Sretni Mađari: za pomoć Podravki dobili vlast u Ini

ZAGREB - Kada je 30. siječnja prošle godine s predstavnicima mađarskog MOL-a potpisao izmjene dioničkog ugovora, tadašnji potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec vjerojatno nije niti slutio da sebi potpisuje političku smrtnu presudu.

‘Darovi’ novim vlasnicima

Naime, mađarski je partner, prema općoj ocjeni, izmjenama tog dokumenta stekao apsolutnu vlast nad hrvatskom naftnom kompanijom, iako u vlasništvu ima samo 47 posto dionica. U rukama države, doduše, ostalo je oko 44 posto Ininih dionica, ali Mađari su, među ostalim, na temelju tog ugovora dobili predsjednika Uprave Ine - Laszla Gesztija , koji je na toj poziciji zamijenio Tomislava Dragičevića, prijatelja bivšeg predsjednika Stjepana Mesića - te još dva člana Uprave. Mađarska je strana time dobila tri od ukupno šest članova Uprave. Osim toga, u novoosnovanom Odboru izvršnih direktora, koje se sastoji od sedam članova i donosi odluke o svakodnevnom poslovanju, mađarskoj su strani također pripala tri mjesta. Ako se gledaju brojke, radi se o manjem broju članova od onoga koji pripada hrvatskoj strani, no s druge strane crte stoji činjenica da su MOL-u pripale direktorske pozicije zadužene za financije, maloprodaju i rafinerije, dakle za glavne poluge poslovanja u bilo kojoj, pa tako i u hrvatskoj naftnoj kompaniji.

- Niti jedna odluka u Ini ne može se donijeti bez suglasnosti mađarske strane - rečenica je koja se i danas često može čuti u sjedištu Ine.

Bunt u sjedištu tvrtke

Do koje je mjere MOL-ovo preuzimanje išlo, možda najbolje potvrđuje bunt Ininih radnika koji su se sindikatima početkom ove godine požalili da šefovi od njih sve više traže da se u svakodnevnoj komunikaciji služe engleskim jezikom zbog novih šefova, Mađara i Slovaka.

Polančecovim odlaskom iz Banskih dvora krajem 2009. profitirao je njegov glavni suparnik u Vladi, ministar financija Ivan Šuker. Bivši velikogorički gradonačelnik, naime, ubrzo je zamijenio Polančeca na mjestu potpredsjednika Vlade za gospodarstvo. Šukerovo avansiranje imalo je itekakav utjecaj i na Inu budući da je Šuker potkraj prošle godine zamijenio Polančeca i na mjestu predsjednika Nadzornog odbora te tvrtke.

Rješavanje duga državi

Jedino što je Šukeru pošlo za rukom, to je da je s MOL-om dogovorio rješavanje Inina duga prema državi, koji se procjenjivao u rasponu od milijardu do 1,8 milijardi kuna. No, i to je samo djelomičan uspjeh ako se uzme u obzir kako je već i sama mogućnost da Ina nekažnjeno duguje državi toliki iznos samo još jedna spona čvrste bračne veze Ine i države.

MOL-u ta veza, čini se, nije previše smetala. Taktika mađarske kompanije u preuzimanju Ine mogla bi se opisati kao korak po korak.

Već u rujnu 2006. kada je Sanaderova Vlada objavila javnu ponudu za preuzimanje 17 posto Ininih dionica, po cijeni od 1690 kuna za dionicu, u MOL-u su pozorno pratili razvoj situacije. Država je od javne ponude Ininih dionica zaradila 2,8 milijardi kuna, no njezin je vlasnički udio smanjen na 58 posto.

Nedostižni postoci

Erozija državnog vlasničkog udjela nad nacionalnom naftnom kompanijom nastavljena je u listopadu 2007. kada su Banski dvori donijeli odluku o prodaji sedam posto Ininih dionica radnicima po cijeni od 1266 kuna za dionicu. Tada je donesena i odluka o prijenosu još sedam posto Ininih dionica na Fond hrvatskih branitelja.

Sljedeće godine, u listopadu 2008., u MOL-u shvaćaju da je sazrio trenutak za preuzimanje Ine. Objavljuju javnu ponudu u kojoj nude 2800 kuna za dionicu Ine. MOL-ovu ponudu prihvaća dio građana, ali i Fond hrvatskih branitelja, pa Mađari tako dolaze do još 22,16 posto dionica Ine, čime postaju najveći Inin dioničar. No, od apsolutnog vlasništva nad Inom i dalje ih je dijelilo nekoliko nedostižnih postotaka koje nikako da steknu, pa taj posao zaobilazno odrađuju izmjenama već spomenutog dioničkog ugovora s hrvatskom Vladom.

Slučajno ili ne, otprilike u to vrijeme, u kolovozu 2008., Polančec postaje predsjednik NO-a Ine. Da nije izbila afera s Podravkom, u čije je klupko bila umotana i Ina, Polančec bi vjerojatno i dalje sjedio ne samo u Vladi, nego i u Ininu Nadzornom odboru.

Ina je idealna za izvlačenje novca

Pupčanu vezu Ine i države uspostavio je Franjo Tuđman, a takav odnos danas ne smeta previše ni Mađarima

ZAGREB - Ina je desetljećima funkcionirala kao država u državi. Zbog uske povezanosti s politikom na Inine se čelnike još u bivšoj državi gledalo kao na ministre energetike u sjeni. Sama je Ina bila dobro mjesto za “uhljebljenje” podobnih kadrova, ali i za izvlačenje novca za financiranje raznih projekata koji nisu nužno povezani uz naftni biznis. Isti pristup Ini nastavio se i 90-ih godina prošlog stoljeća jer je i pokojni predsjednik Franjo Tuđman u Ini gledao samo produženu ruku države.

Akrobacije s kreditom

Od MOL-a se stoga očekivalo da prekine tu neprirodnu pupčanu vezu između države i biznisa. No, to se nikad zapravo nije dogodilo.

Osim načina na koji su Mađari faktično preuzeli Inu, u prilog tome govori i afera Podravka. Kada je u rujnu 2009. otkriven ugovor vrijedan 34,2 milijuna eura koji je mađarska OTP banka dala Fimi i kojim je Fima zatvorila kredit kod Merrill Lyncha, sredstvima od kojih je kupila 10,6 posto Podravkinih dionica, doznalo se da se taj dug, ne bude li Podravka imala novca, može vratiti dionicama Ine. Ključna poveznica u cijeloj priči bila je mađarska OTP banka koja je jedan od suvlasnika MOL-a.

Polančec je, međutim, i tada prao ruke od cijelog slučaja. Čak i kada je, nakon što je otkrivena afera Spice, bio prisiljen podnijeti ostavku na pozicije koje je držao u Vladi, tvrdio je da ništa ne zna i da nigdje nije pogriješio te da je žrtva medijskog linča.

Polančecova uloga odlučujuća

ZAGREB - MOL-ovo preuzimanje Ine zaobilaznim putem tek je posljednja etapa u prodoru te mađarske kompanije na hrvatsko tržište i tranzicijska tržišta od Baltika do Jadrana. Cilj sam po sebi nije sporan, no način na koji je MOL to ostvario za većinu hrvatske javnosti je, blago rečeno, dvojben. U toj operaciji Polančec sasvim sigurno nije igrao sam, no njegova je uloga, s obzirom na poziciju na kojoj se nalazio, ipak bila odlučujuća.

Početak prodaje Ine MOL-u seže u posljednju godinu mandata Vlade pokojnoga Ivice Račana. Država je tada MOL-u prodala 25 posto plus jednu dionicu Ine za 505 milijuna američkih dolara.

Taj je potez, kojim je dirigirao ondašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić, Račanova Vlada prikazivala kao svoj velik uspjeh. S druge strane, HDZ, koji se tada nalazio u oporbenim saborskim klupama, prvu fazu privatizacije Ine ocijenio je gotovo kao čin nacionalne izdaje.