SPASILI ŽIVOT 'Beba je dva puta gubila svijest, prestala je disati, ruka joj je bila klonula...'

ZADAR Ne postoji ništa plemenitije u životu jednog čovjeka nego da spasi dijete, a to su uspjeli Tomislav Jović (27) i Miroslav Ušljebrka (42), zadarski policajci. Oni su patrola 2. policijske postaje u Zadru, a njihov je pothvat bio čudesan. Odluka koju su u djeliću sekunde donijeli toga prosinačkog jutra promijenila je živote mnogim ljudima. I njima osobno.

Bio je to običan predblagdanski dan u Zadru, 23. prosinca 2014. godine. Predjelom Bili brig odjekivali su toga jutra praskovi petardi, koji su prikrili i pucnjeve sasvim drugačije vrste i namjene. Pomračeni Zlatko Svirčić u Kijevskoj ulici na Bilom brigu izrešetao je iz pištolja Marina Orlovića, supruga svoje bivše žene koji je u naručju držao njihovo dijete, desetomjesečnog sinčića Giannlucu. Krv na sve strane.

- Bio je zbilja najobičniji dan i, sjećam se, komentirali smo kako dugo nije bilo nekih problema. Taman smo se vozili po Bulevaru, kad stiže dojava da muška osoba trči za drugom muškom osobom s oružjem. Žurno pođite tamo, bio je poziv svim ophodnjama. Bili smo na semaforima kod bivšeg Mercatora, kad stiže dojava da je ranjena jedna muška osoba. Nitko ne spominje dijete. Mi smo došli na mjesto događaja - naši kolege već su bili tamo - i kako smo dolazili, vidimo ustrijeljeni muškarac leži na podu, a majka drži dijete. Vidimo, dijete krvari, ali - to je njegova krv, a ne od oca! Malo bliže pogledamo i vidimo da iz sljepoočnice bebi ide krv. Znali smo da je upućena hitna, ali samo jedno vozilo, što ćemo sada? Odlučimo u tom trenutku da je najbolje da je mi prevezemo, ali brzo. odlučili smo pokušati – kazuje Tomislav Jović za Slobodnu Dalmaciju .

- Majka je bila u potpunom šoku, nju smo sjeli nazad, Tomislav je uzeo dijete i sjeo naprijed. Razmišljali smo samo kako spasiti taj život, ništa drugo nismo mislili, samo što prije doći do bolnice. Vozili smo najkraćim putem, Zagrebačkom ulicom, zatim Ulicom Ante Starčevića i kontrasmjerom kroz Kolovare, da ne kružimo uokolo. Za dvije minute smo došli. Beba je dva puta gubila svijest, prestala je disati, ruka joj je klonula... Užasne scene. Uspjeli smo je dva puta oživiti. Kad smo ih doveli do bolnice, kad su liječnici preuzeli dijete, samo smo sjeli, ništa nismo govorili. Sjedili smo i šutjeli. Nismo govorili ništa, nismo znali što bismo rekli jedan drugom. Tek poslije ti dođe što se tu ustvari dogodilo. U tom trenutku nije bilo vremena razmišljati – kaže Ušljebrka.

- Posjetili bebu prije desetak dana. Odlično izgleda, sve normalno – kaže Jović.

- Meni je njegova majka poslala poruku i zahvalila mi kad se vratila iz Zagreba s njim. Poslije toga smo se dogovorili da ih posjetimo – ističe Ušljebrka.

- Mali je super, kao da se porezao na karton, nevjerojatno – veselo će Jović

- Treba, normalno, paziti na njega više, rekli su tako doktori, ali za sada nema posljedica. Srića što je dite pa se brzo oporavilo, inače tko zna kako je to moglo završiti – brižno će o djetetu Ušljebrka. I jedan i drugi su oženjeni, i sami su roditelji, ali i ljudi – zbilja velikog srca.

To im je do sada sigurno bio najteži događaj u karijeri policajca.

- Definitivno najteži, uglas će obojica.

A upravo je – potvrdili su poslije liječnici - njihova odluka i brza reakcija da odvezu dijete hitno u bolnicu spasila život malom Giannluci.

Prije tog dramatičnog događaja dobili su pohvalnicu ministra unutarnjih poslova za jednu intervenciju koja je sličila na prizore iz kakvog akcijskog filma. Ostala je u zabilježena kao slučaj pljačkaša s gumenom maskom.

- Bili smo u patroli na Putu Murvice kad je dojavljeno da je izvršeno razbojništvo na području 1. policijske postaje. Iako nije naše područje, rekli smo na vezi, idemo vidjeti što je to. Bili smo s interventnim vozilom “maricom” i dovezli smo se do mjenjačnice gdje je gospođa rekla da se počinitelj pljačke udaljio pješice, između pošte prema bolnici. Krenuli smo svi, mi, interventna, kolega iz 1. postaje. Došli smo do bolnice i ušli u kontrasmjer s vozilom. Netko je dotrčao do nas i vikao: tu je, tu je, tu je, evo biži!

Vidjeli smo kako auto preko nogostupa skače, znali smo da nema gdje nego u jednosmjernu, prema nama. Obojica smo iskočili iz vozila i dotrčali do pješačkog prijelaza i tu smo stali nasred ceste. On je vozilom krenuo točno na nas. Izvadili smo oružje i uperili prema njemu. Nije želio stati, već je u drugoj brzini počeo dodavati gas. Dali smo se u stranu, a on je još “kosnuo“ volanom prema nama. Ispalili smo svaki po jedan hitac u gume, a on je podigao ruke i zaustavio se jer se pobojao da ćemo u njega pucati. Pedesetak metara dalje zaustavilo ga je vozilo interventne policije. Poslije se vidjelo da je imao pored sebe napunjen pištolj. Bili smo spremni i na takvu sitauciju. Pokazalo se da je to pljačkaš s gumenom maskom koji je imao čitav niz prepada banki i mjenjačnica, od Pule, Crikvenice, Zadra – kažu nam policajci.

Ušljebrka priča kako su posebno zafrkani slučajevi nasilja u obitelji, kojih ima sve više.

- Ulazimo ljudima u kuće i nikad ne znamo što nas tamo može čekati. Neki dan imali smo jednu bezazlenu intervenciju zbog buke, a reakcija je bila takva da smo morali čak upotrijebiti sprej, jer smo napadnuti bez ikakva upozorenja. Bude tu utjecaja alkohola, droge i onda je to dosta teško - kaže nam.

- Volim svoj posao. Biti temeljni policajac je odlično. Ne vidim se u prometnoj, graničnoj policiji. Imamo stvarno volje za rad – dodaje Jović.

- Ja sam uvijek “na nogama“ otkad znam za sebe.

- A ja sam premlad za ured.

- Kolegama je drago zbog našeg uspjeha, nekad nas znaju malo zafrkavati, ali svi se dobro slažemo i družimo, igramo nogomet zajedno – kažu skromno.

Njihov rad je prepoznat u policiji koja će ih zbog pothvata spašavanja ustrijeljene bebe predložiti kao - Ponos Hrvatske. Oni su Ušljebrka i Jović, dobri duhovi zadarske policije, ali i “papar” za lopove, piše Slobodna Dalmacija .