Za smrt dvoipolgododišnje djevojčice Nikoll koja je skupa sa svojim roditeljima bila pod nadzorom novogradiškog Centra za socijalnu skrb, kako sada stvari stoje, nitko nije odgovoran.
Nikoll je umrla nasilnom smrću, po svemu sudeći, utukla ju je vlastita majka. Mnogo je znakova zvonilo na uzbunu; da djevojčica otrgnuta iz udomiteljske nije dobro u svojoj biološkoj obitelji, na što je stručnjake centra upozoravala i djetetova baka, majka je sama dolazila po pomoć, vidjeli su da je dijete u regresiji, a dan prije no što će biti ubijena povraćala je u CZSS, ali unatoč tome nisu donijete mjere koje bi malu Nikoll ostavile na životu. Hrvatska psihološka komora svejedno je nakon izvanrednog stručnog nadzora zbog ubojstva Nikoll zaključila da su psihologinje radile po standardima.
Nalaz Komore socijalnih radnika još nije gotov. Ali, već su rekli da "nisu uočene veće greške" pa ni od njih ne treba očekivati ništa drugo osim vijesti da su radili u skladu s pravilima struke. Time će de facto svaka odgovornost sustava i konkretnih osoba koje su radile na slučaju nesretne curice biti odbačena, a sama smrt u arhivi Ministarstva socijalne skrbi ostati zabilježena - sasvim u skladu sa standardima. Takav rasplet izaziva zgražanje velikog dijela javnosti.
Uz respekt prema teškim uvjetima rada zaposlenika u CZSS psihologinja Mirjana Nazor smatra da to nije i ne može biti razlog tragičnog epiloga ove tužne priče.
Površnost i neprofesionalnost
- Činjenica da je majka ubila vlastito dijete, ali je i činjenica da su joj mnogi pri tome pomagali iako toga možda nisu bili svjesni. U Novoj Gradiški se, nažalost, nije dogodilo nikakvo čudo, samo je na površinu isplivala površnost i neprofesionalnost. - ocjenjuje ona.
Sanja Sarnavka, borkinja za ljudska prava, kaže da je takav nalaz strašan:
- Kad ovako umre dijete zdrav razum nalaže da se utvrdi odgovornost. Ako su to ispravni standardi, ako su ih se psihologinje doista i pridržavale, ako je sve bilo u redu, a dijete je unatoč tog 'reda' ipak ubijeno, onda im ti standardi ne valjaju! Ovakav nalaz traži da se hitno mijenjaju standardi jer su očito truli!
- Utvrđeno je kako su psihologinje obavljale poslove psihologa u CZSS u skladu sa Standardima rada psihologa u socijalnoj skrbi i donesenim mjerama Centra za socijalnu skrb - priopćila je HPK koja je stručni nadzor provela nad dvije psihologinje u CZSS-u. Jedna psihologinja je bila voditeljica Mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djeci, a druga je na mjestu psihologa.
- Obje psihologinje su pokušale ublažiti teškoće u prilagodbi uvjetovane gubitkom privrženog odnosa s udomiteljima i u tom smislu nailazile na suradljivost roditelja i udomiteljske obitelji - naveli su.
Psihologinja koja je bila voditeljica Mjere "u tom smislu nije obavljala psihološku djelatnost tj. poslove psihologa u sustavu socijalne skrbi". Dodaju i da je "nastojala svojim stručnim kompetencijama i dugogodišnjim iskustvom u radu u socijalnoj skrbi doprinijeti kvaliteti odluka koje je donosio stručni tim.
Druga psihologinja, kažu dalje, pružala je stručno utemeljene informacije o ponašanju preminule djevojčice i ostale djece u obitelji, te je upozorila na promjene u ponašanju koje su bile očekivane kao posljedica separacije od udomitelja s kojima je dijete uspostavilo privrženost u ranom razdoblju, koja je otežala prilagodbu u primarnoj obitelji.
- Nalaz Komore je krajnje birokratska formulacija koja ne znači ništa konkretno osim, naravno, da je sve u redu, samo je Nikoll mrtva - naglašava psihijatrica i psihoterapeutkinja Suzana Večerić i zaključuje da je iz njega nemoguće išta saznati.
Birokratski jezik za osudu
Sarnavka napominje da već i sam dehumanizirani, birokratski jezik kojim se HPK obraća javnosti o ovako delikatnom slučaju, zaslužuje osudu zato što je i nerazumljiv i neempatičan.
Otima se logici, pojašnjava, dio o "ublažavanju teškoća u prilagodbi uvjetovanih gubitkom privrženog odnosa s udomiteljima pa su u tom smislu psihologinje nailazile na suradljivost roditelja i udomiteljske obitelji”. Što su htjeli reći?, pita Sarnavka: "roditelje su dobili na suradnju, a ta je suradljivost rezultirala smrću djeteta?!"
Nazor upozorava na odgovore koje je javnost trebala dobiti u ovom slučaju, a nije - i te odgovore vidi kao abecedu u djelovanju centara. Nije joj jasno tko je i zašto utvrdio promjenu sposobnosti roditelja: "Roditelji umrle djevojčice bili su nedovoljno kompetentni za svoju ulogu u vrijeme kada se Nikoll rodila te je zbog toga dana u udomiteljsku obitelj. Kako se dogodio taj nevjerojatni obrat? Dok su imali jedno dijete, nisu uspjeli funkcionriati kao roditelji, a prije približno pola godine, valjda potezom nečijeg čarobnog štapića, postaju sposobni brinuti se o čak troje djece."
Nije joj jasno tko je, po kakvim kriterijima, odlučio da se curica vrati u biološku obitelj: korisnici prava ili Centar? "To su očito bili korisnici, jer je odluka donesena u skladu s njihovom željom. A ona je, čini se, bila motivirana njihovom materijalnom situacijom. Nisu se baš zaželjeli svog djeteta, već im je trebao dječji dodatak. I Centar im je uslišio molbu!? Je li moguće da je to zaista bilo tako?!"
Diskutabilna i opasna odluka
Nazor smatra da kad je već donesena toliko diskutabilna i opasna odluka o vraćanju Nikoll onda je trebalo odrediti i kontinuirano profesionalno praćenje. "Potpuno je zanemarena činjenica da su biološki roditelji maloj Nikoll bili potpuni stranci, kao i ona njima. Roditelji nisu mogli ostvariti emocionalnu povezanost s djetetom. Centar je i dijete i roditelje doveo u psihološki vrlo traumatizirajuću situaciju. Prisiljeni su bili živjeti zajedno, bez stalnog nadzora i pomoći kako postepeno izgraditi kakvu takvu emocionalnu povezanost. Djevojčica je sigurno silno patila jer se našla u zastrašujućoj situaciji. Istrgnuta iz ruku koje su grlile, koje su se igrale s njom, koje su je štitile od nevolja. Zbog toga joj je bila neophodno nužna psihološka pomoć. Ali ne jednom u deset dana, a možda još rjeđe, ili čak nikada. Ako se ta pomoć nije mogla osigurati, dijete nije smjelo biti vraćeno biološkim roditeljima", tumači Nazor i naglašava da je pomoć trebala i majci: "Ako je i pokušavala uspostaviti kontakt sa kćerkicom nailazila je sigurno na otpor. Početi graditi odnos privrženosti u trećoj godini života zahtjevan je posao koji iziskuje strpljenje, ali i neka znanja. I majka (vjerojatno i otac) i kći su se našle u situaciji koja je bila frustrirajuća, opterećujuća, možda nepodnošljiva. Svima je pomoć trebala gotovo svakodnevno. Ali, koliko sam shvatila ta je pomoć izostala. Možda majka pomoć nije željela, možda nije bila svjesna da joj je pomoć neophodna, ali to je potpuno nevažno. Djelatnici Centra su morali znati što je u takvoj situaciji neophodno potrebno", zaključuje.
Sanja Sarnavka kaže da je slučaj male Nikoll duboko uznemirujući kao i zaključak da je sve je odrađeno po standardima:
- Predstavnica socijalnih radnika već je natuknula da nisu uočene veće greške. Što bi se tek dogodilo da se nije izbjegnulo veće?! Možda bi djevojčica bila dvaput ubijena.