ŠOKANTNO istraživanje: Svako četvrto dijete dobilo je ŠAKOM U GLAVU od svog roditelja!

Svako četvrto dijete u Hrvatskoj, u dobi između 11 i 16 godina, lani je najmanje jednom bilo ozbiljno fizički zlostavljano u obitelji - roditelj ga je udario šakom u glavu, nogom u tijelo ili lupio teškim predmetom. Njih 41 posto roditelji kažnjavaju batinama, šamarima ili čupanjem za kosu.

Mnogo veći postotak djece, njih 66 posto, izložen je psihičkoj agresiji roditelja, odnosno vrijeđanju i vikanju ili potpunom ignoriranju i odbijanju roditelja da s njima razgovaraju. Svako peto dijete (21 posto) bilo je i psihički zlostavljano: našli su se u situaciji u kojoj im roditelj kaže “bilo bi bolje da si mrtav” ili im prijeti da će ga se odreći i izbaciti iz kuće.

Pogrešna percepcija

Šokantni su to podaci istraživanja koje je, pod vodstvom prof. Marine Ajduković, tijekom 2011. proveo Studijski centar socijalnog rada zagrebačkog Pravnog fakulteta u 69 škola na 3644 učenika 5. i 7. razreda osnovne škole te 2. razreda srednje škole. Istraživanje je obuhvatilo i 2088 roditelja, a analizirano je i 368 slučajeva nasilja u obitelji u koje su uključena djeca iz 37 hrvatskih centara za socijalnu skrb. To je dio međunarodnog istraživačkog projekta BECAN koji u devet zemalja jugoistočne Europe financira EU, a rezultati će biti prezentirani sutra na nacionalnoj konferenciji “Raširenost nasilja nad djecom u obitelji i među vršnjacima”.

- Moram priznati da su me rezultati iznenadili, posebno učestalost nasilja i percepcija roditelja. Primjerice, više od pet posto srednjoškolaca lani je najmanje tri puta doživjelo teško psihičko zlostavljanje. Fizičko zlostavljanje najčešće je u 7. razredu gdje je više od deset posto djece najmanje dva puta bilo ozbiljno zlostavljano. Unatoč brojnim kampanjama i senzibilizaciji javnosti, svaki treći roditelj nije siguran da je u Hrvatskoj tjelesno kažnjavanje zabranjeno - ističe prof. Ajduković.

Životne okolnosti

U pripremi istraživanja, kaže, napravili su deset pokusnih grupa roditelja i djece, tijekom kojih su ih roditelji molili: nemojte samo pitati o tome kako se ponašamo, nego i kako živimo. Stoga su istraživači proširili upitnik i ispitali životne okolnosti roditelja.

- Nedvojbeno smo utvrdili da obiteljski stresovi poput nezaposlenosti, neimaštine i nestabilne stambene situacije izravno utječu na nasilje nad djecom. Roditelji su nervozni, ne mogu se suzdržati i toga su svjesni. Sami bi nam rekli: Trebali ste me vidjeti kakav sam bio kad sam ostao bez posla. Bio sam lud - kaže prof. Ajduković.

Lani, kad je istraživanje provedeno, stres u obiteljima bio je izniman, što dijelom objašnjava i činjenicu da su sada dobiveni podaci alarmantniji od onih koje je pokazalo istraživanje Poliklinike za zaštitu djece 2006. godine. Tada je postotak djece zlostavljane u obitelji bio bitno manji - 15,9 posto bilo ih je fizički, a 16,5 posto psihički zlostavljano.

- Slika društva 2006. bila je mnogo optimističnija nego 2011. kad su roditelji masovno ostajali bez posla, borili se s nesigurnošću, kreditima, ‘švicarcima’. Osim toga, 2006. su intervjuirani 18-godišnjaci. Naše je istraživanje pokazalo da djeca imaju silnu potrebu da oproste svojim roditeljima i da ih opravdaju. Stoga 18-godišnjaci malo ublaže stvarno stanje - objašnjava. Bilo je, kaže, dirljivo gledati djecu koja priznaju da su doživjela neki oblik zlostavljanja, ali odmah dodaju kako “ne bih htio da moj tata sada ispadne zlostavljač, to se isto događa i svima drugima jer i mi znamo pretjerati”.

Psihosocijalni tretman

Analiza slučajeva nasilja u obitelji koji su prijavljeni centrima za socijalnu skrb (analizirano je 368 slučajeva u kojima je nasilju bilo izloženo ukupno 466 djece između 11 i 16 godina) pokazala je da su zlostavljači u 80 posto slučajeva očevi ili majčini partneri te da je velik dio njih već bio evidentiran zbog nasilja u obitelji.

Obiteljski su zlostavljači, dakle, recidivisti, što ukazuje da društvo ne čini dovoljno nakon što je utvrđeno da nasilje postoji.

- Nasilnik najčešće pred sucem prizna djelo i dobije uvjetnu zatvorsku kaznu. Je li to dovoljno, ako mu ne damo mogućnost da se promijeni? Zaštitne mjere izriču se rijetko, a i kad se izreknu, često se ne provedu ili se na provedbu dugo čeka. Primjerice, mjera psihosocijalnog tretmana za nasilnike, koja je izrečena u 15 posto slučajeva i koja dokazano daje odlične rezultate, još nije regulirana. Moramo nastojati osigurati da nasilnik više ne vrši nasilje, i to savjetodavnim i tretmanskim mjerama - ističe prof. Ajduković.