Nitko tko je po bilo kojoj osnovi zainteresiran za ovrhe, nije ostao bez ozbiljnih primjedbi na tekst prijedloga novog Ovršnog zakona. U postupku savjetovanja sa zainteresiranom javnošću Ovršni zakon zasigurno je postao rekorder po broju reakcija koje su u posljednjoj fazi rasprave eksplodirale.
Glavne primjedbe na potpuno nov model ovršnog postupka, u kojem bi se zadržali javni bilježnici, ali bi se u postupak uključio i sud, a iznose ih svi zainteresirani, svode se na bojazan da će vraćanje ovrha sudovima proizvesti neefikasnost i zaostatke, a da ovrhe unatoč smanjenju pristojbi ipak neće pojeftiniti. Ključne su primjedbe da se ovim Ovršnim zakonom ne rješava najveći problem vječno blokiranih te da se propušta regulirati rad agencija koje otkupljuju dugove.
Javni bilježnici uz sve procjenjuju da će, kao izravnu posljedicu Zakona, po uredima diljem zemlje morati podijeliti više od 300 otkaza. Također ističu da je prosječni javnobilježnički trošak ovrhe iznosio između 60 i 80 kuna, što je bio minimum za isplativost toga posla. Sadašnji model, prema kojem bi javni bilježnik po ovrsi zaradio 10 kuna, smatraju ponižavajućim i tvrde da s tom naknadom mogu samo gomilati gubitke.
Izostanak rokova
- Uključivanje suda u rješavanje ovrha nije dobro. Predloženi model je napušten prije deset godina i dodijeljen je javnim bilježnicima u rad. Ovrhe se sada rješavaju brzo i efikasno, donošenje ovršnih rješenja mjeri se danima, za državni proračun potpuno besplatno, za ovrhovoditelje brzo i učinkovito, a jedini imaju primjedbe ovršenici jer im dug na naplatu dolazi promptno - kaže Velibor Panjković, javni bilježnik iz Rijeke. Ukazuje na to da sudovi još rješavaju predmete započete po starom zakonu, pa danas donose rješenja za predmete iz 2005. ili 2006. godine, dakle, sa zaostatkom od deset godina.
- Ovršnih je predmeta oko 700.000 godišnje, pa ćemo već za dvije do tri godine doći tamo gdje smo bili prije deset i više godina - kaže Panjković te pita oduzimaju li se bilježnicima ovrhe zato što su efikasni.
Tijekom javnog savjetovanja s primjedbama se javio i Općinski građanski sud u Zagrebu. Sud nije iznio ocjenu o (ne)postizanju svrhe zbog koje se mijenja Ovršni zakon, niti se izravno referirao na pitanje efikasnosti ovršnog postupka u situaciji kada predmet bude “šetao” od ovrhovoditelja na sud, pa sa suda do javnog bilježnika, a onda opet na sud. Nije rekao hoće li to prouzročiti zaostatke na sudovima, no iznio je niz primjedbi na predložene zakonske članke. Sud prigovara na izostanak rokova u kojima se moraju odvijati pojedine radnje u ovršnom postupku te na nedovoljno jasno definiranje uloga aktera u cijelom procesu.
- Ovlasti nisu dovoljno jasno definirane jer se sav rad svodi na javne bilježnike, prema našem nacrtu sud donosi rješenje, sud ubire nagradu i trošak, ali je to posao koji su odradili javni bilježnici i to opet neće zadovoljiti Europu - kaže bilježnik Panjković.
Prema procjeni njegova kolege Mladena Ježeka, javnog bilježnika iz Zagreba, ovršni postupci rješavat će se po novom modelu triput dulje, vjerovnik će dulje čekati naplatu, a dužniku će za to vrijeme teći kamata i on će proći najgore. - Na kraju će se problem neefikasne ovrhe preliti na gospodarstvo - zaključuje Ježek i napominje kako javni bilježnici smatraju da bi trebalo odgoditi donošenje zakona.
Javna bilježnica Željka Maroslavac izražava sumnju da je prijedlog Ovršnog zakona korak prema potpunom izbacivanju javnih bilježnika iz ovrha. Povod takvim razmišljanjima nalazi u činjenici da smo zemlja s velikim brojem sudaca koji će, kada se riješe zaostaci, ostati bez posla. - Kako bi se opravdalo egzistiranje sudaca, uzimat će se posao drugima i davati njima - pribojava se.
Zastoj u radu
Javni bilježnici govore da se opseg njihova posla već godinama smanjuje, a istodobno se broj bilježnika povećava. Uzeli su im, kažu, ovjera ugovora o kupoprodaji motornih vozila te još nekoliko poslova, pa uredi u manjim mjestima bilježe pad prometa od 20 do 30 posto. - Istodobno nam ne daju ono što rade svi bilježnici u Europi i u regiji, a to je nadležnost nad nekretninama, odnosno vođenje postupka od njezine kupoprodaje do uknjižbe - kaže Maroslavac.
Izneseno je puno primjedbi i na ovrhu nad nekretninom. Općinski građanski sud u Zagrebu smatra nerazumno dugim razdoblje od 15. prosinca do 15. veljače u kojem se ne bi mogla provesti ovrha radi iseljenja.
- To je termin koji se kalendarski ne podudara s godišnjim dobom - zimom - kada zbog vremenskih uvjeta ne bi trebalo provoditi iseljenja. Sud uobičajeno ima u vidu vremenske, subjektivne i sve druge okolnosti na koje pazi tijekom provedbe iseljenja kako bi ovrha bila što manje otežavajuća za ovršenika - kažu na sudu i dodaju da se iseljenja ne provode kada je vrlo hladno, kad pada snijeg, prije Božića, Nove godine i Uskrsa, pred kraj školske godine i slično.
- Ako se iseljenja ne bi provodila pet mjeseci u godini, dodajući tome ljetne mjesece, srpanj i kolovoz, došlo bi do velikog zastoja u radu na predmetima te do problema tehničke i organizacijske prirode - upozoravaju suci.
Odvjetnik Mićo Ljubenko smatra da nije dobro ni rješenje da se za iznos do 40.000 kuna ne može provesti ovrha na nekretnini.
- Ponekad je predloženih 40.000 kuna kao donji iznos duga za koji bi se mogla ovršiti nekretnina previše, a ponekad je premalo. Upravo za takve situacije u sustavu je predviđena uloga suca, koji bi individualno našao primjereno rješenje. Pristup u kojem se želi naći iznos koji bi bila ‘crta’ koja bi vrijedila za sve, linija je manjeg otpora, što pokazuje manjak volje da se u to kreće razumom i trudom. Vrlo je široka lepeza statusa u kojima mogu biti ovršenici s dugom od 40.000 kuna i nemoguće je to rješavati univerzalno - kaže Ljubenko.
Odvjetnička komora također smatra da će po novom zakonu doći do usporavanja i poskupljivanja ovrhe jer nije moguće da složenija ovrha bude brža i jeftinija.
Odvjetnik Ljubenko ukazuje na to da se ovim zakonom ne rješava problem vječnih dužnika. Pritom navodi da je Odvjetnička komora ponudila rješenje. - Predložila je da se obrnutim redoslijedom naplaćuje tražbina, da se ne naplaćuje najprije kamata pa glavnica. Samo kada bi se okrenuo taj redoslijed, što se može bez izmjena Zakona o parničnom postupku, došli bismo do efekta koji bi u konačnici išao naruku i samim ovrhovoditeljima - tvrdi Ljubenko.
Razuman razmjer
Upozorava da takozvani vječno blokirani građani generiraju velik volumen ovrhe. U Sloveniji, koju Ministarstvo pravosuđa uzima kao uzor, godišnje ima 150.000 ovrha, a u Hrvatskoj ih je oko 700.000. Razuman bi razmjer, kaže, bio da u Hrvatskoj imamo 300.000 ovrha.
- Moramo postaviti pitanje koje je važnije od Ovršnog zakona - zašto mi u Hrvatskoj produciramo dvostruko više ovrha nego što je realno u odnosu na Sloveniju ili bilo koju drugu, s nama usporedivu zemlju. Glavni je razlog toga tipičan model u kojem smo velik broj ljudi zarobili u vječne ovrhe i takvi svjesno prestaju podmirivati obaveze. Zbog toga što ih prestaju plaćati, generiraju nove ovrhe i cijeli problem ide dalje - smatra Ljubenko.
Odvjetnička je komora predložila i novi model alternativne ponude po kojem bi se u startu postupka ovrhe mogli platiti samo glavnica i prvi trošak bez kamate, čime bi se zatvorio cijeli dug. - Do sada smo imali ovrhe koje nisu pokazivale iznos kamate, tako da dužnik nije niti mogao sam platiti točan ukupni dug. Brisanje kamate uz nužni trošak ovrhe je fer i prema urednim platišama i prema onima koji se zateknu u ovrsi - kaže Ljubenko.
Ako suci, bilježnici i odvjetnici kažu da će novi sustav teško funkcionirati, a upravo će ga oni primjenjivati, zaključuje da bi Ministarstvo pravosuđa trebalo još jednom sve razmotriti. - Ne treba silom gurati novi model u Sabor, a onda za godinu, dvije vidjeti da smo zagušili sudove i sve usporili - ističe Ljubenko.
Odvjetnici: Moramo znati tko su te agencije i koliki im je kapital
Poseban problem odvjetnik Mićo Ljubenko vidi u agencijama za otkup potraživanja, koje, naglašava, treba razlikovati od agencija za naplatu potraživanja koje se bave nazivanjem da bi za starog vjerovnika podsjetile da treba platiti dug.
- Pitanje se postavlja u odnosu na agencije koje otkupljuju dug. Njih je vrlo mali broj. Međutim, one su otkupile gotovo cijeli portfelj od bankarskog sektora koji je dosad bio u ovrhama, a iznosi više od 25 milijardi kuna. Kada se u gospodarstvu 25 milijardi kuna prelije iz jednog sektora u drugi ili iz jednih ruku u druge, svakako je potrebna određena regulacija - kaže Ljubenko i navodi da u protivnom može doći do efekata kakvi su viđeni u slučaju Agrokor, kada su svi zanemarivali činjenicu da postoji paralelno financiranje.
Nitko za sada ne osporava agencijama pravo da to rade. Ali u tome, kaže, moraju postojati transparentni okviri i bilo bi poželjno da se to regulira u duhu regulacije faktoringa. Poželjan je nadzor nad subjektima koji u rukama drže milijarde kuna.
- Ne znamo kakvi će sutra biti efekti otkupa duga, kako će se agencije ponašati prema građanima s hipotekarnim kreditima koje su otkupili. Možemo doći u situaciju da agencije sutra počnu provoditi prikriveno bankarsko poslovanje - upozorava Ljubenko. Agencije bi uskoro u svojim rukama, upozorava, mogle držati glavninu svih ovrha u poziciji ovrhovoditelja. To, kaže, ne bi bilo neočekivano. Ni banke, ni teleoperateri, ni komunalna poduzeća neće imati interes da u svoje ime vode ovrhe.
Dodaje da Ministarstvo pravosuđa još nije do kraja shvatilo to pitanje. Zato u Ministarstvu, nastavlja, nije bilo jasno zašto im se nijedan teleoperater nije odazvao na okrugli stol o Ovršnom zakonu.
- Nijedan se nije odazvao zato što već neko vrijeme sustavno svoja potraživanja prodaju agencijama, pa njima Ovršni zakon više nije relevantan - sebe ne vide kao ovrhovoditelje. To se već dogodilo s bankama, a zadnji korak toga trebala bi biti komunalna poduzeća. Kada i ona prodaju svoja potraživanja agencijama, moći ćemo reći da su agencije preuzele više od 90 posto svih potraživanja koja će se sutra naplaćivati u ovrhama - rekao je Ljubenko.
Stoga, ističe, moramo znati tko su te agencije i koliki je njihov kapital. - Danas imamo agencije za koje ne znamo što su, kako namjeravaju upravljati dugom koji su otkupile, kane li ga i dalje prenositi na takozvane lešinarske fondove i u kojem smjeru to sve ide. Posebnu problematiku čini sadašnji sustav, koji definira da se u ovrsi uvijek prikaže zadnji novi vjerovnik. Tu dolazi do nesporazuma zato što dužnik u ovrsi ne može raspoznati iz čega proizlazi dug jer ne vidi izvornog vjerovnika, poput tvrtke za parking ili teleoperatera, nego dobiva podatke iz kojih ne može razumjeti odakle potječe dug - upozorava Ljubenko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....