SUMNJIVE ISPLATE Sami sebi dali 150.000 kuna za uspješan rad u firmi koja ne radi ništa!

Kako se troši novac, i to gomila novca, u državi kojoj za sreću i bezbrižnost upravo novca najviše nedostaje, najbolji je pokazatelj Regionalni centar čistog okoliša d.o.o. Split. Trgovačko je to društvo u vlasništvu svog osnivača, Splitsko-dalmatinske županije, koje postoji još od 2005. godine i koje od tada puževim korakom juri prema samo jednom cilju - otvaranju Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici.

Sigurno ste čuli za Lećevicu, općinicu u srednjodalmatinskom zaleđu? Ako ništa, čuvena je po smeću. E, nećemo splitsko smeće, e hoćete, e nećemo, e, rekli smo vam da hoćete, i tako već godinama, htjela ne htjela, Lećevica puni stranice Slobodne Dalmacije . A Centra za gospodarenje nema. Zapravo, nema u toj priči oko zbrinjavanja otpada - da ne kažemo paljenja smeća - ničega. Osim novca. Gomile novca.

O gomili novca usutog u Regionalni centar čistog okoliša svoje su ovih dana rekli i državni revizori. U friško objavljenom izvješću stoji kako je to društvo od 2010. do 2012. godine poslovalo bez ikakve svrhe i smisla. Navodi se tako da društvo nema donesen dugoročan plan razvoja kojim bi se definirali strateški ciljevi poslovanja, ne postoji ni usporedba zaposlenika po opisu posla koji rade, a nije pronađena ni jedna jedina kuna koju je društvo samostalno zaradilo.

Opstanak Centra svojim izdašnim uplatama omogućuje Županija splitsko-dalmatinska, pa je tako Centar od 2009., kada je i formalno počeo s radom, do listopada 2013. godine od svog osnivača dobio 10.627.041 kunu. Unatoč tome, društvo je, piše u reviziji, čitavo vrijeme poslovalo s gubitkom, pa je tako minus u blagajni na zadnji dan 2012. godine iznosio 2.067.131 kunu.

E, sad, ako se pitate, a sigurno se pitate, gdje je otišao sav taj novac, došli ste na svoje. Novac - treba li ponavljati da je riječ o milijunima - potrošen je na, citiramo izvješće revizije, “plaće zaposlenih, nabavu službenog automobila i uredske opreme, te materijalne rashode”.

Da budemo još precizniji: godišnje na plaće sedam zaposlenika Centra ode više od milijun kuna. Najviša plaća u 2012. godini iznosila je 16.520 kuna, a najniža 5977 kuna. Bogovski prosjek. Ali, ima još: četvero zaposlenika tijekom tri godine obuhvaćane revizijom nagrađeno je uz plaću i stimulacijom, odnosno, kako je to službeno knjiženo, novčanim dodatkom za uspješnost u radu. Ukupno: 144.000 kuna, piše Slobodna Dalmacija.

To što se vi sada čudite ništa je prema čuđenju revizora koji su nakon ovog saznanja zapisali kako im nije jasno na osnovu čega je četvorka dobivala stimulacije. Poglavito jer Regionalni centar čistog okoliša d.o.o. Split, kako se doslovno u reviziji navodi, nije postigao planiranu svrhu osnivanja. Prevedeno na jezik običnog čovjeka, koji rinta od prvog do prvog i moli Boga da dobije ikakvu plaću: djelatnici Centra dobili su stimulacije za uspješan rad u firmi koja ne radi ništa.

E, ali ni to nije sve! Isti taj Centar - koji, dakle, nema svog novca i živi isključivo od onoga što mu dade Županija - još je 2009. godine posudio 1.100.000 kuna Općini Lećevica. Novac je pozajmljen bez znanja Nadzornog odobra, a Lećevici ga je pozajmio tadašnji ravnatelj Centra Ante Baran. Koji je istovremeno i načelnik općine. Sam se, dakle, sa sobom prilikom svečanog potpisivanja pozajmice rukovao.

Na koncu treba biti pošten pa reći da je dobar dio od ove gomile novca otišao i na izradu dokumentacije koja je trebala pripremiti put za otvaranje “spalionice”. S dva ponuditelja zaključeni su ugovori ukupne vrijednosti 8.400.000 kuna. Do sada im je Centar isplatio 3.900.000 kuna.

Dokumentacija je predana nadležnim tijelima i sva su redom, od hrvatskih do europskih, zaključila da je nevaljala i, ovakva kakva je, neiskoristiva. Čitava je stvar završila na sudu. Na tužbu se išlo protutužbom, pa je sklopljena nagodba. No, do danas ni ona nije popravila dokumentaciju. Kakva je bila, nepotpuna, takva je i ostala.