Sulejman Tihić: Želimo da ceste i elektrane u BiH gradi Hrvatska

Sulejman Tihić predsjednik je najveće bošnjačke stranke, Stranke demokratske akcije. Na čelo SDA došao je 2001., kad se Alija Izetbegović, dvije godine prije smrti, povukao iz aktivne politike.

U posljednjih nekoliko godina, dok u BiH eskalira nacionalistička retorika, Tihić uživa ugled pomirljivog, umjerenog političara koji se ne povodi za dnevnopolitičkim strastima. Istodobno je baš zbog toga izložen napadima kao izdajnik bošnjačkih nacionalnih interesa. Tihićev SDA i danas je vladajući na državnoj i federalnoj razini, ali je na prošlim izborima u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH izgubio od Harisa Silajdžića, lidera male Stranke za BiH. Idući izbori su u listopadu, a prljava kampanja već je počela.

Prošlog tjedna u Zagrebu ste se sastali s premijerkom Jadrankom Kosor. O čemu ste razgovarali?

- Razgovarali smo o našim stranačkim odnosima i odnosima dviju zemalja. Govorili smo i o problemima. Iznijeli smo ideju stvaranja posebnih odnosa između dviju država, uz mogućnost da se u to uključi i Srbija. To bi značilo napredak u odnosu na Daytonski sporazum koji je predviđao posebne odnose ne između država, nego entiteta.

Govorili smo i o mogućnosti suradnje u zajedničkim projektima, poput gradnje infrastrukture u Bosni i Hercegovini, gradnji cesta i elektrana. Tu Hrvatska ima veliko iskustvo i kapacitete koje mi nemamo. Zajedno bismo mogli iskoristiti fondove EU u gradnji plovnog puta tokom Save i zajedničkog nastupa prema trećim tržištima.

Koji su to problemi koji opterećuju odnose dviju država?

- Nismo potpisali ili ratificirali sporazume koji se tiču Luke Ploče, imovinsko-pravnih odnosa i granica.

U dva mandata na čelu Hrvatske bio je Stjepan Mesić, kojeg se doživljavalo kao velikog prijatelja BiH. Zašto onda nijedan od tih važnih sporazuma nije potpisan?

Odgovornost zašto su sva ta pitanja ostala neriješena možemo podijeliti na obje strane.

U vezi s imovinsko-pravnim odnosima veća je odgovornost na strani BiH, zbog blokade Republike Srpske koja je uvjetovala potpisivanje toga sporazuma vraćanjem stanarskih prava Srbima izbjeglima iz Hrvatske. Glavni je problem što se o tome premalo razgovara. Hrvatska i Slovenija iskazale su spremnost da riješe pitanje granica i ne vidim zašto ne bismo i mi.

Što je BiH danas: nefunkcionalna država na granici raspada ili buduća članica EU koja postupno rješava svoje probleme?

- Prvo moram reći da se BiH ne može raspasti niti se može podijeliti. No, jest nefunkcionalna: iskorišteni su svi kapaciteti daytonskog Ustava, on je sad kočnica daljnjega razvoja i integracije, kako unutrašnje, tako i one s EU. Dayton je iscrpio svoje mogućnosti. Na razini BiH 57 novih institucija osnovano je nakon Daytona, državna vlada sada umjesto tri ima 10 ministarstava. Ali mogućnosti Daytona su iskorištene i on je sada smetnja.

Kakvi su odnosi Srbije i Bosne?

- Nažalost, u posljednje četiri godine nije bilo ni jednog službenog susreta članova Predsjedništva BiH s predsjednikom Srbije.

Zar Tadić nije bio u BiH?

- Bio je dok sam još ja bio član Predsjedništva BiH, do 2006., bio je u Srebrenici 2005. No, nakon toga odnosi BiH i Srbije sveli su se na odnose Srbije i entiteta Republike Srpske. Imamo zastoj.

Zašto? Zar Tadić ne ističe nepodijeljenu podršku cjelovitosti BiH?

- Za takvo stanje imamo također podijeljenu odgovornost. Sa strane Srbije važno je usvajanje Deklaracije o Srebrenici, važne su izjave Tadića da neće priznati bilo kakav referendum koji znači podjelu BiH, čime je poslao jasnu poruku Srbima, važna je njegova izjava da je nacionalni interes Srbije cjelovita BiH. Tadić je u posljednje vrijeme dao dosta pozitivnih izjava i uklonio neke prepreke koje su kod nekih političara u BiH postojale za nastavak suradnje. Sada svi trebamo činiti sve da bismo nadoknadili izgubljeno.

Od Tadića se očekivala snažna isprika. Predsjednik Ivo Josipović iskoristio je prvi posjet BiH za sličnu snažnu poruku. Koliko takve isprike pomažu razvoju odnosa?

- Tadić se još 2005. ovdje ispričao, išao je u Srebrenicu, sad su usvojili Deklaraciju o Srebrenici. Trebamo napustiti politike prošlosti i više se okrenuti sadašnjosti i budućnosti. Zbog takve poruke bio sam osuđivan u javnosti. Prošlošću se trebaju baviti sudovi i tužiteljstva.

Prošlost izaziva sukobe jer na nju svaka strana drukčije gleda, svi smo pristrani. Sam sam prošao pet logora, od Bosanskog Šamca, Brčkog, Bijeljine i Batajnice do Sremske Mitrovice, gdje sam tri mjeseca bio zatvoren s Vukovarcima, ali ne želim živjeti u prošlosti ni okrivljavati jedan narod zbog onoga što sam prošao. Krivi su pojedinci i njima treba suditi.