Mladi ukrajinski jedriličari, njih 22 s trenerima, koji su se u vrijeme napada Rusije na Ukrajinu zatekli u Splitu, zahvalni su svojim domaćinima na pomoći, ali su zabrinuti za svoje obitelji, posebno za one koji su ostali u Mariupolju.
Jurij Žukalin, jedan od trenera, danima nije mogao saznati što je s njegovom suprugom i šestogodišnjim sinom, no sad je napokon odahnuo. Poslije dugih dvadesetak dana neizvjesnosti, bez kontakta, dobio je vijest: u petak navečer njegova supruga i dijete izašli su u koloni izbjeglica iz razorenog Mariupolja i krenuli na zapad prema Lavovu.
- Prvih nekoliko dana napada razgovarao sam sa suprugom, ona je bila izbezumljena od brige kako će se izvući s našim sinom, opisivala mi je taj užas koji se događa, a ja nisam mogao pomoći. Više nemam kontakta… Ma milijun puta sam pokušavao nazvati suprugu, susjede, prijatelje, nitko se ne javlja - govorio nam je u četvrtak Žukalin izvan sebe od straha.
Sad kad zna da su mu žena i sin izašli iz opkoljenoga grada, laknulo mu je. Mnogi, međutim, još nisu na sigurnom.
- Nas smo još petorica iz Mariupolja - rekao je 22-godišnji jedriličar, student završne godine Kineziološkog fakulteta u tom gradu, i dodao: "Patimo zajedno, mene muči neizvjesnost jesu li mi roditelji živi. Proživljavam traumu zajedno sa svojim kolegama".
Mladi jedriličari dobili su poruke iz domovine da se ne vraćaju, da ostanu na sigurnome, tako da će oni, prema planovima predsjednika jedriličarskog kluba Split, Marka Bertolina, nastupati na regatama kao članovi kluba pod ukrajinskom zastavom.
- Toliko su kvalitetni, dobri, mladi ljudi da smo ih prihvatili baš kao svoje. Oni su u hotelu Štacija u Kaštel Lukšiću do kraja mjeseca, svakako ih želimo smjestiti u hotel Zagreb, gdje se već nalazi grupa mladih nogometaša Šahtara - rekao je.
