Na radnom stolu dojučerašnjeg člana Predsjedništva SDP-a, vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe, u njegovu uredu, u koji će se uskoro useliti povjerenik Vlade, koče se dvije knjige istog naslova: Zakon o kaznenom postupku. Njegovi prijatelji kažu da su mu džepovi krcati kutijica s lijekovima. Spomenute knjige i lijekovi jasno govore o stvarima koje ga najviše muče: dva kaznena postupka vremenski su se poklopila s ozbiljnim zdravstvenim problemima.
Nije htio smjenu
Željko Sabo slomljen je čovjek. Cijeli prošli vikend razmišljao je kakav potez povući. Govori da iz stranke nije bilo pritisaka da sâm podnese ostavku, iako je teško povjerovati da su se dva teška kamena, Marina Lovrić Merzel i Željko Sabo, baš istoga dana svojom voljom odlučila skinuti s vrata Zorana Milanovića.
Sabo je vjerojatno procijenio, kažu ljudi koji dobro poznaju vukovarskog gradonačelnika, da je mudrije bilo sam odstupiti nego dočekati da ga danas, na sjednici Predsjedništva SDP-a, makne vrh stranke. Svoj odlazak najužem je krugu objasnio sviješću da dvije optužnice nisu samo njegov problem, već i problem SDP-a.
“Gdje god se Milanović pojavi, novinari ga pitaju o Sabi i Lovrić Merzel. Ne želim biti teret SDP-u”, rekao je.
Prije desetak dana, međutim, najbližima se jadao na postupak šefa SDP-a. Kad je poput bombe puklo da se pokušao nagoditi s USKOK-om kako bi izbjegao sudski proces i optužbe za pokušaj podmićivanja vukovarske gradske vijećnice Marije Budimir, iz Bruxellesa, gdje je tog dana bio, nazvao ga je Zoran Milanović.
Nije ga, čak ni kurtoazno, upitao kako se osjeća (Sabo je dan prije ugradio pacemaker), već je li istina da se nagodio s USKOK-om. Isto pitanje, istoga dana, također preskačući pitanje o zdravlju, postavio mu je i glavni tajnik SDP-a, Igor Dragovan.
Sabo s tim nije izlazio u javnost, ali ga je takav postupak samog vrha stranke temeljito uzdrmao. Učinilo mu se da se SDP samo brine o vlastitom rejtingu.
Tri hektična dana
Bila su to tri hektična dana u Sabinu životu. Sa sjednice Predsjedništva SDP-a, gotovo doslovno, otišao je na operacijski stol, da bi sutradan osvanuo u sudnici, na pripremnom ročištu.
Kad smo tih dana dulje od sva sata razgovarali u njegovu uredu, bio je potišten, ali ne i ogorčen. Prije nego što će, tri dana poslije, i pred kamerama na sjednici Gradskog vijeća pokazati svježe ožiljke ostale nakon ugradnje pacemakera, usred razgovora skinuo je košulju i odlijepio poveći flaster. Želio je dokazati da je stvarno bio na operaciji, jer su njegovi protivnici po Vukovaru širili priču da je sve izmislio. Pokazivao je snimke EKG-a iz kojih se vidjelo da je operacija bila nužna. Izgledalo je to pomalo teatralno.
Sabo je od 2009., kad je izabran za gradonačelnika, preporodio Vukovar. No, politički protivnici žale se da je zaboravio i marginalizirao one koji su mu pomagali.
Hladan i proračunat
Predbacuju mu osvetoljubivost. Kažu da je proračunat i hladan, da gleda samo vlastiti probitak i interese. Josip Kiš, branitelj, dijelio je sa Sabom ćeliju broj 11 u niškom zatvoru, kamo su ih iz logora u Begejcima, nakon pada Vukovara, doveli kao zarobljenike. Kiš priča da su Sabu čuvari nemilice tukli nakon što su pitali tko je dobrovoljac za sobnog starješinu.
“Bio je naivan pa se javio, a onda su ga doslovce prebili”, kaže Kiš. Sabo je razmijenjen 26. siječnja 1992.
Sabino puštanje iz niškog zatvora, znatno prije ostalih zarobljenika, među nekim vukovarskim braniteljima bilo je povod kojekakvih govorkanja. “Pustili su ga da im ne umre u zatvoru od onih batina kada su ga pred svima nama tukli”, kaže nekadašnji zarobljenik iz sobe 11 niškog zatvora, Josip Kiš.
Sabo nerado odgovara na pitanje hoće li se i sada, kad je dao ostavku na stranačke dužnosti u SDP-u, kandidirati na izvanrednim izborima u Vukovaru. Oni koji ga dobro znaju sigurni su da će to učiniti.
Prijateljica Mirela
Ipak, i dio njemu sklonih ljudi misli kako su dvije optužnice - ne toliko ona za pokušaj podmićivanja gradske vijećnice, koliko ona druga za navodnu krađu novca vukovarskoj djeci i osobama slabijeg imovinskog stanja - pretežak teret u utrci za gradonačelnički mandat. Dodatno su ga, dodaju, dotukle još dvije stvari: pronađeni račun za kupovinu hrvatske inačice Viagre, kupljene od novca za ljetovanje vukovarske djece, i dolazak u osječku zračnu luku samo sat-dva nakon što se nije pojavio na Županijskom sudu u Osijeku, kada je njegov novi odvjetnik Anto Nobilo nedolazak svog klijenta opravdao bolešću. Za onaj račun reći će da se ne sjeća, te da je pakiranje Dinamica, hrvatske Viagre, možda kupljeno kako bi se našalili s nekim iz skupine poklanjajući mu to za rođendan.
Zvuči prilično naivno. Sabo je jednaku naivnost pokazao pojavivši se u osječkoj zračnoj luci da bi ispratio kćer svoje druge supruge koja je odlazila na godinu dana u SAD. Zanemario je činjenicu da će na aerodromu Klisa biti hrpa novinara na dočeku prvog zrakoplova Ryanaira, koji od prošlog petka jednom tjedno iz Osijeka leti u London. Kad su ga novinari zamijetili, pokušao im je izmaći, ali su ga ipak snimili. Ovih dana čuo se i s Mirelom Holy. Rekao je da mu je drago što je odgovorila na poziv, jer mu se u zadnje vrijeme baš svi ne javljaju. Čak ni oni koji su do jučer odgovarali već nakon drugog zvona mobitela.
Sabo sada ima novo iskustvo, iskustvo političara čija se putanja strmoglavo urušava.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....