‘Sramim se ovakvog zakona, čak ni austrougarski prinčevi nisu mogli imati plaže ispred vila. Pisan je po mjeri banaka‘

Prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama je nepopravljiv, ne može ga se spasiti nikakvim izmjenama i treba ga pisati ispočetka jer je pun kontradiktornih, nedefiniranih i diskriminatornih odredbi, pobunili su se stručnjaci, kao i Znanstveno vijeće za turizam i prostor HAZU. Isti stav dijeli i kompletna oporba, i lijeva i desna, a podupire ga, kao što se moglo vidjeti na prosvjednim skupovima, i dobar dio javnosti strahujući da bi on u praksi rezultirao privatizacijom plaža i getoiziranjem lokalnog stanovništva.

Oporba ga ovih dana unisono naziva zakonom opasnih namjera koji bi legalizirao otimačinu, prvenstveno zato što omogućuje da pomorsko dobro, ustavno zaštićena kategorija općeg dobra, postane nečije privatno dobro. Takav se zakon ne može donositi, a da "i ne znamo do kuda seže pojas pomorskog dobra koji nikada nije izmjeren". Upiru prstom u formulaciju "funkcionalne cjeline" koja predviđa da se plaža pripoji privatnom zemljištu nekog hotela, kampa ili turističkog naselja. Smeta im što se koncesija uvodi kao pravilo, a ne kao iznimka.

Niz uglednih stručnjaka na saborskom okruglom stolu "Kako sačuvati pomorsko dobro" iznijeli su razloge zbog kojih bi Vlada prijedlog trebala povući. Arhitektica i članica inicijative "Javno je dobro" Dinka Pavelić objasnila je da ne postoji osnovni preduvjet za donošenje ovog zakona, a to je važeći morski prostorni plan. Prema direktivama EU, Hrvatska ga je morala donijeti do proljeća 2021. A nije pa se prostorne cjeline zasnivaju na Zakonu o prostornom uređenju.

Funkcionalnu cjelinu povezanu s turističkom zonom ocijenila je "apsolutnom manipulacijom" koja nema nikakvo uporište ni u jednom prostornom planu ni u Zakonu o prostornom uređenju. "O funkcionalnoj cjelini jedino možemo razgovarati kao cjelini pomorskog dobra s ostatkom mora, a ne kao spajanje privatnog vlasništva s općim dobrom.

Zajedničko dobro

Takvo tumačenje je kao da polažete pravo na ulicu ispred vašeg stana!", tumači Pavelić i upozorava na još jedno zastranjenje: državni plan treba donositi Sabor, a ovime Vlada preuzima sve ovlasti za centralno planiranje, dok su jedinice lokalne samouprave svedene na puke izvršitelje.

Axel Luttenberger, profesor pomorskog prava, "kao pravnik, srami se ovog zakonskog prijedloga", iako smatra da je zapravo sramotan za pravnike u Ministarstvu, Vladi i Saboru. Sa 228 članaka Zakon dvostruko premašuje postojeći koji ima 124 članaka: "Ako vam padne na nogu - boli. Ako ga čitate - boli još i više", oštar je Luttenberger. Podsjetio je da kod nas još uvijek vrijedi koncept rimskog prava da je pomorsko dobro zajedničko:

"Čak i mrska Austro-Ugarska je u Općem građanskom zakoniku iz 1881. zadržala taj koncept pa ni prinčevi s ozbiljnim imunitetom nisu mogli imati plaže ispred svojih velebnih vila". Sporno je što prijedlog donosi uzurpaciju izvršne vlasti prema predstavničkoj.

Preduge koncesije

Najveća kriminalna opasnost krije se, naglasio je, u odredbi o založnom pravu koja omogućuje bankama upis tog prava na pomorskom dobru. "Opće dobro nije u vlasničkom režimu", pojasnio je profesor, a ovim se omogućuje da banka kao jamstvo za posuđeni novac upisuje založno pravo. Problem su, kaže, i sumanuto duge koncesije koje se izjednačavaju s pravom vlasništva.

"I da bezobrazluk bude konačan, ovim zakonom koncesionar dobiva pravo tužbe za smetanje posjeda", nabrajao je profesor koji drži da su iznosi koncesija takvi da nam se stranci smiju. U Opatiji, naveo je, za najvrednije područje uz lungo mare naknada iznosi 0,6 eura po četvornom metru - parking u Opatiji je skuplji od koncesije, upozorio je. Neprihvatljivo im je i što zakon ide u prilog ilegalnim graditeljima, omogućuje legalizaciju ilegalnih nasipa. To su glavne zamjerke na HDZ-ov Zakon koji se doima, čulo se na okruglom stolu, kao da je pisan po mjeri banaka i velikih koorporacija.