirati u te zavode jer neće biti vlasnici, a to su dosad činile", naglašava dr. Jurković.
Drži i da je nejasno zašto ubuduće specijalne bolnice ne bi mogle osnivati lokalna samouprava, već samo država i privatnici.
Stvaranje duga
"Ima vrlo uspješnih specijalnih bolnica, poput Talasoterapije u Opatiji koja je poput hotela s četiri zvjezdice u koju je lokalna samouprava jako puno investirala. Sad se upitno kako će one ubuduće funkcionirati jer one su dijelom na tržištu", kaže dr. Jurković.
Razumnije rješenje od predloženog tražit će se i za hitnu medicinsku pomoć jer nije opravdano da se sve koordinira iz jednog mjesta. Nužna je promjena, kažu, promjena načina rada kako, primjerice, granica županije neće biti i granica za pružanje hitne medicinske intervencije, kao što se to događa. Isto tako, nije dobro ukidanje tih zavoda jer se tako neće postići dobro ukupno upravljanje sustavom.
Za mnoge je upitna centralizacija općih bolnica koje stvaraju 25 posto duga u zdravstvu, a ostatak ide na dušu velikim bolnicama čiji je vlasnik odavno država. Drugim riječima, da vlasništvo određuje gubitaše, te bolnice odavno ne bi imale financijskih problema.
No, navodno je jedan od razloga centralizacije objedinjena javna nabava kojom bi se mogle smanjiti cijene, ali i ujednačiti standard liječenja, te dokinuti neracionalno zapošljavanje i širenje djelatnosti.