SMILJAN RELJIĆ

SLUČAJ PUN BIZARNOSTI Bivši šef hrvatske tajne službe posuđivao novac uz lihvarsku kamatu?

Reljić tuži građevinskog poduzetnika Željka Rihterića za dug od 40.903 eura i tvrdi da nije imao lihvarske namjere
 Damjan Tadić/CROPIX

Umirovljeni pravnik Smiljan Reljić, inače bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova za kriminalističku policiju, a kasnije ravnatelj Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP), tuži posrnulog građevinskog poduzetnika Željka Rihtarića i traži da mu konačno vrati 40.903 eura.

Radi se o protuvrijednosti od 80.000 njemačkih maraka koje je Rihtarić od Reljića na čudan način i više puta primio još 2001. u namjeri da tim novcem sagradi stanove na području Zagreba.

Slučaj je pun bizarnosti, pa tako Reljić, premda je kao diplomirani pravnik obnašao najosjetljivije funkcije u policiji i obavještajnoj zajednici, u jednom svojem iskazu kaže kako nije znao da je posuđivanje strane valute u Hrvatskoj zabranjeno.

Još više od toga čudi Reljićeva izjava iz listopada 2010., da je spreman Rihtariću oprostiti kamate ako mu vrati makar glavnicu. Pomnija analiza podebljeg sudskog spisa otkriva imena i pojedinosti slučaja koje bi u nekoj drugoj državi zvučale nemoguće.

Poslan podsjetnik

U tužbi iz siječnja 2002. Reljić piše da je godinu dana ranije Rihtariću pozajmio 80.000 njamačkih maraka, a da je rok povrata bio 1. prosinca 2001.

Prilaže potvrdu ovjerenu kod javnog bilježnika, ali i pismo, svojevrsni podsjetnik na memorandumu odvjetničkog društva Korper & Haramija s datumom od 20. studenoga 2001.

“Podsjećam Vas na Vaše dugovanje i rok koji istječe za desetak dana”, piše u pismu.

Među dokazima uz tužbu je Reljić priložio i odgovor dužnika u kojem stoji da je u tijeku realizacija ugovora o sufinanciranju programa planirane gradnje.

Četvrti prilog je članak jednog tjednika s naslovom “Ravnatelj Obavještajne zajednice Damir Lončarić kupio stanove od kamatara Zdravka Dabe”.

U ožujku 2010. umirovljeni obavještajac Reljić objašnjava detalje posudbe.

- Dao sam mu 50.000 DEM u fitness centru Top Line na Jarunu. Rok je bio mjesec dana, a moja nagrada je trebala iznositi 5000 DEM. Nakon isteka roka Rihtarić mi je dao tu nagradu, ali glavnicu nije imao. Poslije mi je dao još dvaput po 5000 DEM. Još 25.000 DEM sam mu dao kasnije u fitness centru, a onda smo sastavili potvrdu i ovjerili je kod javnog bilježnika. To mi je bila sva ušteđevina - objašnjava Reljić.

Otkupio dug

Tvrdi da nije imao lihvarske namjere jer se nije upisao na zemljišta koja je Rihtarić kupio posuđenim novcem. No ispostavlja se da je naknadno pribrojenih 25.000 DEM zapravo dug koji je Reljić otkupio od jedne žene iz Karlovca, koja je Rihtariću posudila 12.500 eura. Suđenje se nastavlja sljedeće godine.

Smiljan Reljić je od 1991. pomoćnik ministra unutarnjih poslova, a od 1992. je bio ravnatelj SZUP-a.

Smijenjen je 1996., a nakon odlaska iz SZUP-a, postavljen je za ravnatelja nadzorne službe u UNS-u. Danas je u mirovini.

‘Previše se bojimo da bi svjedočili’

Danas, nakon poslovnog kraha, Rihtarić se boji svjedočiti o okolnostima posudbe od bivšeg moćnog obavještajca.

- Moje dijete zbog prijetnji moralo se odseliti u SAD, a mene i suprugu napali su neki ljudi u BMW-ovu terencu. Ovdje se radi o obavještajnoj mafiji i organiziranom kriminalu, a s obzirom na funkciju koju je obnašao tužitelj Smiljan Reljić, i ja i supruga bojimo se išta više reći - objasnio je u listopadu 2006. Željko Rihtarić sutkinji zagrebačkog Općinskog građanskog suda Katarini Jurković. Taj se iskaz tretira kao odgovor na Reljićevu tužbu i pri njemu je Rihtarić ostao do posljednjeg ročišta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 08:04