BOJKOT NASTAVE

Socijala zbog nasilja u školi tražila zapošljavanje socijalnog radnika, Fuchs ih glatko odbio. Objašnjenje je nevjerojatno

Hrvatska je jedna od samo tri države u EU u kojima socijalni radnici nisu obavezan dio stručnog školskog tima

Prosvjed roditelja ispred škole u koju je došao učenik koji je izbačen iz druge škole zbog neprimjerenog ponašanja

 Ranko Suvar/Cropix

Vodeći predstavnici struke u sustavu socijalne skrbi pokrenuli su sredinom prošle godine Inicijativu za zapošljavanje socijalnih radnika u školama u RH jer se, kako su naveli, postojeći stručni timovi više ne mogu nositi s "porastom prijavljenih slučajeva nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama i nasilja među djecom u školi" te "sve većim brojem djece i mladih s teškoćama mentalnog zdravlja i različitih oblika neprihvatljivog ponašanja".

Inicijativu je, uz podršku pravobraniteljice Helence Pirnat Dragičević, pokrenula Hrvatska komora socijalnih radnika, a potpisale su je i Hrvatska udruga socijalnih radnika, zagrebački Studijski centar socijalnog rada te Koordinacija komora u socijalnoj skrbi (komore psihologa, socijalnih pedagoga, edukacijskih rehabilitatora, psihoterapeuta i socijalnih radnika) uoči donošenja novog Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Tražili su da se u Zakon unese odredba koja će, uz pedagoga, psihologa, knjižničara i druge stručnjake, kao obaveznog člana stručnog tima uključiti i socijalnog radnika.

Propisana radna mjesta

No, Ministarstvo obrazovanja Radovana Fuchsa glatko ih je odbilo uz objašnjenje da je "razvidno da socijalni radnici ne provode odgojno-obrazovni rad te razinom i vrstom obrazovanja ne odgovaraju propisanim radnim mjestima" - iako su upravo donosili zakon koji definira ta "propisana radna mjesta"!

image

Ministar obrazovanja Radovan Fuchs

Goran Mehkek/Cropix

- Slučaj dječaka i njegovih vršnjaka u Zagrebu te bojkot nastave koji je uslijedio nisu iznimka u hrvatskom obrazovnom sustavu; ovaj slučaj je samo izazvao golemu pažnju javnosti jer su roditelji s problemom izašli u javnost.

Premda se možda ni nakon ovog slučaja neće dogoditi promjene, ipak sada ministarstvo nadležno za obrazovanje više ne može tako olako prelaziti preko zahtjeva stručnjaka koji svakodnevno žive različite probleme stotina djece u hrvatskim školama - upozorava dr. Branka Rešetar, autorica aktualnog Obiteljskog zakona te redovita profesorica na Katedri građanskopravnih i obiteljskopravne znanosti na Pravnom fakultetu u Osijeku. Ističe da je nužno hitno izvršiti izmjene Zakona kako bi se socijalni radnici uvrstili kao obavezni članovi školskih stručnih timova.

- Ova izmjena omogućila bi ranije prepoznavanje i prevenciju rizika poput zlostavljanja, zanemarivanja, nasilja, siromaštva i socijalne isključenosti - poručuje dr. Rešetar.

Socijalni radnici obavezan su dio stručnog školskog tima u 24 od 27 država članica EU, među kojima nije Hrvatska, što je zabrinjavajuće, navodi pravobraniteljica za djecu. Dr. Rešetar podsjeća kako kod nas nije uvijek bilo tako te da su do 1990-ih i u Hrvatskoj socijalni radnici bili obavezan dio školskog sustava. Tada ih se prestaje zapošljavati, a u potpunosti su izbačeni donošenjem novog Zakona 2008. godine, u vrijeme ministrovanja Dragana Primorca.

Problem u zajednici

- Oni su u školama nasušna potreba jer upravo je škola mjesto koje omogućava rano prepoznavanje i prevenciju brojnih razvojnih rizika djeteta i poduzimanje ranih socijalnih intervencija kojima se može osnažiti ne samo dijete nego i roditelji i obitelji u riziku. Socijalni rad je profesija koja je educirana za prepoznavanje socijalnih rizika i rad s djecom i obiteljima koje žive u siromaštvu i riziku od socijalne isključenosti, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja - ističe dr. Rešetar.

Školski socijalni radnik je, dodaje, profesionalac koji može pridonijeti detekciji, praćenju i rješavanju problema iz socijalne okoline učenika koji izravno utječu na ponašanje učenika. Postojeći stručni radnici, poput psihologa ili socijalnih pedagoga, terapijski su stručni radnici koji su nezamjenjivi u pomoći konkretnom dječaku i njegovim vršnjacima, ali nisu educirani za rješavanje problema u zajednici - a ovaj je slučaj postao upravo to.

- Zbog specifičnih znanja i vještina u radu s djecom koja imaju poteškoće u ponašanju, poput dječaka o kojem bruji hrvatska javnost, socijalni radnici mogu ponuditi odgovarajuća rješenja. Njihov rad uključuje ne samo pojedinca nego i njegovu obitelj, društveni kontekst i širu zajednicu, omogućavajući intervenciju iz svih relevantnih perspektiva. Trenutno se, kada nastane određeni problem u školskom okruženju, predmeti šalju Hrvatskom zavodu za socijalni rad putem dopisa, što često dovodi do kašnjenja i otežava pravovremene intervencije - ističe dr. Rešetar.

Osim toga, nastavlja, socijalni rad u školama pomaže u rješavanju prepreka obrazovanju poput invaliditeta, fizičkih i mentalnih zdravstvenih problema, upotrebe droga, tinejdžerske trudnoće i problema u učenju, zatim obiteljskih problema uključujući obiteljsko nasilje, razvod, zlostavljanje djece i obiteljske bolesti, te problema unutar školskog sustava poput diskriminacije, nasilja među vršnjacima i neprimjerenog disciplinskog postupanja osoblja.

Socijalni radnici jedini mogu ući u obitelj

Studentica socijalnog rada Pravnog fakulteta u Osijeku Valerija Koprivnjak provela je istraživanje sa stručnjacima u hrvatskim osnovnim školama u kojem su svi stručnjaci izjavili kako smatraju da je nužno uvesti socijalne radnike u osnovne škole kao ravnopravne članove tima, prije svega zbog rada s obiteljima. Socijalni radnici su, naime, jedini stručnjaci koji su osposobljeni i ovlašteni ući u obitelj te provoditi intervencije i mjere u svrhu njezina poboljšanja i osnaživanja.

"Mislim da Ministarstvo i država još nisu shvatili da je došlo vrijeme gdje trebaš imati kompletan stručni tim i da se mi ne možemo adekvatno baviti i djecom i njihovim obiteljima. Moramo znati što se događa u obitelji i kakva je obiteljska dinamika da bismo bolje shvatili dijete. Tim u kojem bi bio i socijalni radnik napravio bi temeljitu obradu i dijete bi na taj način, vjerojatno, izbjeglo sustav“, naveo je jedan od stručnih radnika.

- Iz ovog istraživanja proizlazi da je Ministarstvo nadležno za obrazovni sustav nezainteresirano i nestručno za rješavanje problema s kojima se suočavaju djeca, njihovi roditelji i stručnjaci u sustavu obrazovanja - smatra dr. Branka Rešetar. Prema ovom istraživanju, nastavlja, sustav socijalne skrbi za djecu koja se suočavaju sa socijalnim rizicima nije dovoljno integriran, a intervencije su često zakašnjele kad se problemi pokažu u školama.

Škole su primarno usmjerene na obrazovanje i često izbjegavaju dublje angažiranje kada je riječ o obiteljskim pitanjima dok zavodi za socijalni rad često nemaju pravovremen pristup informacijama, što ima dugoročne negativne posljedice kako za djecu s problemima, tako i za ostalu djecu, njihove obitelji i obrazovni proces.

- Dokaz tome je upravo aktualni slučaj dječaka o kojem bruji cijela država - ističe.

"Roditelji su preuzeli upravljanje jer im je sustav obrazovanja prepustio ovlasti"

O slučaju bojkota nastave, odnosno odbijanja roditelja da svoju djecu u zagrebačku osnovnu školu šalju zbog upisanog učenika s problemima u ponašanju, a koji je do četvrtog razreda promijenio tri škole, te o nemogućnosti nadležnih da riješe problem oglasio se Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske.

Kako su detektirali, ovih je dana na naplatu došla sva popustljivost odgovornih u sustavu obrazovanja i sustavu socijalne skrbi u odnosu na roditelje učenika.
"Na naplatu je došlo sve odgađanje donošenja neugodnih odluka, prebacivanje odgovornosti na nekog drugog - uglavnom na ravnatelje i nastavnike u školama, umjesto postavljanja jasnih granica kako bi se zaštitio sustav obrazovanja i njegovi nositelji.

Kompromis za kompromisom, u konačnici medvjeđa usluga učenicima", pišu iz sindikata u svom pismu podrške učiteljima zagrebačke osnovne škole.

Roditelji i odvjetnici

Kako navode, roditelji su preuzeli upravljanje sustavom jer im je sustav obrazovanja prepustio vlastite ovlasti.

- U konkretnoj situaciji, s jedne strane roditelji ne dostavljaju dokumentaciju na osnovu koje se može donijeti relevantna odluka o školovanju, a na drugoj roditelji druge djece brane dolazak učenicima na nastavu jer je sustav nemoćan brzo i kvalitetno riješiti problem. Samo što ovaj put roditelji uz sebe imaju i odvjetnike pa se samim tim situacija dodatno komplicira i to s razlogom - navode u sindikatu, uz napomenu da se roditeljima ugađalo do krajnjih granica, pa su se uvodila rješenja bez pedagoške opravdanosti.

Prisjetili su se nekih, od mogućnost preispitivanja pedagoških mjera u upravnom postupku, preko preispitivanja zaključnih ocjena ("često bez ikakvog utemeljenja, a kada učenik pred komisijom dobije lošiju ocjenu ostaje mu stara?!") do učestale prijave svim mogućim inspekcijama bez opravdanog razloga i "nikakve odgovornosti roditelja za postupanje učenika - sve češće snimanje nastave od strane učenika i objavljivanje snimki na društvenim mrežama".

Napominju kako je posebna priča opravdavanje izostanaka – "kada je MZOM omogućio roditeljima opravdavanje izostanka do tri dana bez liječničke potvrde otvorila se Pandorina kutija jer ograničenje takvih izostanaka ne postoji, tj. roditelj može opravdavati neograničen broj izostanaka učenika, samo treba voditi računa o tome da se učenik četvrti dan pojavi u školi.

Interes djeteta

A gdje je nestao interes djeteta/učenika, pitaju se u Nezavisnom sindikatu. - Kako će učenik naučiti preuzeti odgovornost za svoja postupanja ako mu se neprekidno povlađuje? Kad je i kako posustala suradnja škole i roditelja sa željom da se djetetu pomogne uspješno svladavati prepreke u životu bez traženja prečaca? Kako se može dogoditi da roditelji kriju da im dijete ima zdravstvenih poteškoća?

S pravom se pitamo hoće li se pokrenuti postupak protiv neodgovornih roditelja?
Kako nam se dogodilo da roditelji stvarno misle da pomažu svom djetetu vršeći pritisak na nastavnike kako bi poboljšali ocjene ili obrisali pedagoške mjere?

Zar je stvarno teško shvatiti da samo zajedništvom škola i roditelja možemo odgajati samostalne i kritičkom razmišljanju sklone mlade ljude koji će graditi budući svijet vlastitim snagama, a ne trajno biti ovisni o akcijama drugih u svojim životima? Zvone zvona za uzbunu!

Neka zvone, ako ćemo konačno naučiti rješavati probleme, umjesto stavljati ih pod tepih - stoji u pismu u kojem se navodi i da su o navedenim problemima upozoravane sve nadležne institucije.
Pismom se izražava podrška svim kolegicama i kolegama u zagrebačkoj osnovnoj školi, kao i svim drugim zaposlenicima školskih ustanova diljem Hrvatske koji danas imaju slične probleme. (Mirela Lilek)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. studeni 2024 06:30