‘Sudska odluka da je Ministarstvo dužno 3 milijuna eura za namještaj je donesena u svega 22 dana, to se ne pamti!‘

Predsjednički kandidat Dragan Primorac oglasio se putem priopćenja povodom objave informacija iz pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda donesenoj u ožujku ove godine, koju je danas objavio Jutarnji list, po kojoj je zbog preuređenja i namještanja unajmljene zgrade Ministarstva obrazovanja na Sveticama 2008. mimo postupka javne nabave naručio upravo on, te je zbog toga Ministarstvo privatnoj tvrtki Svetice-Centar iz Splita isplatilo nešto više od tri milijuna eura.

U priopćenju Primorac tvrdi da u Ministarstvu znanosti i obrazovanja ne postoji teretana ili fitness klub niti je takvo nešto ikada postojalo. Ne postoji niti luksuzni namještaj, niti luksuzno opremljeni kabineti pomoćnika.

U priopćenju Primorac dalje kaže:

- Gospođo Kekin, u Ministarstvu ne postoje niti “fitness centri, niti walk in ormari”. Koji je cilj informacija o teretani je jasno iz izjava kandidatkinje Možemo na predsjedničkim izborima Ivane Kekin koja je odmah po objavljenom članku izjavila “Gdje je javni interes u izgradnji fitness centra i walk-in ormara za Primorca?”. Gospođo Kekin, promašili ste i gol i igralište, ne postoje niti “fitness centri niti walk in ormari”. Onda u nastavku spominjete HZZO i privatnu bolnicu. Gospođo Kekin, bolnica koju spominjete u 2023 godine je od ukupnih prihoda imala svega 2.8% od poslovanja s HZZO-m. Nije li Vam neugodno što s neprovjerenim informacijama izlazite u javnost?

Primorac i šest ministara nakon njega zajedno s DORH-om je branilo interese Hrvatske i nije pristalo na ucjene.

Ministarstvo je dobilo presudu u prvom stupnju

Tijekom početka mandata prof.dr. Dragana Primorca na dužnost ministra znanosti, obrazovanja i športa, (po prvi put objedinjeno Ministarstvo) je imalo sjedišta na pet lokacija u različitim dijelovima grada Zagreba i zbog nemogućnosti funkcioniranja Ministarstva, ali i Agencije za znanost i obrazovanje kao i Agencije za odgoj i obrazovanje, bilo je nužno pronaći adekvatnu lokaciju za oko 500 zaposlenika.

Iako navedene institucije (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Agencija za znanost i visoko obrazovanje te Agencija za odgoj i obrazovanje) nisu imale nikakvu obvezu (Sukladno zakonu o javnoj nabavi NN 110/97 I 125/08) provoditi javno nadmetanje, s obzirom na to da je u članku 5. stavak 1., podstavak 5. propisano izuzeće od primjene navedenog zakona (postupak provođenja javne nabave), u slučaju stjecanja, zakupa ili najma postojećih građevina, odlučeno je da se objavi Javni poziv za prikupljanje ponuda za najam prostora.

Primorac u priopćenju ističe da su se na Javni poziv javile dvije institucije, a odabrana je najpovoljnija ponuda (Svetice Centar d.o.o. za graditeljstvo, Split, Gundulićeva 26), s obzirom na to da druga tvrtka nije zadovoljavala minimalnu kvadraturu te je uz to bila i skuplja. Sukladno tome, Vlada je 2. svibnja 2008. godine donijela Odluku za preuzimanje obveza na teret sredstava državnog proračuna RH na razdoblje od 2009. do 2012., za najam navedenog poslovnog prostora za potrebe Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te Agencije za znanost i visoko obrazovanje te Agencije za odgoj i obrazovanje. Istodobno u Elektroničkom oglasniku javne nabave br: N-30-V-108953-060508, sukladno članku 5. Stavak 1., točka 6, Zakona o javnoj nabavi (NN 110/07) obavljena je obavijest kojom se utvrđuje izuzeće od primjene Zakona o javnoj nabavi.

Selidbom na novu lokaciju, oslobodilo se svih pet prostora koje je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa koristilo, a u jedan od njih useljava i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

Ministarstvo nije imalo nikakve obveze prema tužitelju

- Iskazi svih vodećih osoba Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (pa takav je i moj) nedvosmisleno navode da su Svetice Centar d.o.o. za graditeljstvo, Split, Gundulićeva 26, pristale na prilagodbu i opremanje prostora prije našeg useljavanja, kaže Primorac.

Iako je tužitelj (Svetice Centar d.o.o. za graditeljstvo, Split, Gundulićeva 26) navodio da je zbog hitnosti postupka postojala nemogućnost provedbe javnog natječaja, tijekom rasprave na Trgovačkom sudu je utvrđeno da je Ministarstvo provelo Javni poziv (iako zakonski nije trebalo), čime se pobila tužiteljeva tvrdnja.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je uz sve navedeno i službeno poslalo dopis DORH-u (koji je zastupao interese Republike Hrvatske), te nedvosmisleno potvrdilo da se tužitelj prije useljenja obvezao u zakup dati poslovni prostor usklađen potrebama Ministarstva. Takav iskaz na sudu je dao i prof.dr. Primorac. Uz to, u niti jednom dokumentu ili Ugovoru između Ministarstva i tužitelja nije navedeno postojanje bilo kakve obveze Ministarstva prema tužitelju, dodaje se u priopćenju Dragana Primorca.

Sve osobe Ministarstva koje su bile uključene u proces, uključujući i prof.dr. Primorca, čvrsto su branile istinom interes Republike Hrvatske (Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta) stalno su i utemeljeno osporavale postojanje bilo kakvih obveza Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta prema tužitelju. Sve to je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta tijekom nekoliko službenih korespondencija s DORH-om, eksplicitno navodilo. Osim toga, Ministarstvo je sve račune vezano uz opremanja zgrade koje je dobilo od tužitelja vratilo tužitelju uz obrazloženje da Ministarstvo prema njemu nema nikakve obveze.

Uvjet za useljavanje Ministarstva je bio funkcionalna i opremljena zgrada

Tijekom ročišta 15. rujna 2016. godine, prof. Primorac je istaknuo tužitelju sljedeće (prije ulaska u prostor): da ne postoji mehanizam kojim bi Ministarstvo moglo financirati preinake te građevinske radove na privatnom objektu koji nije u vlasništvu države. Tada je istaknuo da se zbog svega navedenog treba predati potpuno funkcionalni prostor kako bi mogli započeti s radom i nakon toga više nije bio u kontaktu s tužiteljem. Isto tako prof.dr. Primorac je na sudu istaknuo da Ministarstvo nikada ne bi sklopilo ugovor i ušlo u prostor da tužitelj nije prihvatio uvjete Ministarstva.

Važno je istaknuti da je nakon mandata prof.dr. Primorca čak šestero ministara vodilo Ministarstvo i svi su imali identičan stav: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nema nikakve obveze prema tužitelju, dakle svi su osporavali postojanje bilo kakve obveze prema tužitelju.

Ministarstvo je dobilo presudu u prvom stupnju

Zbog svega navedenoga presuda u prvom stupnju (Trgovački sud u Zagrebu) je objavljena 11. prosinca 2019. godine i bila je nedvosmisleno u korist Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

Na odluku presude u prvom stupnju tužitelj se žali 19. prosinca 2019. DORH je nastavio zastupanje Ministarstva (Republike Hrvatske), Visoki trgovački sud zaprima žalbu 4. veljače 2020., te ukida presudu 7. rujna 2021. Dana 8. listopada 2012. spis se vraća na ponovni postupak te se 19. siječnja 2024. objavljuje presuda.

2. veljače 2024. godine DORH ulaže žalbu na presudu, 6. veljače 2024. Trgovački sud dostavlja žalbu na odgovor DORH-a, a 23. veljače 2024. Trgovački sud šalje predmet Visokom trgovačkom sudu, a sutkinja Sanja Roginić 26. veljače 2024. godine dobiva predmet.

Na iznenađenje svih (iako tuženik nije podastro nikakve nove dokaze) sutkinja Sanja Roginić 20. ožujka 2024. godine (svega 22 dana nakon dobivanja spisa) donosi odluku kojom djelomično potvrđuje, a djelomično preinačuje odluku Trgovačkog suda. Ova sudska odluka je paradoksalna jer je donesena svega u 22 dana, što se ne pamti na Visokom trgovačkom sudu iako su sve činjenice govorile u prilog Ministarstvu koje je štitilo interese Republike Hrvatske. I dalje svi dionici nedvojbeno tvrde da tuženik nema prava na povrat sredstava, te će oni kao i prof.dr. Primorac biti Ministarstvu na raspolaganju kao svjedoci, bude li se Ministarstvo odlučilo žaliti na apsurdnu odluku Visokog trgovačkog suda, ističe se u priopćenju Dragana Primorca.