U nastavku suđenja Vladislavu Tomišiću (57), akademiku i profesoru s PMF-a, optuženom da je prije nepune dvije godine na zagrebačkoj Držićevoj aveniji pijan vozilom udario u konstrukciju tramvajske stanice gdje je bilo osam osoba od kojih su četvero bila djeca, svoj nalaz i mišljenje u sudnici Općinskog kaznenog suda u Zagrebu branio je sudsko-medicinski vještak Pero Bubalo. Jer, prema optužbi, prilikom naleta je tada 11-godišnji dječak zadobio osobito teške tjelesne ozljede, a kako je vještak ostao pri toj kvalifikaciji ozljeda, obrana u istu sumnja pa je za tu potrebu angažirala i privatno vještvo od dr. Josipa Škavića uz pomoć dr. Miroslava Gjurašina.
Obzirom na Škavićevo privatno očitovanje o ozljedama koje je zadobio dječak, Tomišićevu odvjetnicu Jadranku Sloković zanimalo je li Bubalo upoznat sa sadržajem nalaza.
- Pogledao sam ga prije rasprave i vidio da je uz Škavića, koji nije sudski vještak već duže vrijeme i u mirovini je, supotpisan Gjurašin. U medicinskoj dokumentaciji Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj se navodi da je Glasgow Coma Scale (GCS) bio 6, a doktor Škavić to problematizira u svom nalazu i mišljenju i temeljem toga govori o potresu mozga koji može biti po kvalifikaciji tjelesna ili teška ozljeda. Po kliničkoj slici oštećenika jasno je da se radi o višem entitetu od potresa mozga a i klinička slika ne upućuje da je samo riječ o potresu mozga. Škavić u svom zaključku navodi da u medicinskoj dokumentaciji nema elemenata koji bi govorili u prilog osobito teškoj ozljedi. No ja navodim da GCS 6, kao i i upotreba antiedematozne terapije nakon koje dolazi do poboljšanja stanja svijesti oštećenog, a kojem je prije toga GCS bio 6, bez sumnje upućuje da je u tom trenutku dječak bio realno životno ugrožen i to je kvalifikatorni element za osobito tešku tjelesnu ozljedu – odgovorio je vještak Bubalo te se osvrnuo i na samu činjenicu Škavićeva angažmana: "Nama vještacima sa Sudske medicine je poznata suradnja dr. Škavića, ali ne znamo iz kojeg razloga stalno opstruira nalaze stalnih sudskih vještaka!"
Čuvši to, Sloković je zanimalo da li i dr.Gjurašin po njegovom isto opstruira, na što joj je Bubalo kazao da ne zna, ali da profesora poznaje uz digresiju da je navedeni nalaz potpisao umirovljeni specijalist sudske medicine Škavić, a da je Gjurašina supotpisao.
- Ja i dalje ostajem kod svog pisanog nalaza i mišljenja – ustrajao je vještak.
Potom ga je Sloković nastavila ‘rešetati‘ s pitanjima je li kod dječaka bila verificirana povreda mozga i je li ista bila spomenuta u otpusnom pismu.
- Posredno iz kliničkog tijeka ozljede kod oštećenog proizlazi da se radilo o edemu, oteknuću mozga. Obzirom da dolazi potom do drastičnog poboljšanja nakon primjene antiedematozne terapije i da se preporučuje nastaviti s istom dalje, to je navedeno u epikrizi Klinike. Među dijagnozama u otpusnom pismo nije navedena ozljeda mozga i ne piše da treba nastaviti s terapijom jer nije uobičajeno da se pacijenta otpušta s istom jer se ona primjenjuje u bolničkim uvjetima. Kakav je bio edem, veličina i pozicija o tome se ne mogu očitovati, no stanje svijesti govori da se radilo o ozbiljnom edemu. GCS 6 je bio samo za tri boda bio veći od onog kojeg ima mrtva osoba. Intubacija nije uvijek nužna kod GCS 6 jer smjernice govore da, ako osoba ima urednu respiraciju, da se ne intubira, a vitalne funkcije (respiracija, puls, tlak) kod oštećenog su bile urednih parametara što ne isključuje mogućnost stanja koje je vitalno ugrožavajuće. Na intenzivnoj je proveo od 11. do 13. lipnja, a iz bolnice s odjela je otpušten 14. lipnja – pojasnio je još vještak Bubalo.
- Kažete da je GCS 6 duboko komatozno stanje i da se djetetu davalo nešto za smirenje da ne bude nemiran. Čemu to ako je bilo bez svijesti? Jel moguće da je netko GCS 6 krivo procijenio i da se nije radilo o povredi mozga nego o oscilaciji svijesti zbog udarca i pada? I kako se vremenski mijenjao GCS iz 6 u 15? - upitala se Sloković na što joj je vještak odgovorio da je, prema nalazima, vidljivo da je dječak u vozilu Hitne počeo tonuti jer iz epikrize proizlazi da je bio pri svijesti te da potom postaje dezorijentiran, nemiran i nesuradljiv.
- Zatim mu se ordinirala farmakološka otopina, a za CT se, zbog nemirnoće, sedirao midazolamom. Nakon antiedematoze se stanje poboljšava, a na bolni podražaj otvara oči, ispušta glas i ispunjava zahtjeve. I moguće je da netko pri dolasku na JIL ima GSC 6 a za tri dana 15 i da nema potrebe za CT-om. GSC 6 se ne može samo vezati za prijelom u tjemenu zatiljnog područja glave. Moralo se raditi i o odgovoru mozga na takvu ozljedu obzirom na činjenicu da je dijete došlo svijesti nakon antiedematzone terapije. Ne upućuje da nije bilo ozljeda mozga. Izostanak dijagnoze u otpusnom pismu ne isključuje postojanje oštećenja mozga, edema – dodao je dalje Bubalo.
Sloković se i dalje nije slagala s tim što čuje jer smatra da nije dobila cjelovite i točne odgovore na pitanja, pa je vještaka ‘bocnula‘ upitavši ga: ‘Da li neurokirurg ima više znanja o ovoj bolesti i načinu liječenja od vas sudskih vještaka?‘ Na to pitanje, međutim, Bubalo nije odgovorio jer ga je sutkinja zabranila.
Na iduću raspravu ponovno će doći vještak jer će sud od bolnice zatražiti temperaturne liste JIL-a i Odjela, a zatražit će se i od Zavoda za hitnu medicinu papirologija u odnosu na postupanje u vozilu Hitne, a sve kako bi se uvidjelo koje su sve terapije djetetu davane s ciljem da se donese konačni zaključak o točnoj težini ozljeda dječaka.
Podsjetimo, akademik Tomišić je na početku suđenja odbacio krivnju u omjeru u kojem mu se ona stavlja na teret pritom ujedno izrazivši žaljenje što je do nesreće došlo.
Prema optužnici, on je 11. lipnja 2022. u popodnevnim satima, unatoč činjenici da su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene jer je u krvi imao najmanje 1,91 promila alkohola u krvi, svejedno sjeo za volan Honde riječkih oznaka. Vozio je lijevom trakom na Aveniji Marina Držića, ali se nije kretao sredinom iste pa je prednjim lijevim kotačem udario u zapadni rubnjak i potom prešao lijevim kotačima na povišenje tramvajskog perona. Međutim, tu nije stao već je udario u metalno-staklenu konstrukciju tramvajske stanice na kojoj je više osoba čekalo tramvaj – osam odraslih osoba i četvero djece od kojih je dvogodišnje dijete bilo u naručju jedne od žena.
Dječak (11), koji je u kobno vrijeme sjedio na klupici na stanici, odbačen je nakon naleta na asfaltnu podlogu stajališta i pritom zadobio teške ozljede od kojih su najteže bile one glave, dok je drugo dvoje djece i otac jednog prošlo s lakšim ozljedama. Navedenom ravnom dionicom profesor je vozio dozvoljenom brzinom kretanja, pretpostavlja se oko 60 km/h.
Inače, odmah nakon nesreće Tomišiću je alkotestom izmjereno te subote u 15.20 sati 2,23 promila, a nakon provedenog toksikološkog vještačenja CKV-a, iz njihova nalaza i mišljenja proizlazi da je u trenutku nesreće imao najmanje 1,91 promila i da je bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene. Posljednji obrok prije prometne nesreće, prema vlastitim tvrdnjama, Tomišić je pojeo dan ranije oko 16 sati i sadržavao je sir, pršut i kruh, a kobnog dana oko 10 sati ujutro, dakle nekih pet sati prije nesreće, počastio se s dva piva i pola litre vina.
Dan nakon nesreće Jutarnji list je razgovarao sa sudionicima dar-mara na tramvajskoj stanici.
- Bili smo u McDonald‘su na Krugama i spustili smo se pješice do tramvaja na Držićevu. Pisalo je na displeju: Dubec 4 minute i Črnomerec 9 minuta, pa sam pitala muža je li možda bolje da zovemo taksi. Odlučili smo ipak pričekati tramvaj. Kći od dvije i pol godine mi je spavala u naručju pa mi se jedan dječak, koji je tamo bio s majkom i bratom, ustao da sjednem. Na klupici pod nadstrešnicom smo tako sjeli suprug i ja. Odjednom se čula neka buka, lom stakla, zatreslo se kao da je potres. Auto koji je naletio muža mi je baš pokupio i odbacio na prugu. Ja sam zagrlila bebu, navukla joj maramu preko glave i otrčala preko pruge. Nisam ni razmišljala u tom trenutku hoće li me tramvaj pokupiti. Bila sam izvan sebe, a krvi i stakla posvuda – ispričala nam je bila S.A., koja je držala dijete u rukama i ujedno je supruga F.M.O. također ozlijeđenog.
Kad je vozač izašao iz vozila i vidio kakav je rusvaj skrivio i da stanicom odjekuju dječji krici prišao je, kažu svjedoci, unesrećenima.
- Vozač u ružičastoj majci je došao do mene i rekao mi: "Oprostite, ovo nije bilo namjerno. Je l‘ vam treba pomoć?" U totalnom šoku sam mu rekla pa kako nije namjerno i upitala ga je l‘ možda pijan, jer to se vidjelo. A neki ljudi što su tamo stajali rekli su da nije pijan. Uzvrtio se, bio je crven u licu, čak sam mislila da će pobjeći, ali nije. Dakle, došao je na trenutak i otišao. Više ga nisam vidjela nakon toga. A vrlo brzo, kao da ih je s neba netko poslao, stigli su djelatnici Hitne i policije - dodala je još S.A., čija curica, od nastalog košmara i buđenja iz sna, još uvijek ima traume. Za teško ozlijeđenog dječaka koji je ležao tik uz klupu nakon naleta je rekla da je jako krvario. Skinula je svoju majicu i njome ga brisala. Za svog supruga je rekla da je nakon nesreće bio prepun krhotina i porezotina, a iz bolnice je otpušten s 15 kopči te su mu bile zamotane obje ruke i noge.
Majka najteže ozlijeđenog dječaka D.B. zauvijek će pamtiti užas koji im se dogodio dok je bila sa svoje dvoje djece na stanici.
- Na stanicu je došao par s djetetom od kojih je žena držala bebu u rukama. Ja i jedan sin smo se ustali da pogledamo dolazak tramvaja, a drugi sin je ostao na toj klupici. Najednom sam čula buku iza sebe i vidjela staklo kako pršti. Djeca su mi bila sva krvava. Ja sam primila jednog sina, a ta gospođa je mog drugog sina posjela na pod i čistila mu krhotine s tijela. Pojavio se tad neki muškarac i donio kutiju prve pomoći - ispričala je D.B. rekavši da je nakon toga Hitna brzo stigla.
