*** Pet sudskih vještaka iznosilo je uglavnom različita viđenja ubojstva. Neki tvrde da je Ivana Hodak stajala ili pokušala pobjeći, drugi kažu da je prvo pala i tek onda pogođena drugi put. U kapljici krvi pronađenoj na stubištu nije se mogao izuzeti ljudski DNK, a barut sa Šlogarove odjeće nisu mogli usporediti s barutom na odjeći Ivane Hodak jer nije bilo dovoljno čestica.
*** Različiti su i iskazi trojice policajaca o tome kako su pronašli pištolj u sjeniku kod Zaprešića 4. prosinca 2009. Postavilo se pitanje jesu li pretraga sjenika i pronalazak pištolja bili zakoniti. Sudac Turudić u prosincu 2009. službeno je rekao kako krunski dokaz protiv Šlogara nije sporan. Proturječni su i iskazi osoba koji su posjedovali Berettu prije Šlogara, iz koje je ubijena I. Hodak, što je ipak manje važno za suđenje.
*** Šlogarova verzija događaja puna je nelogičnosti. Prvo je rekao da je Ivana dolazila iz smjera Umjetničkog paviljona i kretala se Hatzovom prema istoku, ali je po iskazima svjedoka utvrđeno da je ustvari parkirala sa zapadne strane zgrade i krenula iza ugla prema stanu u Hatzovoj 2. Tvrdio je da je motiv osveta Ivanu Hodaku, ali je nejasno zašto je toliko dugo čekao. Nejasno je zašto se nije riješio pištolja nakon ubojstva. Neki su mediji spominjali da na mjestu zločina njema njegovih otisaka te da ga se ne može prepoznati na nadzornim kamerama.
U pisanim iskazima to nije spomenuto, ali Mladen Šlogar je navodno rekao da je nakon ubojstva pobjegao na stražnji izlaz. Zgrada u Hatzovoj 2 nema stražnji izlaz. Šlogar je tvrdio je da je noć kasnije padala kiša, što su opovrgnuli meteorolozi.