Što kad dijete pita hoće li opet biti potresa? Istinu: ‘Ne znam, moguće da hoće‘

Psihijatrica Petrana Brečić, ravnateljica Klinike za psihijatriju Vrapče i psihologinja Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece, gostovale su na televiziji N1 te komentirale kako pandemija koronavirusa i potresi mogu utjecati na mentalno zdravlje.

- Ne mislim da je stanje alarmantno, ali je ozbiljno. Duboko sam uvjerena da će većina ljudi proći kroz ove stresove na način da će se više-manje dobro adaptirati - kazala je Brečić.

- Živimo u svijetu u kojem preferiramo lagodno živjeti, izbjegavati ono što nas smeta, što nam izaziva tjeskobu i ne naprežemo toliko naše adaptacijske potencijale. Međutim, mi smo prije svega umorni i ako govorimo o stanju većine ljudi, mi smo emocionalno jako umorni. Dugo vremena smo u stresu - kazala je Brlečić.

Navela je da s jedne strane stres izaziva pandemija koronavirusa, a s druge strane i potresi izazivaju stres kod ljudi.

- Koliko god neki odrasli mislili da djeca ne razumiju pa ih neće dotaknuti kao nas odrasle pandemija i potres, moramo znati da to nije istina. Djeci jednako teško pada osjećaj neizvjesnosti i straha, teško im padaju i odnosi u obitelji, kad vide da su roditelji zabrinuti. Djecu pogađa i to što se ne mogu družiti sa svojim prijateljima - istaknula je Buljan Flander, dodajući da potres dodatno otežava situaciju.

'Djetetu treba reći istinu'

Dodala je da se kod mlađe djece vratilo regresivno ponašanje poput želje da spavaju s roditeljima. S druge strane, neki adolescenti su nakon potresa željeli pomagati, a neki su pokazali buntovnije ponašanje.

Buljan Flander ističe da djeca vide kako se roditelji osjećaju i da je stoga važno djeci govoriti istinu.

- Što reći djetetu kad pita hoće li biti opet potresa? Istinu. Ne znam, moguće da hoće - kazala je Buljan Flander i dodala da ako dijete primijeti da ste se zabrinuli, to mu i priznajte.

Dodala je da je djeci u ovo vrijeme potrebna podrška obitelji i neki nastavak rutine.

- Rutine nama daju osjećaj sigurnosti, nama odraslima, en samo djeci, a odlazak u školu i vrtić je jedna rutina. Rutina je i priča za laku noć i ručak zajedno - kazala je Buljan Flander.

Brečić je komentirala i mogu li događaji poput pandemije i potresa izazvati i posttraumatski stresni poremećaj.

- Posljedice traume mogu biti cjeloživotne ako ih na vrijeme ne liječimo. Teško je sada govoriti koliki će biti postotak posttraumatskog stresnog poremećaja, ali smatram da neće biti pretjerano puno posttraumatskog stresnog poremećaja. On će se javiti kod onih ljudi koji su bili direktno ugroženi ovom traumom. Kad govorimo o covid infekciji, onda su to oni ljudi koji su bili bolesni, na respiratorima, na jedinicama intenzivne njege - kazala je Brečić.

Kako djeca reagiraju na stres i traumu

Buljan Flander je pojasnila i kako djeca mogu reagirati u ovakvim uvjetima.

- Djeca mogu na stres i traumu reagirati tako da se ili povuku i ne žele uopće komunicirati, da izgube interes za aktivnosti za koje su prije imali interes, a mogu imati agresivne ispade. To su sve reakcije koje ne treba u ovom trenutku procjenjivati kao ispravne ili pogrešne, to su reakcije koje možemo očekivati u ovoj situaciji. Možemo promatrati hoće li se smiriti, pogoršavati ili će s vremenom nestati - istaknula je Buljan Flander.

Buljan Flander je za N1 istaknula da je pandemija koronavirusa izazvala i to da djeca sve više vremena provode u virtualnom svijetu.

- Djeca su tako orijentirana na male ekrane da se pitam kako ćemo ih odviknuti - kazala je.