Što točno stoji u podnesenoj prijavi Visokom upravnom sudu u kojoj se traži ocjena zakonitosti zagrebačkog modela odvajanja otpada?
Podneseni Prijedlog navodi pet ključnih točaka prema kojima bi Visoki upravni sud trebao ocijeniti zakonitost Modela.
Prva točka tiče se kriterija za obračun cijene odvoza otpada, koji govori da postoji fiksni dio, koji u ovom slučaju nije sporan, i varijabilni dio, koji im je sporan. Varijabilni dio je onaj u kojem korisnik plaća uslugu prema proizvedenoj količini otpada, a može ju utvrditi isključivo Čistoća vođenjem evidencije. U razgovoru s udrugom pojasnili su da svaka vrećica od 40 litara neće nužno biti puna jer postoji šansa da zbog određenih razloga građani moraju ranije isprazniti svoje spremnike u kućanstvu. Dakle, postoje šanse da će građani plaćati uslugu koju nisu koristili.
Druga točka govori o tome da građani u cijeni vrećice plaćaju i cijenu troškova proizvodnje vrećice, trgovačku maržu i PDV od 25%, čime je davatelj usluge prekoračio ovlaštenja koja ima prema Zakonu o gospodarenju otpadom. Treća točka tiče se naplaćivanja javne usluge unaprijed, i to za deset puta, što zakon ne predviđa te je protivno sudskoj praksi. Četvrta točka govori o ugovorenim kaznama za koje je prethodno potrebno voditi posebne evidencije, a moguće su samo putem određenih barkodova ili čipova. Zadnja točka poziva se na Odluku prema kojoj je davatelj usluge dužan osigurati korisniku spremnike, a koje u najširem smislu mogu biti i vrećice.
U izradi prijedloga pozvali su se na slučaj iz 2019., kada je Županijski sud u Varaždinu presudio u korist građanina koji je dobio ovrhu zbog neplaćanja usluga odvoza otpada. Naime, dobio je ovrhu za šest mjeseci neplaćanja usluge odvoza koja je, navodno, obavljena u njegovoj kući za odmor. Glavni argumenti su mu bili da u toj kući nije boravio cijelo to vrijeme, a Čistoća u Varaždinu nije mogla dokazati da je smeće iz njegove kuće odvozila cijelo vrijeme.