Stožer i restriktivne mjere: Što je ostalo od Ustava Republike Hrvatske na njegovu 30. obljetnicu?

Prošlo je 30 godina od Božićnog ustava kojim su udareni temelji moderne hrvatske države, ustrojene kao demokratske republike u kojoj su najveće vrednote sloboda, jednakost, ravnopravnost...

Lijepa okrugla obljetnica temeljnog državnog akta došla je u vremenu kada su njegove najvrjednije postavke ozbiljno ugrožene, kada se svakodnevno suspendiraju ustavna prava, a jedini koji ih mogu i trebaju zaštititi otišli su na godišnji odmor.

Ustavni sud je jedini koji, kako je to kazala predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, Sanja Barić, može prosuđivati ustavnost odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite. Potom je, pažljivo birajući riječi, dodala da su mnoge odluke Stožera dvojbene s pozicije Ustava.

No, Ustavni sud se ne oglašava, a oni koji su mu se obraćali početkom godine, poučeni iskustvom, sada šute.

Proljetos, kada smo bili u potpunom lockdownu, na Ustavni sud je stigao niz prijedloga za ocjenu ustavnosti odluka prema kojima smo bili u karanteni. Čuvari Ustava nisu ih rješavali u vremenu dok su bile na snazi, nego poslije kada je sve prošlo (što po pitanju odgovornosti upravo traži predsjednik Sabora Gordan Jandroković) i zaključili da su odluke Stožera bile na mjestu.

Na proljeće smo bili u potpunoj karanteni i imali veća ograničenja ustavnih prava nego sada, ali je bilo manje povreda ustavnih normi. Kako? Zemlja se zbog pandemije covida-19 našla u izvanrednom stanju, što je bio razlog za aktivaciju članka 16 Ustava. Članak kaže da se slobode i prava mogu ograničiti zakonom samo da bi se zaštitili slobode i prava drugih, te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Oporba od tada traži aktivaciju članka 17 Ustava koji Saboru daje glavnu ulogu u izvanrednom stanju, ali to je drugo pitanje.

Poanta je u stavku 2 članka 16 Ustava koji kaže da svako ograničenje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Načelo razmjernosti je sveto pravilo kojega se treba držati pri zadiranju u ustavna prava, ali se sustavno i grubo zanemaruje, što je vidljivo u gotovo svakoj odluci Stožera. Uzmimo, recimo, zatvaranje kafića i restorana. Na proljeće je sve bilo zatvoreno jer se o virusu nije znalo gotovo ništa i svi su, pa tako i mi, zatvorili sve što se moglo da bi se obranili. Tada je to bilo opravdano i jednako je vrijedilo za sve.

A je li prije mjesec dana bilo opravdano zatvaranje kafića, restorana i sportskih klubova? Jeste, ako su to bila žarišta iz kojih se širila zaraza. Međutim, Stožer ih je zatvorio i potom priznao da nisu identificirani kao žarišta zaraze!?

Idemo dalje. Članak 49 Ustava o poduzetničkoj i tržišnoj slobodi kaže da država svima osigurava jednak pravni položaj na tržištu. Ako je tako, zašto onda restorani smiju prodavati kavu, a kafići ne smiju? Zašto restorani smiju kuhati i prodavati kobasice i vino, ali se to ne smije u adventskim kućicama? Jesu li ovi ugostitelji ravnopravni na tržištu?

Uzmimo zadnje odluke. Zabranjeno je kretanje između granica županija od 23. prosinca do 8. siječnja 2021. godine. Zabrana vrijedi i za one koji su preboljeli covid-19. Zašto? Ravnatelj HZJZ-a i član Stožera Krunoslav Capak kaže da ne mogu oboljeti, ali mogu prenijeti zarazu.

Članak 32 Ustava jamči slobodu kretanja. "Pravo kretanja na teritoriju RH, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ograničiti zakonom ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, ili prava i sloboda drugih", piše u Ustavu. Stožer, a ne zakon, ograničio nam je slobodu kretanja. Suočili smo se s velikim porastom broja zaraženih, hospitaliziranih i umrlih, što bi opravdalo tu mjeru.

Ali kako shvatiti da stranci koji su preboljeli virus mogu prelaziti državnu granicu, ući u Hrvatsku i kretati se, a putovati mogu još i oni koji su uplatili aranžmane za hotele ili unajmili kuće za odmor? Poštuje li se načelo razmjernosti između uskraćenog prava na slobodu kretanja s potrebom da se štiti zdravlje ljudi ako imamo kategoriju građana koji smiju i kategoriju onih koji ne smiju širiti virus?

A tek javna okupljanja za koja će olabaviti ograničenja na dane katoličkog Badnjaka i Božića. Nije li to kršenje Ustava ako konzumacija prava iz članka 42 Ustava koje svakomu jamči pravo na javno okupljanje ne ovisi o potrebi zaštite zdravlja, nego o vjerskim blagdanima?

Uz to, članak 41 Ustava kaže da su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države. Ako su jednake, zašto restrikcije ne popuste i na pravoslavni Božić? Nije li to diskriminacija po vjerskoj osnovi koju zabranjuje članak 3 Ustava, te članci 14 i 15?

Alemka Markotić i Capak rekli su da postoje duhovne potrebe ljudi da idu u crkvu. "Svatko tko je vjernik zna zašto mu treba mir u crkvi", kazala je Markotić i pohvalila se da će ići na ponoćku.

Time je sve rekla. Stožer nam oduzima ustavna prava i slobode, ali oduzeto ne mjeri razmjernošću s potrebom zaštite zdravlja, nego naša prava sakati i kroji prema vlastitim uvjerenjima.