‘Što se obnovilo osim limenih sarkofaga koje zovu kontejneri za život? Ljudima je pun kufer svega‘

1. Čestitam na sjajnoj interpretaciji pjesme "Izgovaram tvoje ime glasno" posvećenoj obljetnici potresa na Banovini. Kako je došlo do vaše suradnje s redateljem Brankom Schmidtom koji je autor dokumentarca "Petrinja, jučer, danas, sutra"?

- Do suradnje je došlo kao što i obično dođe do nekih važnih stvari u životu. Neki bi rekli slučajno, ali uvjerena sam da ništa nije slučajno u našim životima. Tako se dogodila i naša suradnja. On me nazvao s tom idejom i ja sam bila počašćena jer Branko nije netko tko je nepoznanica u poslu kojim se bavi. Napravio je puno lijepih stvari, a kada mi je predstavio projekt, pristala sam jer ja sam takav čovjek, volim činiti sve što je dobro za ljude.

2. Što vam se najviše svidjelo u stihovima i notama autorica pjesme Mirne Bićanić?

- Note su bile korektno ispisane služeći se melodijskom linijom, ali došlo je do krivih naglasaka a ja jako pazim na naglaske. Srž melodije je bila izrečena, a na meni je bila samo interpretacija te snažne Mirnine pjesme. Dabogda da pjesmu čuju oni kojima sam se obraćala.

3. Kakva je bila atmosfera na snimanju spota? Jeste li pronašli mladu obitelj koju ste susreli nakon potresa?

- Ne samo da smo ih pronašli, nego je njihova šesta djevojčica u međuvremenu rođena i stigla je na snimanje u kolicima. On je inače vatrogasac iz Tučepa, a njegova žena nam je u svemu pomogla. Atmosfera na snimanju je bila neopisiva. To nije bila neka radost radi radosti, nego radost zbog jednog događaja i okupljanja kakvog nije bilo nakon potresa.

4. Iako su reakcije mahom pozitivne, ima i onih kojima smeta pjevanje pokraj ruševina Kako vi to vidite?

- Zgražam se kad vidim tu zločestoću po raznim portalima. To je sramota. I ti komentari kako sam ja zavijala... Gdje sam ja to mogla zavijati i kada sam ja zavijala!? Ti ljudi nisu sretni ako nekoga ne povrijede. Sve dok tako nešto ne osjete na svojoj koži, oni neće shvatiti o čemu je riječ u pjesmi. Ja nikad nisam bila patetična, jer patetika je za mene loše odglumljena tuga. A u ovoj pjesmi patetike nije bilo ni jednog časa.

5. U pomoć stradalima otišli ste odmah po potresu, bez medijske pompe. Što ste zatekli na terenu?

- A zašto bih ja uopće trebala medijsku pompu? Još jedna takva mi nije potrebna. Drama mi je to što sam tada vidjela i doživjela ono što sam zatekla i sada. Nažalost, ništa se nije promijenilo. Govorim o centru Petrinje, o glavnoj ulici gdje je od lijepih kućica u terezijanskom stilu ostalo samo prizemlje i pročelje.

6. Petrinjci su nestrpljivi, je li se moglo brže i više u obnovi?

- A što su to odgovorni napravili osim što su na jednoj čistini nagomilali limene sarkofage koje zovu kontejneri i u kojima ljudi žive bez minimuma higijenskih uvjeta. Izlika je da još nije gotova papirologija, a ljudima je pun kufer svega. Ne mogu više čekati. Što se čeka - da se svi rasele.

7. Francuski veleposlanik vam je dodijelio visoko odličje, a Konavle nagradu za životno djelo.

- Što se tiče Konavala, ja nisam jedna od onih koji kažu: hoćete li se mi mene konačno sjetiti? Francuske medalje su dodijeljene za trud koji sam od 1965. uložila u unaprjeđenje odnosa dviju zemlja i to Francuzi cijene.

8. Predsjednik Macron vas je pozvao na večeru. Plašite li se da bi Macronova žena mogla biti ljubomorna?

- Ha-ha, ne vjerujem da bila ljubomorna. Ona je jedna draga, simpatična i pametna osoba. To što o njoj pišu i govore u ovo predizborno vrijeme je nešto sasvim drugo. Za njihove medije mi smo male bebe.

9. Kada ste posljednji put bili u Parizu?

- Nisam već dugo jer meni Pariz više nije onaj grad koji sam ja poznavala. Pariz je nekad imao svoj sjaj, nije imao uzalud epitet grada svjetlosti, a sada je to grad neke drukčije "svjetlosti" koju ja ne shvaćam.

10. Po čemu ćete pamtiti 2021. i što sebi i čitateljima želite u 2022?

- Uh, najbolje bi bilo da 2021. nikada nije ni postojala. Koliko nam je samo muke donijela ova pandemija korone. Previše je tih nekih znanstvenika koji sve znaju, a ništa se ne zna, ali iskreno se nadam da će se neko rješenje pronaći. Već dugo se ne mogu načuditi vremenima u kojima živimo. Ali moramo željeti živjeti i preživjeti. Želim svima puno zdravlja, optimizma i veselja u 2022.

A da ja vas nešto pitam...

KESOVIJA: Je li umni napor biti novinar?

ŠIMIĆ: Da, ponekad me uhvati svojevrsno bezumlje od svih tih napora. To vam je nešto slično kao kada se pjevaču dogodi da zaboravi refren svoje tisuću puta ponovljene pjesme, a i publika ga je već zaboravila.